Srbi u Sjedinjenim Američkim Državama

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Srbi u Sjedinjenim Američkim Državama
Ukupna populacija
191.538 (2022)[1]
Regioni sa značajnom populacijom
Arizona, Ilinois, Njujork, Kalifornija, Aljaska, Pensilvanija, Viskonsin, Indijana, Luizijana, Vašington, Oregon, Kolorado, Ohajo
Jezici
engleski i srpski
Religija
uglavnom pravoslavlje
Srodne etničke grupe
srpska dijaspora

Srbi u Sjedinjenim Američkim Državama (Srbi u Sjedinjenim Državama, Srbi u Americi ili američki Srbi) su građani SAD srpskog porekla. Prema podacima iz 2022. bilo je 191.538 američkih državljana koji su izjašljavali kao Srbi. Međutim, taj broj može biti znatno veći, jer je u SAD živelo još oko 290.000 ljudi koji su se izjasnili kao Jugosloveni.

Prvi Srbin doseljen u Ameriku bio je Đorđe Šagić 1814. godine, u Americi nazvan Džordž Fišer (1795—1873).[2] Šagić je bio rodom iz Stonog Beograda, a 1837. godine živeo je u Hjustonu u Teksasu.[3]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U metropolitanskom području Čikaga živi najveći broj Srba u SAD. Ovo se može videti u velikom broju crkvenih kompleksa, kao što je crkva svetog Simeona Mirotočivog koja se nalazi u istočnom delu Čikaga, manastir Nova Gračanica koji se nalazi u gradiću Treće jezero i jedan od najznačajnijih manastir Sv. Save u Libertivilu, IL u kome je smešten i srpski pravoslavni bogoslovski fakultet. Ostale bitne zajednice Srbo-Amerikanaca se nalaze u Bafalu, Klivlendu, Detroitu, Indijanapolisu, Pitsburgu, Los Anđelesu kao i u Južnoj Kaliforniji (u gradu San Dijegu), Finiksu (od osamdesetih godina dvadesetog veka, te u Grinsboru od devedesetih godina dvadesetog veka. Mnogi Srbi u Americi su se izjasnili kao Jugosloveni, Vlasi ili Bošnjaci. U Americi ima 359.254 koji se izjašnjavaju kao Jugosloveni.[traži se izvor]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Jedan od prvih srpskih emigranata u Sjedinjenim Državama je bio doseljenik Džordž Fišer, koji je stigao u Filadelfiju 1815, preselio se Meksiko, borio se na strani Teksaške revolucije, i postao sudija u Kaliforniji. Još jedan zapaženi rani Srbin u Americi bio je Basil Rosević, koji je oko 1800. osnovao brodarsku kompaniju Trans-Oceanic Ship Lines.[4] Početkom 1800-ih, mnogi srpski ribari i moreplovci iz Crne Gore i Hercegovine imigrirali su u Nju Orleans tražeći posao. Srbi su 1841. osnovali Greek Orthodox parohiju sa grčkim imigrantima u Nju Orleansu, dodatno učvrstivši svoje prisustvo u regionu.[5]

Srbi iz Amerike su se borili u Američkom građanskom ratu, prije svega na strani Konfederacije, jer je većina Srba koji žive u Americi bila u Luizijani i Misisipiju. Srbi su u Luizijani formirali nekoliko vojnih jedinica, kao što je Konjevićeva kompanija (nazvana po Antoniju Konjeviću, koji je imigrirao u Luizijanu tokom 1830-ih), i Prvi i Drugi Slavonski puk. Najmanje 400 Srba se borilo u ove tri jedinice tokom građanskog rata.[6] Nekoliko drugih poznatih srpskih vojnika u građanskom ratu dolazilo je iz Alabame i Floride, posebno iz Pensakole.

