Stoni tenis

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stoni tenis
Stoni tenis na najvišem nivou
Najviše upravno teloITTF
Prvi put igran1880-e Viktorijanska Engleska[1][2]
Karakteristike
KontaktNe
Članovi timaPojedinačno ili u parovima
TipSport sa reketima, zatvoreni
OpremaPoly, 40 mm (1,57 in),
2,7 g (0,095 oz)
Prisustvo
OlimpijadaOd 1988
ParaolimpijadeOd inauguralane Letnje paraolimpijade 1960
Stonoteniski susret
Sto za stoni tenis računajući i njegove dimenzije

Stoni tenis, poznat i kao ping-pong, sport je u kome se takmiče dva (ili četiri) igrača koji lopticu udaraju reketom na stolu za stoni tenis. Igra se odvija na čvrstom stolu podeljenom mrežom. Izuzev početnog servisa, pravila su generalno sledeća: igrači ne moraju dozvoliti lopti koju igraju da padne prema njima. Loptica se može udariti u vazduhu (volej) samo posle servisa, a tokom servisa se mora sačekati da padne na protivničko polje. Bod se boduje kada igrač ne vrati loptu unutar pravila. Igra je brza i zahteva brze reakcije. Okretanje lopte menja njegovu putanju i ograničava protivnikove opcije, dajući udaraču veliku prednost.

Dimenzije stola su 2,74 x 1,525m, sto je visok 76cm. Dve polovine stola deli mreža visoka 15,25 cm koja viri (produžava se) s obe strane stola za 15,25 cm. Po starim pravilima igralo se do 21, a svaki igrač je servirao za redom 5 puta. Danas se igra do 11 poena, zaredom se servira dva puta, pa je igra postala brža i zanimljivija. Igra se na četiri dobijena seta, do 11. Razlika mora da bude dva poena, dakle 11:9 ili 12:10... i tako dok se ne postigne dva poena razlike. Izmenama pravila je takođe loptica povećana s 38 na 40 mm i otežana - s 2,5 na 2,7g.

Stonim tenisom upravlja svetska organizacija Međunarodna federacija stonog tenisa (engl. International Table Tennis Federation - ITTF), osnovana 1926. godine. ITTF trenutno obuhvata 226 udruženja članova.[3] Pravila stonog tenisa su zvanično navedena u ITTF priručniku.[4] Stoni tenis je bio olimpijski sport od 1988,[5] sa nekoliko kategorija događaja. Od 1988 do 2004, to su bili muškarci pojedinačno, ženski singlovi, muški parovi i ženski dublovi. Od 2008. igra se po timovima umesto dublova.

Istorija[uredi | uredi izvor]

O poreklu ove igre nema do danas pouzdanih podataka. Verovatno je da je i ova igra, kao i mnoge druge igre loptom, varijacija vrlo starih igara koje su postojale u najstarijim civilizacijama, posebno u Kini, Egiptu, Grčkoj i Rimu.

Grčki pesnik Homer (oko VIII vek p. n. e.) u šestoj knjizi svog epa Odiseja, opisuje igru loptom pomoću štapa (omotanog na jednom kraju) između Nausikaje i njenih prijateljica.[6]

Igre loptom poznate su bile i u Rimu, odakle su ih rimski legionari prenosili u tadašnje rimske kolonije (Galiju, Hispaniju i Britaniju, gde su se vekovima održavale i doživele brojne transformacije. Jedna od takvih je u srednjem veku veoma popularna igra jue de paume u Francuskoj. Italijanski humanist Antonio Šiano del Salo u svojoj knjizi Trattato del gioco della palla (1555) opisuje da su postojale dve vrste igara i to bacanje lopte preko mreže i teranje lopte. Za bacanje preko mreže između dva partnera upotrebljavala se ili velika šuplja lopta, koja se udarala zatvorenom šakom ili mala napunjena lopta koja se udarala otvorenom šakom ili reketom, pa se ova igra dovodi u vezu sa tenisom, čiji je naziv, još u 15. veku bio poznat u Engleskoj. Zapravo tenis i stoni tenis imaju zajedničko poreklo. Tenis je bila igra privilegovanog plemstva.

