Suglasnik

Suglasnik (takođe i konsonant) u fonetici naziv je za glas koji se stvara zatvaranjem jednog dela govornog trakta tako da vazdušna struja ne prolazi slobodno od pluća do usana.

U fonološkom smislu pojam suglasnik se često koristi za neslogotvorne glasove ili za polusamoglasnike, tj. glasove koje se fonetički smatraju samoglasnicima, ali se ponašaju kao suglasnici u nekom određenom jeziku.

Suglasnici u srpskom jeziku su:

• b, v, g, d, đ, ž, z, j, k, l, lj, m, n, nj, p, r, s, t, ć, f, h, c, č, dž, š

Podela suglasnika prema zvučnosti

Suglasnici se prema zvučnosti dele na:

• zvučni: B, G, D, Đ, Ž, Z, Dž
• bezvučni: P, K, T, Ć, Š, S, Č, F, H, C
• sonanti: M, V, R, L, N, Lj, Nj, J (pri njihovom izgovoru, kao i pri izgovoru samoglasnika, glasnice trepere, ali se ipak stvara neka prepreka. Ovi glasovi se nazivaju glasnici ili sonanti.)

Podela suglasnika prema mestu izgovora (tvorbe)

Suglasnici se prema mestu izgovora (tvorbe) dele na:

• usneni (labijalni)
  • dvousneni (bilabijalni): P, B, M
  • usnenozubni (labiodentalni): F, V
• zubni (dentalni): T, D, S, Z, C
• nadzubni (alveolarni): L, R, N
• prednjonepčani (palatalni): J, Lj, Nj, Ć, Đ, Š, Ž, Č, Dž
• zadnjonepčani (velarni): K, G, H

Vidi još

• Fonetika
• Glas

Ovaj nezavršeni članak Suglasnik vezan je za jezik. Koristeći pravila Vikipedije, možete ga proširiti.