Spartan kruzer

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Spartan kruzer

Spartan kruzer
Spartan kruzer

Opšti podaci
Namena putnički
Posada 2
Broj putnika 6 do 10
Poreklo  Ujedinjeno Kraljevstvo
Proizvođač  Ujedinjeno Kraljevstvo Spartan erkraft i

 Jugoslavija Zmaj, Zemun

Probni let 1932.
Uveden u upotrebu 1933
Povučen iz upotrebe 1946
Broj primeraka 17
Dimenzije
Dužina 11,94 m
Visina 3,05 m
Raspon krila 16,48 m
Površina krila 40,5 m²
Masa
Prazan 1.656 kg
Normalna poletna 2.815 kg
Pogon
Motori klipni
Broj motora 3
Fizičke osobine
Klipnoelisni motor Džipsi Majdžor III
Snaga KEM-a 95 kW
Snaga KEM-a u ks 130 ks
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 217 km/h
Ekonomska brzina 177 km/h
Dolet 514 km
Plafon leta 4.570 m
Brzina penjanja 183 m/min
Portal Vazduhoplovstvo

Spartan kruzer (engl. Spartan Cruiser) je britanski tromotorni transportni jednokrilac za 6 do 10 putnika koga je proizvodila firma Spartan erkraft (engl. Spartan Aircraft Ltd.) tridesetih godina 20. veka.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Avion Spartan kruzer u letu
Crtež aviona Spartan Kruzer u tri projekcije
Motor de Heviland Džipsi Major III instaliran na avionu Spartan Kruzer
Pilot ulazi u kabinu Spartan kruzera

Spartan kruzer je nastao od poštanskog aviona Saro-Persival koji je projektovan 1931. godine a prvi put poleteo 1932. godine. Projektovao ga je Edgar Persival, a proizvodio ga je Saunders-Rou Ltd.(Saro) pod nazivom Saro A.24 Mejlplejn (Saro A.24 Mailplane). Avion je bio potpuno drvene konstrukcije i služio je isključivo za prevoz pošte. To je bio tromotorni niskokrilac sa fiksnim stajnim trapom. Redizajnom ovog aviona, proširenjem trupa i izrade trupa potpuno metalne konstrukcije nastao je Spartan kruzer. Osnovna namena ovog aviona je prevoz putnika.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Spartan Kruzer je tromotorni putnički avion niskokrilac mešovite konstrukcije. Jedan motor mu se nalazi na kljunu trupa a dva su na krilima. Motori su Džipsi III (Gipsy Major III) pojedinačne snage 120 KS tako da ukupna snaga instalisanih motora na avionu iznosi 360KS. Nosači motora su čelične konstrukcije (zavarene čelične cevi). Dva rezervoara za gorivo se nalaze u krilima i ukupna zapremina im je 542 litre, što avionu obezbeđuje autonomiju od šest sati leta pri normalnom režimu rada[1].

Trup aviona je metalne konstrukcije obložen aluminijumskim limom. Kabina je potpuno zatvorena i u njoj se nalazi šest sedišta jedno pilotsko a pet putničkih. Pilot sadi na prvom levom sedištu a desno sedište je namenjeno putnicima s tim što postoji mogućnost ugradnje duplih komandi tako da se i desno sedište može pretvoriti u pilotsko sedište. Vetrobrani ispred pilota i stakla na prozorima kabine pilota i putnika, koji se mogu otvarati, su od tripleks stakla, dok si staklene površine krova od celuloida. Repne površine aviona su napravljene od aluminijuma presvučene platnom, pokreću se pomoću čeličnih užadi koja prolaze kroz trup aviona do pilotske kabine. Komande aviona se pokreću volanom a nožne pedale se ukoliko se ukaže potreba mogu podešavati.

Krila su debelog profila i drvene konstrukcije sa dve ramenjače a obloga od troslojnog špera. Oblik krila je trapezast sa zaobljenim krajevima. Čelični nosači krilnih motora su pričvršćeni za prednju ramenjaču. Gondole u kojima su smešteni motori su bile obložene aluminijumskim limom.

