Spisak mesta Svetske baštine u Srbiji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESKO) označava mesta svetske baštine od izuzetne univerzalne vrednosti za kulturnu ili prirodnu baštinu koja su nominovane od strane zemalja potpisnica Konvencije o svetskoj baštini UNESKO-a, ustanovljene 1972. godine.[1] Kulturno nasleđe se sastoji od spomenika (kao što su arhitektonska dela, monumentalne skulpture ili natpisi), grupe zgrada i lokaliteta (uključujući arheološka nalazišta). Prirodne karakteristike (koje se sastoje od fizičkih i bioloških formacija), geološke i fiziografske formacije (uključujući staništa ugroženih vrsta životinja i biljaka) i prirodni lokaliteti koji su važni sa stanovišta nauke, očuvanja ili prirodne lepote, definišu se kao prirodne nasleđe.[2] Srbija je nasledila učešće u konvenciji 11. septembra 2001, nakon raspada Jugoslavije.[3]

Završno sa 2021. godinom, Srbija ima pet zaštićenih lokaliteta kao i jedanaest na tentativnoj listi. Prvi zaštićeni lokaliteti bili su Stari Ras i Sopoćani, upisani na trećoj sesiji UNESKO-a 1979. godine.[4] Drugi lokaliteti upisani su na listu UNESKO-a 1986, 2004, 2007, i 2017. godine.[5] Svi lokaliteti su iz oblasti kulture (spram prirodnih).[5] Četiri od pet lokaliteta su iz srednjovekovnog perioda, dok je Gamzigrad iz antičkog. Srednjovekovni spomenici na Kosovu su prvo dodati na listu 2004. godine a lista je proširene dve godine kasnije. Spomenici na Kosovu su na listi ugrožene baštine od 2006. godine, zbog poteškoća u upravljanju i konzervaciji lokaliteta, usled političke nestabilnosti na teritoriji Kosova.[6] Stećci - srednjovekovni nadgrobni spomenici su transnacionalni upis, koji Srbija deli sa tri susedne zemlje.[7]

Lokaliteti[uredi | uredi izvor]

UNESKO navodi lokalitete pod deset kriterijuma; svaki unos mora da ispunjava bar jedan od kriterijuma. Kriterijumi od I do VI su kulturni, a od VII do X su prirodni.[8]

  * Transnacionalni lokalitet
  In danger U opasnosti
Slika Ime Mesto Vrsta (kriterijum) Datum Broj Opis
Stećci – srednjovekovni nadgrobni spomenici Nadomak Bajine Bašte i Prijepolja Kultura (iii, vi) 2016. 1504 Stećci ili srednjovekovni nadgrobni spomenici su monolitni kameni spomenici pronađeni na području današnje Bosne i Hercegovine, delovima Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Prvi put su nastali u 12. veku, a vrhunac su dostigli u 14. i 15. veku. U Srbiji su upisana tri lokaliteta: Perućac, Rastište i Hrta.[9]
Gamzigrad–Romulijana, palata Galerija Nadomak Zaječara Kultura (iii, iv) 2007. 1253 Poznorimski utvrđeni kompleks palate i memorijalni kompleks izgrađen po narudžbini cara Galerija krajem 3. odnosno početkom 4. veka. Poznat je kao Feliks Romulijana, nazvan po carevoj majci. Lokalitet se sastoji od utvrđenja, palate u severozapadnom delu kompleksa, bazilike, hramova, toplih kupatila, memorijalnog kompleksa i tetrapilona. Grupa objekata je jedinstvena i po preplitanju svečanih i memorijalnih funkcija.[10]
Srednjovekovni spomenici na Kosovu

Manastir Gračanica
Gračanica Kultura (ii, iii, iv) 2006. 724 Lokalitet obuhvata četiri spomenika: Manastir Gračanicu, Bogorodicu Ljevišku, Pećku patrijaršiju i Visoke Dečane. Četiri zdanja ovog lokaliteta odražavaju vrhunce vizantijsko-romaničke crkvene kulture.[11]
Srednjovekovni spomenici na Kosovu

Manastir Pećka patrijaršija
Peć Kultura (ii, iii, iv) 2006. 724
Srednjovekovni spomenici na Kosovu

Crkva Bogorodica Ljeviška
Prizren Kultura (ii, iii, iv) 2006. 724
Srednjovekovni spomenici na Kosovu

Manastir Visoki Dečani
Nadomak Peći Kultura (ii, iii, iv) 2004. 724
Manastir Studenica 39 km od Kraljeva Kultura (i, ii, iv, vi) 1986. 389 Manastir Studenica, koji je krajem 12. veka osnovao Stefan Nemanja, osnivač srednjovekovne srpske države, najveći je i najbogatiji srpski pravoslavni manastir. Bogorodičina crkva i Kraljeva crkva, obe izgrađene od belog mermera, sadrže neprocenjive kolekcije freskopisa iz 13. i 14. stoleća.[12]
Stari Ras i Sopoćani

