Спрингбок антилопа

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Springbok antilopa
Antidorcas marsupialis
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Antidorcas

Sundevall, 1847
Vrsta:
A. marsupialis
Binomno ime
Antidorcas marsupialis
(Zimmermann, 1780)
Podvrste
  • A. m. angolensis (Blaine, 1922)
  • A. m. hofmeyri (Thomas, 1926)
  • A. m. marsupialis (Zimmermann, 1780)
Areal springbok antilope
Sinonimi[2]
Lista
  • Antidorcas euchore (Sundevall, 1847)
  • Antilope dorsata (Daudin, 1802)
  • A. marsupialis (Zimmermann, 1780)
  • A. saccata (Boddaert, 1785)
  • A. saliens (Daudin, 1802)
  • A. saltatrix (Link, 1795)
  • Capra pygargus (Thunberg, 1795)
  • Cemas marsupialis (Oken, 1816)
  • Cerophorus euchore (de Blainville, 1816)
  • Gazella sautante (Burton, 1782)

Springbok antilopa (lat. Antidorcas marsupialis) je sisar iz reda papkara (Artiodactyla) i porodice šupljorožaca (Bovidae). Springbok je gazela-antilopa srednje veličine koja naseljava područje jugozapadne Afrike.[3]

Ponašanje[uredi | uredi izvor]

Mužjak
Ženka

Živi u krdu od 10 do 200 životinja. To je ekstremno brza životinja, koja može da dostigne brzinu od 97 km/h.[4] Takođe je izuzetan skakač. Ona drži i rekord u skoku u dalj. Njeni skokovi dostižu dužinu do 15 metara, a u visinu može da skoči čak do 4 metra.[5]

Kada se ukaže neka opasnost, springbok gazela upozorava na nju skačući u vis iz mesta. Pri tom su joj noge ukočene a leđa savijena u luk. Springbok gazela ima isuviše male rogove da bi se odbranila, pa se od opasnosti sklanja bekstvom.

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Režim ishrane joj je raznolik (voće, biljke, lukovice) pa joj obezbeđuje potrebnu količinu vode. Može dugo da preživi i bez vode. Osim toga, ova gazela je jedina vrsta koja može da jede neke otrovne biljke.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Svake druge godine ženka rađa po jedno mladunče (retko 2) posle 4 do 6 meseci trudnoće. Majke prave „jaslice” unutar krda i zajednički podižu svu mladunčad.

Rasprostranjenje i stanište[uredi | uredi izvor]

Springbok naseljava područje jugozapadne Afrike.[3] Areal vrste je ograničen na manji broj država. Prisutna je u sledećim državama: Južnoafrička Republika, Angola, Bocvana i Namibija.[1]

Staništa vrste su savane, žbunasta vegetacija i travna vegetacija.

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta je navedena kao poslednja briga, jer ima široko rasprostranjenje i česta je vrsta.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v IUCN SSC Antelope Specialist Group (2016). Antidorcas marsupialis (errata version published in 2017)”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2020.1. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 24. 4. 2020.  Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti. (jezik: engleski)
  2. ^ Cain III, J.W.; Krausman, P.R.; Germaine, H.L. (2004). "Antidorcas marsupialis".
  3. ^ a b Grubb, P. (2005). „Order Artiodactyla”.
  4. ^ „Pittsburgh Zoo Springbok”. Arhivirano iz originala 21. 07. 2015. g. Pristupljeno 02. 03. 2017. 
  5. ^ „rollinghillswildlife/animals/springbok rollinghillswildlife.com” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 02. 03. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]