Avion je imao klasičan stajni trap sa dva nezavisno vešana točka opremljena gumama visokog pritiska napred i treći točak na repu aviona. Stajni organ je bio napravljen od zavarenih čeličnih cevi, a u nogama stajnog trapa su bili ugrađeni uljno-opružni amortizeri. Prednji točkovi su bili velikog prečnika što je bila pogodnost za sletanje na aerodrome sa loše pripremljenim poletno sletnim stazama. U prednjim točkovima su bile ugrađene kočnice. Prednji točkovi su imali limene aerodinamičke obloge na točkovima zbog smanjenja aerodinamičkog otpora.

Varijante[uredi | uredi izvor]

Proizvedene su dve varijante Spartan kruzer II i Spartan kruzer III i to od 6 do 10 putnika zavisno od varijante.

  • Spartan kruzer II — sa 6 sedišta.
  • Spartan kruzer III — sa 10 sedišta.

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Ukupno je proizvedeno 17 primeraka ovih aviona. Proizvodnja je počela 1933. godine a napuštena je 1942. godine. Avioni su korišćeni u Velikoj Britaniji i to u vazduhoplovnim kompanijama i RAF-u. Izvezeni su u sledeće zemlje: Čehoslovačku, Egipat, Indiju, Irak i Jugoslaviju (Aeroput). Aeroput je kupio dva komada od Spartan Erkrafta a treći primerak je po licenci izrađen u jugoslovenskoj firmi Fabrika aeroplana i hidroaviona Zmaj u Zemunu. Dva aviona Spartan kruzer su u Aeroputu korišćeni do samog početka rata, aprila 1941. godine, kada su ih zarobili Nemci[2]. Jedan od aviona ovog tipa je nastradao u udesu 15. jula.1936. godine kod Ljubljane (Politika (novine)16. juli.1936. godine strana 11. i 12.[3])

Osobine aviona Spartan kruzer II[uredi | uredi izvor]

Opšte karakteristike[uredi | uredi izvor]

  • Motor - 3 x 130KS De Havilland Gipsy Major III (de Hevilend džipsi major),
  • Elisa - dvokraka,
  • Kapacitet - 6 do 10 putnika,
  • Posada - 2 člana.

Performanse[uredi | uredi izvor]

  • Maksimalna brzina - 217 km/h,
  • Putna brzina - 177 km/h,
  • Najveći dolet - 514 km,
  • Plafon leta - 4.570 m,
  • Brzina penjanja - 183 m/min.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišović, Mil.V (decembar 1932). „SPARTAN CRUISER Saobraćajni aeroplan sa tri motora”. Vazduhoplovni glasnik (na jeziku: (jezik: srpski)). Novi Sad: VVKJ. 12: strana 82—84. 
  2. ^ Janić & Simišić 2007.
  3. ^ „Digitalna Narodna biblioteka Srbije”. www.digital.nb.rs. Arhivirano iz originala 11. 03. 2009. g. Pristupljeno 14. 9. 2011. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janić, Čedomir; Simišić, Jovo (2007). Više od letenja - Osam decenija Aeroputa i JAT-a. Beograd. ISBN 978-86-7086-004-9. 
  • Bosnić, Petar (2003). „Aeroputevi“ avioni u Aprilskom ratu”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: BB Soft. 44: 34—35. ISSN 1450-6068. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Krunić, Čedomir (2010). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije. knjiga 1. Beograd: Č.Krunić. str. 394. ISBN 978-86-901623-3-8. 
  • Mišović, Mil.V (decembar 1932). „SPARTAN CRUISER Saobraćajni aeroplan sa tri motora”. Vazduhoplovni glasnik (na jeziku: (jezik: srpski)). Novi Sad: VVKJ. 12: strana 82—84. 
  • Oštrić, Šime (1991). „Transportna grupa”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: BB Soft. specijal: 29. ISSN 1450-6068. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]