Srpsko državljanstvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Srpsko državljanstvo[1] ili Državljanstvo Republike Srbije[2][3] je državljanstvo koje se može dobiti u Republici Srbiji. Bazira se na principu ius sanguinis, odnosno na principu porekla. Državljanstvo može dobiti osoba koja imaju jednog roditelja sa državljanstvom Republike Srbije ili oba roditelja sa državljanstvom Republike Srbije.[4]

Pravni osnovi[uredi | uredi izvor]

Zakon kojim se uređuje državljanstvo Republike Srbije je Zakon o državljanstvu Republike Srbije, kojeg je donela Narodna skupština Republike Srbije 14. decembra 2004. godine, a počeo se primenjivati 27. februara 2005. godine.[a] Kad je počela primena ovog zakona, prestali su važiti Zakon o jugoslovenskom državljanstvu (donetog 1996 i dopunjenog 2001 godine) i Zakon o državljanstvu Socijalističke Republike Srbije (donetog 1979 i dopunjenog 1983).

Zakon je dva puta bio dopunjavan i izmenjivan.

Prvi dopuna i izmena je izglasana 24. septembra 2007. godine kada su neke odredbe o državljanstvu Srbije i Crne Gore izbačene, dok dodate odredbe o sticanju državljanstva Republike Srbije za dotadašnje državljane Crne Gore koji su živeli u Srbiji i odredbe za sticanje državljanstva Republike Srbije za osobe koje su pripadnici srpskog naroda.[5]

Druga dopuna je izglasana 22. marta 2018. godine gde se dodaje član vezan za evidencije državljana i dodavanje odredbe o sticanju državljanstva Srbije za osobe koje imaju državljanstvo državljanin SFRJ ili druge republike SFRJ na dan 31. decembar 2016. godine a imaju prebivalište u Srbiji u momentu podnošenja zahteva za državljanstvo.[6]

Sticanje državljanstva Republike Srbije prijemom[uredi | uredi izvor]

Stranci mogu na svoj zahtev biti primljeni u državljanstvo Republike Srbije pod uslovom:[7]

  • da im je odobreno stalno naseljenje;
  • da im nije oduzeta poslovna sposobnost;
  • da imaju najmanje tri godine neprekidno prijavljeno prebivalište na teritoriji Republike Srbije;
  • da podnese pismenu izjavu da Republiku Srbiju smatra svojom državom;
  • dokaz o otpustu ili odricanju prethodnog državljanstva ili dokaz da će dobiti otpust stranog državljanstva ako bude primljen u državljanstvo Republike Srbije.

Ukoliko ne poseduju dokaz o otpustu ili odricanju prethodnog državljanstva usled toga da druga država odbija da se lice odrekne državljanstva ili mu daje uslove za odricanje državljanstva koje lice ne može ispuniti, kad to nije moguće i kad se razumno ne može očekivati.[7] Procedura za sticanje državljanstva Republike Srbije je posebna i traje manje za osobe koje su imale državljanstvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Osobi mlađoj od 18 godina, čija oba roditelja steknu državljanstvo Republike Srbije, može i ono steći državljanstvo Republike Srbije.[8]

Sticanje državljanstva Republike Srbije rođenjem na teritoriji Republike Srbije[uredi | uredi izvor]

Procedura za sticanje državljanstva Srbije je olakšana za decu koja su rođena u Srbiji. U slučaju da roditelji deteta nemaju državljanstvo ili im je državljanstvo nepoznato, dete po rođenju dobija državljanstvo.[9] Dete koje je nađeno ili se ne zna ko su mu roditelji, dobija državljanstvo Srbije (ukoliko se utvrdi do 18. godine, da su mu roditelji strani državljani, dete gubi državljanstvo Republike Srbije).[4]

Osobe koje su sklopile brak sa državljaninom Srbije mogu dobiti državljanstvo, pod uslovom da brak traje najmanje 3 godine, ima odobreno stalno naseljenje u Republici Srbiji i podnese pismenu izjavu da Republiku Srbiju smatra svojom državom.[10]

Sticanje državljanstva za osobe koje pripadaju srpskom narodu[uredi | uredi izvor]

Član 23 Zakona o državljanstvu predviđa sticanje državljanstva osobi koja pripada srpskom narodu bez otpusta stranog državljanstva kad podnese podnese pismenu izjavu da Republiku Srbiju smatra svojom državom. Ali isti član zakona predviđa da na taj način mogu steći i osobe koje su pripadnici drugih naroda i etničkih grupa sa teritorije Republike Srbije.[11]

Isto tako pod članom 23 državljanstvo Republike Srbije može biti steći i lice rođeno u drugoj republici ranije SFRJ koje je imalo državljanstvo te republike ili je državljanin druge države nastale na teritoriji ranije SFRJ, koje kao izbeglo, prognano ili raseljeno lice boravi na teritoriji Republike Srbije ili je izbeglo u inostranstvo[11]

Dvojno državljanstvo[uredi | uredi izvor]

Zakon dozvoljava zadržavanja prethodnog državljanstva u određenim situacijama, poput dobijanja državljanstva po odredbama iz međunarodnih ugovora,[12] kad Vlada proceni da je davanje državljanstva strancu od nacionalnog značaja,[13] kada druga država odbija da se lice odrekne državljanstva ili mu daje uslove za odricanje državljanstva koje lice ne može ispuniti, kad to nije moguće i kad se razumno ne može očekivati.[7]

Takođe pripadnici srpskog naroda van granica Srbije mogu podneti zahtev o sticanju državljanstva Srbije, bez prethodnog odricanja stranog državljanstva.[11]

Do kraja 2023. godine međunarodni ugovori o dvojnim državljanstvima je postignut samo sa Bosnom i Hercegovinom 29. oktobra 2002. godine, tokom postojanja Savezne Republike Jugoslavije, a objavljen u Službenom listu Savezne Republike Jugoslavije 30.01.2003. godine. (Stupio na snagu stupio na snagu 15. maja 2003. godine).[14] Srbija kao pravni naslednik SRJ i DZ SCG, ovaj dogovor o dvojnom državljanstvu se i dalje primenjuje.[15]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Boris Tadić, kao tadašnji predsednik Republike Srbije je ukazom proglasio Zakon o državljanstvu Republike Srbije 20. decembra 2004. godine, a objavljen je u Službenom glasniku dan kasnije. A po zakonu je predviđeno stupanje na snagu osmog dana od objavljivanja u Službenom glasniku, a da primena počinje po isteku 60 dana od stupanja na snagu.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]