Počeci stonog tenisa naziru se sredinom 19. veka u Engleskoj. Bitan napredak u toj igri loptom učinjen je pronalaskom gumene lopte napunjene komprimovanim vazduhom (Wingfield 1874). Dok se tenis igrao na otvorenom, za vreme lošeg vremena igrala se neka vrsta tenisa u zatvorenim prostorijama, na stolu sa teniskim reketima, a kao mreža služila je neka daska ili niz postavljenih knjiga. Ta igra je nazvana minijaturni tenis engl. Miniature Indoor Lawn Tennis Game igrala se po celoj Velikoj Britaniji i njenim kolonijama, a različite vrste minijaturnog tenisa, sa nestandardizovanim rekvizitima i bez određenih pravila igrale su se i u Severnoj Americi.

U katalogu firme F. H. Ayres iz 1884. po prvi put se navodi naziv stoni tenis.

Veliku zaslugu za napredak stonog tenisa ima engleski inženjer Džejms Gib (1853—1930), koji je iz Amerike 1890. doneo u Englesku, nekoliko komada celuloidnih loptica, s namerom da one zamene loptice od plute, koje su se tada upotrebljavale. Igru tim lopticama Gib je nazvao onomatopejskim imenom „ping-pong“, prema zvuku loptice prilikom udara u sto drvenim reketom.

Ta novost je značila preokret u razvoju igre i mnogo doprinela zanimljivosti i naglom širenju te igre u Engleskoj (1899—1904), gde se igrala na svakom većem stolu na raznim mestima. Priređivana su i takmičenja, a prvi turnir u ping-pongu održan je u londonskom Royal Aqvariumu (današnjem Kristal Palasu u Vestminsteru. Iz tog vremena potiče 14 raznih napisa na temu o ping-pongu sačuvanih u Britanskom muzeju. Trgovci su u Engleskoj tu igru nazivali i gossima, u Severnoj Americi whiff-whaff, dok se u Francuskoj od 1901 do 1925 nazivao pim-pam.

Dvadeseti vek[uredi | uredi izvor]

Nekoliko međunarodnih prvenstava održano je od 1904. do 1912. godine, a potom od 1912-1925. nisu održavana međunarodna takmičenja u stonom tenisu. Prvi stonoteniski savez u svetu osnovan je 1921. u Engleskoj. Prvo svetsko prvenstvo u stonom tenisu održano je 1926. u Londonu, kada je i osnovana Međunarodna stonoteniska federacija ITTF.

Istorija stonog tenisa u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Grad Sombor smatra se kolevkom stonog tenisa u Srbiji. Prilikom čestih dolazaka u ovaj vojvođanski grad, Zagrepčanin Lav Štern je 1925. godine demonstrirao ping pong svom prijatelju Ferencu Sevaldu. Tri godine kasnije u Somboru je održana sednica na kojoj je osnovan Jugoslovenski ping pong savez, a 15. i 16. aprila 1928. godine odigralo se prvo državno prvenstvo na kojem su učestvovali muški takmičari iz Zagreba, Beograda, Novog Sada, Subotice i Sombora, a dominantni su bili Somborci. Broj klubova u zemlji rastao je iz dana u dan, interesovanje za sport bilo je sve veće, povećao se broj aktivnih članova, a samim tim i kvalitet igrača.

