Spasenje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Spasenje (grč. σωτηρια soteria - spasenje, oslobođenje; stsl. съпасєниѥ) je, prema hrišćanskoj teologiji, čin kojim Bog ponovo čoveka dovodi u stanje zajedništva sa sobom.[1]

Prema hrišćanskom učenju, nakon prvobitnog greha Adama i Eve, njihovo potomstvo je palo u ropstvo greha. Iz ljubavi prema čoveku, Bog je poslao svog sina Isusa da ovaploćenjem, smrću i vaskrsenjem donese spasenje ljudima, zbog čega je nazvan Spasitelj, Hristos, i da ponovo uspostavi čovekov savez sa Bogom, koji je grehom bio narušen. Spasenje takođe odgovara iskupljenju jer je Hristos preuzeo grehe na sebe da bi iskupio čovečanstvo.[1]

"U tome je ljubav, ne što mi zavolesmo Boga, nego što On zavole nas, i posla Sina svoga, kao žrtvu pomirenja za grehe naše"[2].

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Rečnik pravoslavne teologije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. februar 2008), Pristupljeno 25. 4. 2013.
  2. ^ Jn. 4,10

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]