Stari Ras
Novi Pazar Kultura (i, iii) 1979. 96 Stari Ras je bio prva prestonica Srbije i sadrži impresivnu grupu srednjovekovnih spomenika koju čine tvrđave, crkve i manastiri. Manastir Sopoćani je primer kontakta zapadne i istočnorimske civilizacije.[13]
Stari Ras i Sopoćani

Sopoćani
Novi Pazar Kultura (i, iii) 1979. 96

Predloženi spisak[uredi | uredi izvor]

Pored lokacija upisanih na listu svetske baštine, države članice mogu da održavaju tentativnu listu koje kasnije mogu da budu razmotre za zvaničnu nominaciju. Nominacije za listu svetske baštine se prihvataju samo ako je lokalitet prethodno bio naveden na probnoj listi.[14] Od 2021. godine, Srbija je navela jedanaest lokaliteta na svojoj probnoj listi.[15]

Na sledećem spisku nalaze se lokaliteti za koje Vlada Srbije namerava da aplicira za upis u Svetsku baštinu.[16]

Slika Ime Lokacija Vrsta (kriterijum) Opis
Caričin grad Nadomak Leskovca Kultura

(i, iii)

Grad je podigao vizantijski car Justinijan I u blizini svog rodnog mesta, da bi uspostavio kontrolu Vizantije i pomogao širenje hrišćanstva.[17]
Nacionalni park Đerdap Na Dunavu, nadomak Donjeg Milanovca Priroda

( vii, x )

Područje pokazuje različite morfološke pojave, kao što su klisure, kraški reljefi i krečnjačke visoravni, i dom je širokog spektra životinjskih i biljnih vrsta. Na ovom području nalazi se i značajno praistorijsko arheološko nalazište Lepenski Vir.[18]
Manastir Manasija Despotovac Kultura

(i, ii, iv, vi )

Manastir je podignut posle Kosovske bitke kao zadužbina despota Stefana Lazarevića. Gradnja je trajala od 1406 do 1418.[19]
Istorijsko mesto Bača i okolina Bač Kultura

(ii, iii, v )

Grad Bač sadrži građevine izgrađene od 12. do 19. veka pod uticajima romanike, gotike, renesanse, vizantijske i islamske umetnosti i baroka. Područje ima multietničko stanovništvo Srba, Slovaka, Hrvata, Mađara, Rumuna i Roma.[20]
Nacionalni park Šar-planina Prizren Priroda

(vii, x )

Nacionalni park predstavlja jedno od najvažnijih zaštićenih područja na Balkanu, gde živi više od 1.500 biljnih vrsta, od kojih je oko 20% endemskih i reliktnih. Prisutne su i brojne vrste ptica. Visoki delovi masiva imaju prelazne karakteristike alpskog i oro-mediteranskog regiona.[21]
Rajac Negotin Kultura

(iii, iv, v, vi )

Vinski podrumi u negotinskom kraju potiču iz druge polovine 19. veka. Ovi vinski podrumi su često građeni kao monumentalniji i kvalitetniji objekti od porodičnih kuća. Ljudi koji žive u ovom kraju čuvaju razne tradicionalne običaje vezane za proizvodnju vina.[22]
Smederevska tvrđava Smederevo Kultura

(iv, v)

Tvrđava je poslednje veliko ostvarenje srpskog vojnog graditeljstva i jedno od najvećih utvrđenja u jugoistočnoj Evropi. Podignuta je da zameni Beograd, koji je posle smrti Stefana Lazarevića 1427. godine predat Mađarima. Za razliku od Beograda, nova Smederevska tvrđava zauzimala je nešto manji odbrambeni prostor, jednostavnijeg unutrašnjeg uređenja. Na dizajn tvrđave uticali su Carigradski bedemi.[23]
Specijalni prirodni rezervat Deliblatska peščara Banat Priroda (viii, ix, x ) Veliko peščano područje, ostaci drevne pustinje nastale od povlačenja Panonskog mora. Područje je uglavnom prekriveno vegetacijom koja je planirano uvedena u poslednjih 170 godina.[24]
Đavolja varoš Kuršumlija Priroda (vii ) Stenske formacije, nastale kao rezultat vodene erozije vulkanskog tufa. Postoji preko 200 stubova, visine od 2 do 15 metara. Većina njih ima andezit blokove na vrhu, štiteći ih od dalje erozije.[25]
Nacionalni park Tara sa kanjonom reke Drine Bajina Bašta Priroda (x) Važno zaštićeno područje naseljeno velikim brojem biljnih i životinjskih vrsta. Među ugroženim životinjskim vrstama prisutnim na lokalitetu su smeđi medved, divokoza i zlatni orao.[26]
Granice Rimskog carstva Dunavski limes Kultura