Prvo ekipno državno prvenstvo održano je 1929/30. godine, a titulu prvaka osvojila je ekipa SSU, baš kao i u naredne tri godine. Prvi savezni kapiten stonoteniske reprezentacije Jugoslavije bio je Jozef Šprajcer. Januara 1929. održano je prvenstvo Sveta u Budimpešti, a pošto su Somborci bili najbolji na državnom prvenstvu, Šprajcer se oslonio na najbolje u tom trenutku.[7]

Stonoteniski savez Srbije danas je krovna organizacija u Srbiji, na čijem čelu se nalazi Aleksandar Karakašević.[8] Savez trenutno čini 111 klubova.[9]

Aleksandar Karakašević učestvovao je na Olimpijskim igrama 2004. godine u Atini i 2008. godine u Pekingu.

Ilija Lupulesku i Zoran Primorac u konkurenciji muških parova na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine osvojili su srebrnu medalju. Na istom takmičenju, u konkurenciji ženskih parova, Gordana Perkučin i Jasna Fazlić došli su do bronzane medalje.[10]

Stoni tenis na Olimpijskim igrama[uredi | uredi izvor]

Prvi sastanci održani su 1926. godine u Berlinu i Londonu, nakon čega je došlo do formiranja Međunarodne federacije stonog tenisa. Prvo Svetsko prvenstvo održano je u Londonu 1926. godine, ali je sport čekao dugo kako bi se našao na programu Olimpijskih igara. Svoj debi na Olimpijskim igrama imao je u Seulu 1988. godine.[9]

Tabela medalja[uredi | uredi izvor]

Tabela najuspešnijih zemalja na Olimpijskim igrama[10]
Poredak Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
1 Kina 28 17 8 53
2 Južna Koreja 3 3 12 18
3 Švedska 1 1 1 3
4 Nemačka 0 3 4 7
5 Japan 0 2 2 4
6 Severna Koreja 0 1 3 4
7 Singapur 0 1 2 3
8 Jugoslavija

Kineski Tajpej

Francuska

0 1 1 2
11 Hong Kong 0 1 0 1
12 Danska 0 0 1 1

Značajni igrači[uredi | uredi izvor]

U ITTF muzeju postoji zvanična sala slavnih.[11] Grend slem zarađuje igrač koji osvoji pojedinačne pobede na Olimpijskim igrama, Svetskim prvenstvima i Svetskom kupu.[12] Jan-Ove Valdner iz Švedske prvi je kompletirao grend slem na Olimpijskim igrama 1992. godine. Deng Japing iz Kine prva je žena zabeležena na uvodnom Svetskom kupu za žene 1996. Sledeća tabela sadrži spisak svih igrača koji su ostvarili grend slem.

Ime Pol Nacionalnost Broj pobeda
Olimpijada Svetski šampionati Svetski kup
Jan-Ove Valdner Muškarac Švedska Švedska 1 (1992) 2 (1989, 1997) 1 (1990) [13]
Deng Japing Žena Kina Kina 2 (1992, 1996) 3 (1991, 1995, 1997) 1 (1996) [14]
Lju Guoljang Muškarac Kina Kina 1 (1996) 1 (1999) 1 (1996) [15]
Kong Linghuej Muškarac Kina Kina 1 (2000) 1 (1995) 1 (1995) [16]
Vang Nan Žena Kina Kina 1 (2000) 3 (1999, 2001, 2003) 4 (1997, 1998, 2003, 2007) [17]
Džang Jining Žena Kina Kina 2 (2004, 2008) 2 (2005, 2009) 4 (2001, 2002, 2004, 2005) [18]
Džang Đike Muškarac Kina Kina 1 (2012) 2 (2011, 2013) 2 (2011, 2014) [19]
Li Sjaosja Žena Kina Kina 1 (2012) 1 (2013) 1 (2008) [20]
Ding Ning Žena Kina Kina 1 (2016) 3 (2011, 2015, 2017) 2 (2011, 2014) [21]
Ma Long Muškarac Kina Kina 1 (2016) 3 (2015, 2017, 2019) 2 (2012, 2015)