Do 1906. godine Srbi u Americi su podigli o svom trošku osam pravoslavnih crkava.[7]

U februaru 2023. godine održana je konferencije srpske dijaspore u SAD, najveći skup srpske dijaspore u Americi u prethodnih 20 godina.[8]

Srbi u Njujorku[uredi | uredi izvor]

Godine 1838. oktobra meseca prispeo je u Njujork, Srbin iz Budima Aleksandar Pap. O svom putovanju prekookeanskim brodom pisao je roditeljima.[9]

U Njujorku je 1899. godine "Društvo sjedinjenih Srba" priredilo godišnju zabavu. Prvo je izveden kulturni program, tokom kojeg je pevalo "Njujorško srpsko pevačko društvo" i svirao guslar srpske junačke pesme. Na čelu društva tada je bio Vasa Dinić, a izdavali su svoj list "Njujorški glasnik".[10] Godine 1905. pisale su novine o Srbima milionerima američkim. Tako je Srbin Bokelj u Njujorku, Toma Srzentić, smatran za milionera. Bio je inače "finansijer", na čelu jedne tamošnje velike banke. U Njujorku je tada i drugi Srbin milioner - Mita Lujanović, rodom iz Oršave. Nakon što je bio srpski dobrovoljac u srpsko-turskom ratu, stigao je u novi svet, gde se obogatio.[11]

Srbi u Klivlendu[uredi | uredi izvor]

Srbi u Klivlend dolaze u dva navrata, početkom 20. veka, i posle Drugog svetskog rata.

Lazar Krivokapić, koji je bio Srbin iz Crne Gore, koji je ovde došao 1893. godine je ostao zapamćen kao prvi Srbin u Klivlendu. Ovde se nalazi se i Rokfelerov park u sklopu koga je i srpski vrt, gde se nalaze biste Svetog Save, Petra II Petrovića Njegoša, Petra I Karađorđevića, Vuka Karadžića, Stevana Mokranjca, Mihajla Pupina, Nikole Tesle, Mileve Marić Ajnštajn.[12]

Srbi u Kaliforniji[uredi | uredi izvor]

U drugoj polovini 19. veka, većina Srba u Kaliforniji je živeo u manjim gradovima, ali su se kasnije počeli seliti u veće gradove.

San Francisko je 1899. godine smatran za "Centar američkih Srba", u kojem je bila velika kolonija Srba naseljenika.[10] Tu je izlazio prvi srpski list u Americi, pod nazivom "Sloboda", od 1893. godine.[13] Njegov urednik veliki rodoljub Đorđe Kovačević dobio je 1899. godine orden "za revnost" (pet godina rada) od crnogorskog knjaza Nikole.[10] Godine 1903. njegov urednik je bio Veljko Radojević, Srbin poreklom iz Herceg Novog.

Umro je 1875. godine u San Francisku Srbin rodom Risna u Boki, Velimir Ćelović u 40. godini života. Za njega se govorilo da je bio satirički pesnik, filolog, "odličan književnik i dobar govornik". Pisao je na italijanskom jeziku, a mnogo toga što je napisao ostalo je u rukopisu. Njegova predavanja na engleskom jeziku bila su uvek dobro posećena. Zaslugom njegovom otvorena je prva opera u San Francisku.[14] U San Francisku je 1886. godine izlazio "Srpski list". On je objavio tada vest o radu "Srpsko-crnogorskog dobrotvornog i literarnog društva". Društvo je decembra 1885. godine izabralo Upravu za narednu godinu, u koju su ušli: predsednik L. Jovović, potpredsednik J. Avramović, blagajnik A. Sorić, finansijski tajnik J. Đura, a odbornici - J. Anđus, S. Bošković, S. Janković i F. Kurtoni. Upravitelj društvene čitaonice bio je I. Jovović.[15]

Kosta Gopčević je u San Francisku 1893. godine pokrenuo dvonedeljni list "Srbin Amerikanac". List se bavio srpskim velikanima, a prvi u nizu bio je vladika-knjaz-pesnik Njegoš.[16] Gopčević je umro 1903. godine u američkom gradu Pueblo Kolu.[13] U San Francisku su tamošnje stanovnice Srpkinje i Ruskinje osnovale žensko Pravoslavno crkveno društvo. Osnivački skup je održan u ruskoj kapeli. Predsednica društva postala je Ruskinja gđa Konstantin, a potpredsednica Srpkinja Ljubica Dabović.[17]

Srbi u Kaliforniji su formirali društveno-kulturne organizacije, crkve i škole, zajednice i parohije. Oni su u početku bili ujedinjeni sa Rusima i Grcima i na taj način su bili deo mešovite pravoslavne parohije. Ruskim duhovnicima nije smetalo to što je srpska parohija imala različite običaje od njih kao npr. jezik, tradiciju, krsnu slavu i sl.

