Srednja Amerika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Srednja Amerika
  Srednja Amerika
Površina2.728.827 km2
Teritorije

Srednja Amerika (engl. Middle America) je oblast koja obuhvata deo kontinenta Severna Amerika južno od reke Rio Grande, uključuje Meksiko, Centralnu Ameriku, Antile (velike i male) i Bahamska ostrva.[1]

Prirodne odlike[uredi | uredi izvor]

Države Srednje Amerike i njihovi glavni gradovi

Srednja Amerika je deo severnoameričkog kontinenta, ali ona zapravo predstavlja prelaz između Angloamerike i Južne Amerike, po čemu je i dobila ime. Grubo govoreći ona je deo Latinske Amerike koji se nalazi na severnoameričkom kontinentu. To je po prirodnim karakteristikama vrlo složen prostor na kome je španska kolonizacija ostavila najdublje tragove. Od velikih prirodnih celina mogu se izdvojiti Meksička visoravan na severozapadu, Američki zemljouz na jugoistoku i ostrvski svet na istoku (Antili i Bahamska ostrva). Antili se sastoje od Velikih Antila (Kuba, Haiti, Jamajka i Portoriko) i Malih Antila, niza malih ostrva u istočnom delu Karipskog mora (Barbados, Sveta Lucija i dr).[2]

Meksiko je po površini i broju stanovnika najveća država Srednje Amerike, a njegova severna granica oštri je međaš između dva različita sveta - Angloamerike i Latinske Amerike. Najveći deo Meksika je prostrana visoravan okružena visokim rubnim i izduženim planinama. To je najnaseljeniji deo države, s najvećim gradovima i klimatski najpovoljnijim uslovima za život i rad. Glavni grad Sijudad de Meksiko jedna je od najvećih urbanih anglomeracija u svetu i nalazi se na nadmorskoj visini od 2.300 m.[3]

Geologija[uredi | uredi izvor]

Geologija Srednje Amerike je aktivna, sa vulkanskim erupcijama i zemljotresima koji se dešavaju s vremena na vreme. 1931. i 1972. godine, zemljotresi su opustošili Managvu, glavni grad Nikaragve. Plodna zemljišta zbog vulkanske lave su omogućila da se održi velika gustina stanovništva u poljoprivredno produktivnim predelima na visokim nadmorskim visinama.

Klima[uredi | uredi izvor]

Srednja godišnja količina padavina kreće se u rasponu 3.000 - 6.000 mm. Budući da se nalazi na udaru pasata, karipska obala i istočne padine planina primaju dva puta više padavina od pacifičkih obala Centralne Amerike. Količinu padavina na pacifičkoj obali snižava hladna Kalifornijska morska struja. Krajem leta i tokom jeseni, Srednja Amerika je izložena razornom dejstvu tropskih ciklona - uragana.

Srednja Amerika je mesto gde se nalazi Panamski kanal kao i predloženi, ali nikada završeni Kanal Nikaragve.

Biodiverzitet[uredi | uredi izvor]

Srednja Amerika je deo Mezoameričkog biodiverzitetskog pojasa.[4] Pacifička migratorna ruta je glavni put kojim se kreću ptice u Amerikama, prostire se pravcem sever-jug i ide od Aljaske do Ognjene zemlje. Zbog levkastog oblika kopnene mase, ptice selice se mogu videti u veoma velikim koncentracijama u Srednjoj Americi, posebno u proleće i u jesen. Kao most između Severne i Južne Amerike, Srednja Amerika ima mnogo vrsta iz nearktičke i neotropske ekozone. Međutim, južne zemlje (Kosta Rika i Panama) imaju veći biodiverzitet nego severne (Gvatemala i Belize), dok države u centralnom delu regiona (Honduras, Nikaragva, El Salvador) imaju najmanji biodiverzitet.[4]

Biodiverzitet u Srednjoj Americi (broj različitih vrsta terestrijalnih kičmenjaka i vaskularnih biljaka)

Država Broj vrsta
vodozemaca
Broj vrsta
ptica
Broj vrsta
sisara
Broj vrsta
gmizavaca
Ukupan broj vrsta
terestrijalnih kičmenjaka
Broj vrsta
vaskularnih biljaka
Biodiverzitet
 Meksiko ? ? ? ? ? ? ?
 Belize[5] 46 544 147 140 877 2894 3771
 Kostarika[6] 183 838 232 258 1511 12119 13630
 El Salvador[7] 30 434 137 106 707 2911 3618
 Gvatemala[8] 133 684 193 236 1246 8681 9927
 Honduras[9] 101 699 201 213 1214 5680 6894
 Nikaragva[10] 61 632 181 178 1052 7590 8642
 Panama[11] 182 904 241 242 1569 9915 11484