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Stoni tenis je mnogo napredovao od svog nastanka, pa danas zahvaljujući visokoj tehnologiji loptice nakon udarca reketom mogu dostići brzinu i do 150 km/h. Procenjuje se da na svetu ima 40 miliona takmičara u stonom tenisu, a mnogo njih igra ovaj sport rekreativno, što ga čini sportom sa najviše učesnika na planeti. U velikoj meri, ovo dostignuće je zahvaljujući Kini, koja je postala dominantna sila u stonom tenisu.[22]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hodges 1993, str. 2
  2. ^ Letts, Greg. „A Brief History of Table Tennis/Ping-Pong”. About.com. The New York Times Company. Arhivirano iz originala 10. 05. 2011. g. Pristupljeno 29. 8. 2010. 
  3. ^ „Member Associations”. ITTF. Arhivirano iz originala 7. 8. 2017. g. Pristupljeno 25. 6. 2017. 
  4. ^ International Table Tennis Federation 2011, index 2
  5. ^ Hurt III, Harry (5. 4. 2008). „Ping-Pong as Mind Game (Although a Good Topspin Helps)”. The New York Times. Pristupljeno 28. 8. 2010. 
  6. ^ Enciklopedija fizičke kulture JLZ Zagreb 1975.
  7. ^ „Istorijat – Stonoteniski savez Srbije” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 13. 12. 2019. 
  8. ^ „Organizacija – Stonoteniski savez Srbije” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 13. 12. 2019. 
  9. ^ a b „Stoni tenis - Olimpijski komitet Srbije”. www.oks.org.rs. Arhivirano iz originala 30. 05. 2019. g. Pristupljeno 13. 12. 2019. 
  10. ^ a b „Olympic Results, Gold Medalists and Official Records”. International Olympic Committee (na jeziku: engleski). 18. 2. 2019. Pristupljeno 13. 12. 2019. 
  11. ^ „ITTF Hall of Fame” (PDF). www.ittf.com. ITTF. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 2. 2017. g. Pristupljeno 28. 7. 2010. 
  12. ^ Jianjie, Cao (13. 12. 2003). „Liu Guoliang needs to prove he is good as coach”. ITTF. Arhivirano iz originala 18. 8. 2017. g. Pristupljeno 27. 8. 2010. 
  13. ^ „Jan-Ove Waldner's results of tournaments”. ITTF. Arhivirano iz originala 11. 1. 2017. g. Pristupljeno 27. 8. 2010. 
  14. ^ „Deng Yaping's results of tournaments”. ITTF. Arhivirano iz originala 26. 11. 2016. g. Pristupljeno 27. 8. 2010. 
  15. ^ „Liu Guoliang's results of tournaments”. ITTF. Arhivirano iz originala 26. 11. 2016. g. Pristupljeno 27. 8. 2010. 
  16. ^ „Kong Linghui's results of tournaments”. ITTF. Arhivirano iz originala 26. 11. 2016. g. Pristupljeno 27. 8. 2010. 
  17. ^ „Wang Nan's results of tournaments”. ITTF. Arhivirano iz originala 26. 11. 2016. g. Pristupljeno 27. 8. 2010. 
  18. ^ „Zhang Yining's results of tournaments”. ITTF. Arhivirano iz originala 26. 11. 2016. g. Pristupljeno 27. 8. 2010. 
  19. ^ „Zhang Jike's results of tournaments”. ITTF. Arhivirano iz originala 26. 11. 2016. g. Pristupljeno 27. 8. 2010. 
  20. ^ „Li Xiaoxia's results of tournaments”. ITTF. Arhivirano iz originala 26. 11. 2016. g. Pristupljeno 27. 8. 2010. 
  21. ^ „Ding Ning's results of tournaments”. ITTF. Arhivirano iz originala 26. 11. 2016. g. Pristupljeno 11. 8. 2016. 
  22. ^ „Table Tennis - Summer Olympic Sport”. International Olympic Committee (na jeziku: engleski). 12. 9. 2019. Pristupljeno 13. 12. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]