(ii, iii, iv )

Utvrđenja duž rimskog limesa. Lokacije u Srbiji, između ostalog, uključuju ostatke Petrovaradina, Beograda, Zemuna, Kladova, Golupca i Trajanovu tablu. Nominacija je zajednička sa susednim zemljama Hrvatskom, Bugarskom i Rumunijom.[27]
Drevne i iskonske bukove šume Karpata i drugih regiona Evrope Kopaonik, Tara, Fruška gora Područja bukovih šuma u okviru nacionalnih parkova Fruška Gora, Tara i Kopaonik. Konominacija Srbije zajedno sa još 12 evropskih država.[28]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The World Heritage Convention”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 27. 8. 2016. g. Pristupljeno 21. 9. 2010. 
  2. ^ „Convention Concerning the Protection of the World Cultural and Natural Heritage”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 1. 2. 2021. g. Pristupljeno 3. 2. 2021. 
  3. ^ „Serbia”. UNESCO World Heritage Centre. 25. 10. 2015. Arhivirano iz originala 22. 8. 2020. g. Pristupljeno 26. 12. 2019. 
  4. ^ „Stari Ras and Sopoćani”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 22. 8. 2020. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  5. ^ a b „Serbia”. UNESCO World Heritage Centre. 25. 10. 2015. Arhivirano iz originala 22. 8. 2020. g. Pristupljeno 26. 12. 2019. 
  6. ^ „UNESCO World Heritage Centre – World Heritage Committee puts Medieval Monuments in Kosovo on Danger List and extends site in Andorra, ending this year's inscriptions”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 22. 8. 2020. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  7. ^ „Stećci Medieval Tombstones Graveyards”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 17. 9. 2017. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  8. ^ „UNESCO World Heritage Centre – The Criteria for Selection”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 12. 6. 2016. g. Pristupljeno 17. 8. 2018. 
  9. ^ „Stećci Medieval Tombstones Graveyards”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 17. 9. 2017. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  10. ^ „Gamzigrad-Romuliana, Palace of Galerius”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 22. 8. 2020. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  11. ^ „Medieval Monuments in Kosovo”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 13. 5. 2015. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  12. ^ „Studenica Monastery”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 22. 8. 2020. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  13. ^ „Stari Ras and Sopoćani”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 22. 8. 2020. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  14. ^ „UNESCO World Heritage Centre – Tentative Lists”. UNESCO World Heritage Centre. 25. 10. 2015. Arhivirano iz originala 20. 7. 2017. g. Pristupljeno 26. 12. 2019. 
  15. ^ „UNESCO World Heritage Centre – Tentative Lists: Serbia”. UNESCO World Heritage Centre. 25. 10. 2015. Arhivirano iz originala 22. 8. 2020. g. Pristupljeno 26. 12. 2019. 
  16. ^ „Privremena lista: Srbija”. Unesko. Pristupljeno 13. 08. 2010.  (jezik: engleski)
  17. ^ „Caričin Grad – Iustiniana Prima, archaeological site”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 22. 8. 2020. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  18. ^ „Djerdap National Park”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 22. 8. 2020. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  19. ^ „Fortified Manasija Monastery”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 22. 8. 2020. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  20. ^ „Cultural landscape of Bač and its surroundings”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 22. 8. 2020. g. Pristupljeno 7. 7. 2019. 
  21. ^ „Mt. Sara National Park – UNESCO World Heritage Centre”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 22. 8. 2020. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  22. ^ „Negotinske Pivnice”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 22. 8. 2020. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  23. ^ „Smederevo Fortress”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 22. 8. 2020. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  24. ^ „The Deliblato Sands Special Natural Reserve”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 22. 8. 2020. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  25. ^ „The Djavolja Varos (Devil's Town) Natural Landmark”. UNESCO World Heritage Centre. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  26. ^ „The Tara National Park with the Drina River Canyon”. UNESCO World Heritage Centre. Arhivirano iz originala 22. 8. 2020. g. Pristupljeno 14. 9. 2017. 
  27. ^ „Frontiers of the Roman Empire – The Danube Limes (Serbia)”. UNESCO World Heritage Centre. Pristupljeno 8. 12. 2020. 
  28. ^ Vojvodine, Javna medijska ustanova JMU Radio-televizija. „Bukove šume Srbije nominovane za Uneskovu listu dobara svetske prirodne baštine”. JMU Radio-televizija Vojvodine. Pristupljeno 2023-08-07. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]