Sulfid

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sulfid
Formula of sulfide
Nazivi
Sistemski IUPAC naziv
Sulfid(2-)[1]
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
  • InChI=1S/S/q-2 DaY
    Ključ: UCKMPCXJQFINFW-UHFFFAOYSA-N DaY
  • [S--]
Svojstva
S2−
Molarna masa 32,065 g mol-1
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni
Telurid
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa).
Reference infokutije

Sulfid je hemijsko jedinjenje sumpora sa oksidacionim brojem -2 i još jednog hemijskog elementa.[4]

Sulfidi najčešće grade: gvožđe, kobalt, nikl, bakar, srebro, cink, živa i olovo.

Sulfidi koji su nastali prirodnim putem se izdvajaju svojom velikom gustinom, uglavnom su neprovidni i provode električnu struju.

Sulfidi se razlažu i reaguju pod uticajem površinskih i atmosferskih voda, prelazeći u obojene okside, hidrokside, karbonate, sulfate i fosfate.

Minerali sulfida se uglavnom javljaju u ležištima na teritoriji koja je bila izložena vulkanskoj aktivnosti.

Neki minerali[uredi | uredi izvor]

Zastupljenost[uredi | uredi izvor]

Najveće naslage se javljaju u Južnoafričkoj Republici i Kanadi.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „sulfide(2-) (CHEBI:15138)”. Chemical Entities of Biological Interest (ChEBI). UK: European Bioinformatics Institute. 
  2. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  uredi
  3. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  4. ^ Morrison Robert Thornton; Boyd Robert Neilson (2006). Organic chemistry. Engelwood Cliffs, New Jersey: Prentice Hall. ISBN 8120307658. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]