Starčevačka kultura

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Starčevačka kultura

Područje prostiranja Starčevačke kulture
Geografija
Regija srednja Evropa, Balkan
Glavni lokalitet Starčevo
Društvo
Društveno uređenje sakupljačko-zemljoradničko
Period
Istorijsko doba neolit
Nastanak 5300. p. n. e.
Prestanak 4400. p. n. e.
Prethodnici i naslednici
  Prethodile su: Nasledile su:
Kultura Lepenskog Vira Vinčanska kultura
Portal Arheologija

Starčevačka kultura (međunarodnim nazivom Starčevo-Körös-Criş kompleks) je srednjoneolitska kultura koja se rasprostirala na centralnom Balkanu tokom 4. i 5. milenijuma p. n. e. Ime je dobila po lokalitetu Starčevo, mešovitom naselju grada Pančeva. Lokaliteti sa obeležjima ove kulture se prostiro od Transdanubije i Transilvanije na severu, do srednjih područja Albanije Skopske kotline na jugu, Sofijske visoravni na istoku i cele severne Hrvatske i srednje Bosne na zapadu.[1]

U ranijoj fazi kulture gradile su se poluukopane kolibe nepravilnog oblika sa šatorastom krovnom konstrukcijom, a u razvijenijim fazama nadzemne pravougaone kolibe od gusto pletenog granja i podovima od sabijene zemlje. Pokojnici su se pokopavali unutar naselja, u zgrčenom položaju i na boku.

Nastanak, poreklo[uredi | uredi izvor]

Stare balkanske kulture u neolitu 4500. p. n. e.

Starčevačka kultura ima anatolijsko poreklo.[2] Nastala je na mestima gde je ranije postojala mezolitska kultura Lepenskog Vira, ali ne nastavlja u potpunosti njenu tradiciju u antropološkom i kulturološkom smislu.

Opseg širenja Starčevačke kulture pokazuju nalazi sa lokaliteta širom Balkana i srednje Evrope, pa je tačnije koristiti naziv Starčevo-Kereš-Kriš, po najvažnijim nalazištima u Srbiji, u Mađarskoj i Rumuniji, pošto ovaj naziv označava jedinstvo tri bliske kulture: starčevačke, kereške i kriške kulture koje su obuhvatale veliko područje današnje jugoistočne Mađarske, Srbije i Rumunije.

Starčevačka kultura donosi početke stalnog naseljavanja stanovništva i poljoprivrede (gajenje pšenice, ječma i prosa) i uzgajanja stoke (ovce/koze i goveda), dok su lov i ribolov manje zastupljeni.

Društveno uređenje[uredi | uredi izvor]

Zoomorfna figurina, Starčevačka kultura, lokalitet Crkvine u Konarevu kod Kraljeva (Narodni muzej Kraljevo)

Osnovna delatnost ove kulture bila je poljoprivreda (zemljoradnička, stočarska), sakupljanje plodova, lov i ribolov. Stanovali su u glinenim kućama uglavnom pored velikih reka: Dunava, Save i Morave. Pronađeni predmeti su grubo kuhinjsko posuđe i razni drugi predmeti izrađeni od poliranog kamena. Novim talasom pridošlica iz Anadolije ovu kulturu zamenila je vinčanska kultura.[3][4]

Istorija istraživanja[uredi | uredi izvor]

Prva iskopavanja na lokalitetu Starčevo, koji se nalazi na levoj obali Dunava, vršio je 1939. godine Miodrag Grbić. Sredinom pedesetih godina XX veka, istraživanja su vršili Milutin Garašanin kao i Draga Garašanin. Pronađene su dosta grube keramičke posude, ali i keramika oslikana sa geometrijskim ornamentima, kao i antropomorfne figurine rađene od pečene zemlje. Pronađena su i oruđa od kamena i kostiju. Datiranje nalaza nije sasvim pouzdano, ali se uzima da pokrivaju period petog milenijuma pre nove ere.

Istraživanja na vrednim nalazištima na području uz reku Tisu nastavljena su 2015. godine. Radilo se na dva nalazišta: neolitskom, na lokalitetu Borđoš i starčevačkom, na lokalitetu Prečka. Tokom radova otkriveni su vredni predmeti poput kašike stare 7.000 godina, a došlo se i do drugih naučnih otkrića.

U istraživanju je, prvi put u Srbiji, korišćena geomagnetna prospekcija šireg područja takozvanog borđoškog platoa, koji se nalazi uz reku Tisu. Srpsko-nemački tim stručnjaka činili su arheolozi Muzeja Vojvodine iz Novog Sada i njihove kolege sa Instituta za praistoriju i ranu istoriju „Kristijan Albreht” univerziteta u Kilu.

Došlo se do saznanja da su se tamo pre 8.000 godina pojavili prvi ratari i stočari.

Tokom istraživanja lokaliteta na Prečki, pronađen je i skelet Starčevca, star 8.000 godina. Utvrđeno je da se radi o takozvanom zgrčenom sahranjivanju. [5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hrvatska enciklopedija
  2. ^ Problema prasevernokavkazskogo substrata i ego vklada v praindoevropeйskuю kulьturnuю tradiciю. starčevo-kereš-vinča
  3. ^ «Neolitizaciя» evropы v vi—v tыs. do n. э.
  4. ^ Kёreš // BRЭ. - Bolьšaя rossiйskaя эnciklopediя - T.13. M.,2008.
  5. ^ [1] Nova saznanja o neolitskim i starčevačkim naseljima uz Tisu nationalgeographic.rs 30. 10. 2015.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Robert W. Ehrich: „Starčevo Revisited“. In V. Markotic (Ed.) Ancient Europe and the Mediterranean, 1977.
  • Joni L. Manson: „Starčevo Pottery and Neolithic Development in the Central Balkans“. In William K. Barnett and John W. Hoopes (Editors) The Emergence Of Pottery: Technology and Innovation in Ancient Societies, 1995.
  • Andrew Sherratt: Economy and society in prehistoric Europe: Changing perspectives, 1997.
  • Draga Garašanin: Starčevačka kultura, 1954.
  • Милутин Гарашанин: Праисторија на тлу Србије, 1973.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]