Subplinijska erupcija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Subplinijska erupcija. 1: Oblak pepela, 2: Padavina piroklastičnog materijala, 3: Lavična doma, 4: Vulkanska bomba, 5: Piroklastični tok, 6: Slojevi lave i pepela, 7: Sloj, 8: Dovod magme, 9: Magmatsko ognjište, 10: Dajk

Subplinijska ili peleška erupcija je tip magmatske erupcije. Magma je viskozna, najčešće riolitskog ili andezitskog sastava. Najbitnija karakteristika ovog tipa erupcije je prisustvo velike količine vulkanskog pepela u obliku piroklastičnog toka. Druga važna karakteristika je formiranje vulkanskih kupola. Kao produkti sreću se kratki piroklastični tokovi ili konusi šljake.

Inicijalna faza erupcije karakterisana je piroklastičnim tokovima. Naslage piroklastičnog materijala imaju manju zapreminu nego naslage piroklastičnog materijala kod plinijskih erupcija. Viskozna magma tada formira strmu domu u vulkanskom kanalu. Ova doma kasnije može da kolabira, što dovodi do novih tokova piroklatičnog materijala i toplih blokova. Eruptivni ciklus se obično završava za nekoliko godina, ali u nekim slučajevima može potrajati i nekoliko desetina godina.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Schmincke, H. U. 2004. Volcanism. New York: Springer. ISBN 978-3-540-43650-8
  • Đorđević V., Đorđević P., Milovanović D. 1991. Osnovi petrologije. Beograd: Nauka