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Zemlje Američkog zemljouza u celini su gušće naseljene od Meksika, ali ređe od Antilske Amerike. Među pojedinim zemljama ima velikih razlika, od retko naseljenog Beliza (12 stanovnika po km²) do prenaseljenog Salvadora (320 stanovnika po km²). Američki zemljouz ili Centralna Amerika nastavlja se na Meksiko i pruža se do Panamskog kanala koji razdvaja Severnu od Južne Amerike. Sastoji se od sedam država koje su, osim Paname i Beliza, nezavisnost izborile vrlo rano - u prvoj polovini 19. veka. Međutim, zbog čestih unutrašnjih sukoba, državnih udara i spoljašnjeg nekolonijalnog uticaja, to područje je sve do danas ostalo politički vrlo nemirno.

Ostrvski deo Srednje Amerike je najmanji ali najgušće naseljen u regiji. Po veličini i broju stanovnika ističu se Kuba, ostrvo Haiti (države Haiti i Dominikanska Republika), Jamajka i Portoriko. Povoljna klima, bujno tropsko zelenilo, čista topla mora i prekrasne plaže, mnogim ostrvima obezbedili su epitet rajska, naročito Bahamima. Neke manje ostrvske grupe Malih Antila tek odnedavno su samostalne državice, ali je većina ostala u tesnim ekonomskim i političkim vezama s bivšim kolonijalnim gospodarima.

Postojala je savezna država Centralna Amerika u ranom 19. veku, koja se sastojala od sadašnjih nezavisnih država Gvatemale, Hondurasa, El Salvadora, Nikaragve i Kostarike (i dela moderne meksičke države Čijapas). Poznata je i kao Ujedinjene Provincije Centralne Amerike ili Sjedinjene Države Centralne Amerike.

Stanovništvo Srednje Amerike vrlo je složeno zbog dugotrajnog zajedničkog života i mešanja starosedelaca Indijanaca s evropskim doseljenicima i dovedenim crncima i njihovim potomcima. U kopnenom delu preovlađuju mestici (mešanci Indijanaca i belaca), a na ostrvskom delu crnci i mulati, belci su u većini jedino u Kostarici i na ostrvima Kubi i Portoriku.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Amerika, Srednja”. Proleksis enciklopedija. 
  2. ^ "Central America". Merriam-Webster's collegiate dictionary. Merriam-Webster.com. Pristupljeno 1. 1. 2015.
  3. ^ a b Denis Šehić, Atlas Amerike, Australije i Okeanije. Politika, 1. izd, Beograd, 2007. god. ISBN 978-86-86809-01-8.
  4. ^ a b Biodiversity in Central America
  5. ^ Butler, RA (2006). „Belize forest information and data”. Tropical rainforests: deforestation rates tables and charts. Menlo Park, California: Mongabay.com. Pristupljeno 1. 1. 2015. 
  6. ^ Butler, RA (2006). „Costa Rica forest information and data”. Tropical rainforests: deforestation rates tables and charts. Menlo Park, California: Mongabay.com. Pristupljeno 1. 1. 2015. 
  7. ^ Butler, RA (2006). „El Salvador forest information and data”. Tropical rainforests: deforestation rates tables and charts. Menlo Park, California: Mongabay.com. Pristupljeno 1. 1. 2015. 
  8. ^ Butler, RA (2006). „Guatemala forest information and data”. Tropical rainforests: deforestation rates tables and charts. Menlo Park, California: Mongabay.com. Pristupljeno 1. 1. 2015. 
  9. ^ Butler, RA (2006). „Honduras forest information and data”. Tropical rainforests: deforestation rates tables and charts. Menlo Park, California: Mongabay.com. Pristupljeno 1. 1. 2015. 
  10. ^ Butler, RA (2006). „Nicaragua forest information and data”. Tropical rainforests: deforestation rates tables and charts. Menlo Park, California: Mongabay.com. Pristupljeno 1. 1. 2015. 
  11. ^ Butler, RA (2006). „Panama forest information and data”. Tropical rainforests: deforestation rates tables and charts. Menlo Park, California: Mongabay.com. Pristupljeno 1. 1. 2015. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]