Kristijan Jelič (1992), američka bejzbol zvezda poreklom iz Republike Srpske, je rođen u Kaliforniji.

Danas, najveći broj Srba u Kaliforniji živi u Los Anđelesu.

Srbi u Filadelfiji[uredi | uredi izvor]

Pominje se 1838. godine Srbin Segedinac, Nikola Belan u Filadelfiji. Obogatio se tamo, prodavao je drago kamenje.[18]

Srbi u Čikagu[uredi | uredi izvor]

Čikago se smatra srpskim uporištem u Americi.

1872. godine u Čikago stiže prvi Srbin, Ivan Vučetić. Prva srpska organizacija u Čikagu, „Obilić“, je osnovana davne 1878. godine. Već 1893. godine je održana prva srpska parada u Čikagu na aveniji Mičigen. Mihajlo Pupin je živeo u Čikagu.

Svoj prilog od 50 f. je poslalo u Novi Sad 1897. godine organizacija "Srpsko jedinstvo" iz Čikaga.[19]

U Čikagu je srpski jezik četvrti po zastupljenosti, posle engleskog, španskog i poljskog.[20] U Čikagu postoji Srpski radio od sredine 90-ih.[21]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Table B04006 - SELECTED POPULATION PROFILE IN THE UNITED STATES 2022 American Community Survey 1-Year Estimates”. United States Census Bureau (na jeziku: engleski). 
  2. ^ Ko su potomci prvog Srbina u SAD („Večernje novosti“, 2. mart 2014)
  3. ^ "Srbski narodni list", Budim 1844. godine
  4. ^ Dorich, William. "Who Are the Serbs?" World Affairs Council of Orange County. California, Irvine. 1995. Speech.
  5. ^ Tarasar, Constance J; Orthodox Church in America; Department of History and Archives (1975). Orthodox America, 1794-1976: development of the Orthodox Church in America (na jeziku: engleski). Syosset, N.Y.: Orthodox Church in America, Dept. of History and Archives. OCLC 2930511. 
  6. ^ Vujnovich, Milos M. (1974). Yugoslavs in Louisiana (na jeziku: engleski). Pelican Publishing Company. ISBN 978-0-88289-013-5. 
  7. ^ "Politika", Beograd 1906. godine
  8. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Đurić uoči Konferencije srpske dijaspore u SAD: Zahvalni smo što Srbi ne zaboravljaju otadžbinu”. www.rts.rs. Pristupljeno 2023-02-18. 
  9. ^ "Srbska novina ili Magazin za hudožestvo, knižestvo i modu", Budim 1838. godine
  10. ^ a b v "Carigradski glasnik", Carigrad 1899. godine
  11. ^ "Pravda", Beograd 1905. godine
  12. ^ Mileva Marić u Srpskom vrtu u Americi („Večernje novosti“, 8. maj 2016)
  13. ^ a b "Zastava", Novi Sad 1903. godine
  14. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1904. godine
  15. ^ "Zastava", Novi Sad 1886. godine
  16. ^ "Stražilovo", Novi Sad 1893. godine
  17. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1900. godine
  18. ^ "Srbska novina ili Magazin za hudožestvo, knjižestvo i modu", Budim 1838. godine
  19. ^ "Zastava", Novi Sad 1897. godine
  20. ^ Srpski jezik četvrti u Čikagu („Politika“, 8. jul 2015)
  21. ^ Srpski radio u Čikagu svira već 25 godina: U uredničku fotelju može da sedne samo Srbin (B92, 20. oktobar 2020)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]