Stari Bar

Koordinate: 42° 05′ 14″ S; 19° 07′ 35″ I / 42.087333° S; 19.1265° I / 42.087333; 19.1265
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Stari Bar
Stari Bar
Administrativni podaci
DržavaCrna Gora
OpštinaBar
Stanovništvo
 — (2011)1864
Geografske karakteristike
Koordinate42° 05′ 14″ S; 19° 07′ 35″ I / 42.087333° S; 19.1265° I / 42.087333; 19.1265
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina241 m
Stari Bar na karti Crne Gore
Stari Bar
Stari Bar
Stari Bar na karti Crne Gore
Ostali podaci
Poštanski broj85354
Pozivni broj030
Registarska oznakaBR
Položaj gradske tvrđave u odnosu na srednjovekovna utvrđenja.

Stari Bar je gradsko naselje u opštini Bar u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2003. bilo je 1864 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1968 stanovnika). Naziv „Stari Bar“ za prvobitnu lokaciju grada Bara (5 kilometara od mora) je u upotrebi od 1908. godine, kada je odlukom Ministarskog savjeta Knjaževine Crne Gore naselje Pristan (podignuto uz brdo Volujica) dobilo ime Novi Bar.

Stari grad Bar[uredi | uredi izvor]

Stari grad Bar (lat. Antibaris) je tvrđava koja je više vijekova bila centar Bara, sve dok se grad nije preselio niže, u polje. Danas je napušten i nalazi se u ruševinama. Stari grad je jedno od najvećih arheoloških nalazišta na svijetu. Drugi spomenici ove vrste se razlikuju zahvaljujući jedinstvenom položaju i bogatstvu kulturnog naslijeđa. Njegove ulice su vodiči kroz vijekove, od grčkih kolonija do srednjeg vijeka, vladavine Mletaka, turskog perioda i sve do nove ere. Tokom zasdnjih arheoloških iskopavanja otkrivena je keramika od prije nove ere, kada su ova mjesta bila naseljena Ilirima. Ovi pronalasci dokazuju da su temelji Starog grada stariji od dva i po milenijuma. Latini su ga zvali Antibaris, i to je bio centar regiona dok se grad nije preselio u polje prema moru.

Stari grad Bar ponosito stoji u podnožju Rumije, nepristupačnom sa juga i istoka jer je pun stijena i kamena, a prema zapadu i sjeverozapadu se blago spušta. Nalazi se na jugoistočnom dijelu obale na 4 kilometra daleko od Jadranskog mora što mu je dalo idealan geografsko-strateški položaj.

Prošlost Bara[uredi | uredi izvor]

Srednjovjekovni Bar[uredi | uredi izvor]

Po Konstantinu Porfirogenitu, Avari su „uništili“ Romane (iliro-romanske starojedioce; „Grke“ i „Rimljane“ iz narodne tradicije) koji su živjeli u ravnicama, tako da su potražili spas u utvrđenim primorskim gradovima (Ulcinju, Budvi, posebno u Kotoru). Pretpostavlja se da je ovako naseljeno stanovništvo iz osnova podiglo i grad Bar. Tokom XI vijeka on postaje prestonica slobodne srpske države u Zeti pod Stefanom Vojislavom i Mihajlom, da bi krajem istog vijeka postao sedište samostalne crkvene organizacije u okviru katoličke crkve znane kao Barska nadbiskupija. Ondašnji Bar, koji je vjekovima bio dobro utvrđen grad, sa podgrađem (danas Stari Bar) od obale Jadranskog mora je bio udaljen oko pet kilometara i koristio je pristanište, sa trgom Pristanom. U Baru se tokom srednjeg vijeka kovao bakarni novac, folar, a za vrijeme Balšića i srebrni dinar. Podaci iz 1247. godine nam govore da se na čelu svih građana (lat. seniores et populus) nalazio knez (lat. comes) a postavljao ga je nosilac suvereniteta nad gradom. Sredinom XIV vijeka jasno se razlikuju staleži: pučani i patriciji (54 porodice, sa oko 400 članova, na početku XV vijeka). U XIV vijeku je nastalo Veliko vijeće (lat. Maius et generale consilium) a osnivanjem Malog vijeća, 1372. još je više učvršćena vlast aristokratije. Bar je često mijenjao gospodare. Najprije je u rukama Vizantije, države Duklje, pa opet vizantijski, do 1183. godine, kada ulazi u sastav srednjovjekovne države, Srbije Nemanjića. U rukama je gospodara Zete Balšića (do 1405. i od 1412-1421)kada gradom upravljaju vojvode i kefalije (djeleći vlast i posjede sa samoupravnim gradskim organima). Pod Venecijom je (1405-1412. kao i 1421). Za vlade Mletaka, najveći gradski funkcioner je potestas (podest). U okviru Srpske despotovine je od 1421. do 1441. Kratko je u rukama velikog bosanskog vojvode Stefana Vukčića Kosače (1441. i 1442-1443). Bar je ostao pod Mletačkom republikom od 1443. do osvajanja od strane Osmanlija, 1571. godine. Po sporazumu Osmanlija i Mlečana o predaji grada, utvrđene su za Bar određene privilegije, koje je potvrdio sultan Murat III, 1575. godine (uneseno u defter iz 1583. godine).

Toranj sa satom

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Stari Bar živi 1332 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 33,2 godina (31,8 kod muškaraca i 34,5 kod žena). U naselju ima 499 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,74. Etnička slika Starog Bara počela je da se mijenja sa naseljavanjem Slovena. U srednjem vijek, grad nije bio samo kulturni i politički centar već i sjediše arhiepiskopa, pa je odbrana morala biti jaka i stabilna. Polukružne kule čuvale su kapiju, a tvrđava koja se nalazila u trouglu između citadele, kapije i donje kapije, sastojala se od vertikalnih zidova koji su završavali zupcima. Na zupce, koje su štitili branitelje od strijela, vodile su drvene staze. Ispred bedema najvjerovatnije su bili rovovi napunjeni vodom. Sjeverno od gornje tvrđave nalaze se očuvani ostaci akvedukta iz 16. vijeka, koji su dovodili vodu sa planine u grad.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je heterogeno.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 1.417
1953. 1.679
1961. 1.803
1971. 1.559
1981. 1.514
1991. 1.968 1.934
2003. 2.044 1.864
Etnički sastav prema popisu iz 2003.[2]
Crnogorci
  
729 39,10%
Muslimani
  
510 27,36%
Srbi
  
221 11,85%
Bošnjaci
  
101 5,41%
Albanci
  
101 5,41%
Romi
  
14 0,75%
Egipćani
  
7 0,37%
Hrvati
  
6 0,32%
Slovenci
  
1 0,05%
Makedonci
  
1 0,05%
Jugosloveni
  
1 0,05%
nepoznato
  
60 3,21%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2005. COBISS-ID 8764176. 
  2. ^ Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2004. ISBN 978-86-84433-00-0. 
  3. ^ Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. oktobar 2004. COBISS.CG-ID 8489488. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]