Suhoj Su-7

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Suhoj Su-7
Suhoj Su-7
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1957. do 1972.
Uveden u upotrebu1960.
Povučen iz upotrebe1986.
Statusvan upotrebe
Prvi korisnik SSSR- Sovjetsko vojno vazduhoplovstvo
Broj primeraka1.874
Dužina16,61
Razmah krila9,31
Visina4,16
Površina krila34,00
Prazan8.370
Normalna poletna11.730
Maks. masa pri uzletanju13.830 kg
Maks. spoljni teret2.600 kg
Turbo-mlazni motor1 h Сатурн АЛ-7Ф-1
Potisak TMM66,7/sa forsažom 94 kN
Brzina krstarenja786 km/h
Maks. brzina na Hopt2.120 km/h
Dolet1.450 km
Plafon leta18.500 m
Brzina penjanja9.600 m/min

Suhoj Su-7 (rus. Сухой Су-7, NATO naziv Fitter) je lovac-bombarder na mlazni pogon napravljen u Sovjetskom Savezu. Avion je prvi put poleteo 1955. godine i bio u upotrebi sve do 1986. Nasledio ga je aviona Suhoj Su-17 i njegove varijante Su-20 i Su-22.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Rad na projektu aviona Su-7 je počeo 14. maja 1953. godine kada je P. O. Suhoj[1] imenovan za glavnog projektanta OKB-1 koji je formiran sa zadatkom da napravi sovjetsku kopiju američkog lovca F-86 sejbr. Za mesec dana nakon toga Biro se okrenuo projektovanju supersoničnog borbenog aviona i to: jednog sa strelastim krilima koji je dobio oznaku S-1 (prema obliku krila S-strelasta) i drugog sa delta krilima koji je dobio oznaku T-3 (prema T-trouglasta krila). U novembru mesecu 1953. godine bio je gotov nacrt taktičkog lovca sa strelastim krilima S-1, a u februaru 1954. godine prošao je pred komisijom koja je odobrila dalji rad. Prototip ovog aviona je završen u junu mesecu 1955. godine i otpočeto je njegovo testiranje. Prvi probni let je obavljen 7. septembra 1955. godine i testiranje je trajalo do polovine 1956. godine. Kada je 9. juna 1956. godine ovim avionom postignuta brzina od 2070 km/h, 270 km/h više od one koja je zadata Taktičko-tehničkim uslovima, vlada je 11. juna 1956. godine donela odluku da se avion pusti u serijsku proizvodnju. Avion je dobio zvaničan naziv Su-7 a proizvodila ga je fabrika aviona N°126 Komsomolsk na Amuru. Prvi put je javnosti prikazan 24. juna 1956. godine zajedno sa ostalim novim avionima. Državno i vojno testiranje aviona Su-7 je trajalo do 1958. godine ali to je uglavnom bilo zbog motora. Od 1957. do 1960. godine je proizvedeno 132 primerka ovih aviona i oni su uključeni u jedinice Vojnog vazduhoplovstva kao taktički lovci.

U drugoj polovini 50-ih godina bila je obustavljena proizvodnja aviona namenjena podršci suvozemnim trupama to su privremeno činili avioni Il-10, MiG-15 i MiG-17, ali sazrevala je potreba za specijalizovanim avion za podršku. Tako da je 1957. predložen projekt Su-7B lovac-bombarder koji je u proizvodnju ušao 1960. godine. U toku svog životnog veka, a on je za avione ove vrste bio izuzetno dug, trajao je blizu 30 godina vršena su modernizovanja tako da ima nekoliko varijanti ovih aviona.[2]

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Avion Suhoj Su-7(1955) u muzeju u Kbeli
Crtež aviona Suhoj Su-7(1955) u 3 projekcije
Suhoj Su-7BKL u muzeju
Suhoj Su-7 lanser nevođenih raketa 57 mm
Suhoj Su-7 podvešani topovi

Avion Su-7 (1955) je jednosedi jednomotorni avion napravljen prema klasičnoj šemi, srednje krilac je sa strelastim krilom i uglom strele 60° što mu omogućava postizanje veoma velikih brzina. Repni stabilizatori su takođe strelastog oblika. Trup aviona je kružnog oblika i odlikovao se čistim aerodinamičnim površinama. Na nosu aviona se nalazio ulaz za vazduh sa sistemom za regulisanje protoka u zavisnosti od visine i brzine leta aviona sa minimalnim otporom. Novi snažan turbo mlazni motor AL-7F sa funkcijom dodatnog sagorevanja (forsaž) imao je potisak blizu 100 kN, hidraulični sistem sa radnim pritiskom od 210 bar, novi sistem upravljanja i kontrole radnih funcija aviona, duplirane komore raketnih bustera, novi sistem sedišta za katapultiranje (izbacivanje pod uglom) znatno je smanjio broj povreda pilota pri katapultiranju, sve su to novosti prvi put primenjene u sovjetskom vazduhoplovstvu. Stajni trap je uvlačeći sistema tricikl, prednja nosna noga se uvlačila u trup aviona a glavne oslone noge su se nalazile ispod krila i u toku leta su se uvlačile u krila. Položaj krilnih nogu stajnog trapa je bio takav da nije smetao sistemu podvešavanja oružja i spoljnih rezervoara za gorivo. Kokpit pilota smešten u kabinu pod pritiskom a lociran gotovo u samom nosu aviona omogućavao je dobru preglednost pilotu kako u fazama poletalja i sletanja tako i pri letu aviona. Avion Su-7 je u principu bio dobro naoružan a konkretno naoružanje je zavislilo od tipa aviona da li je bio lovac, lovac-bombarder ili jurišnik. U Arsenali ovog aviona su bili topovi, rakete vazduh-vazduh, nevođene balističke rakete raznog kalibra od 57 do 240 mm klasične avio-bombe raznog kalibra, pa čak i atomska bomba od 5 kT.[3]

Varijante aviona Suhoj Su-7[uredi | uredi izvor]

Oznake svih varijanti aviona Su-7 prikazani su nadalje:

  • Su-7 – taktički lovac serijski proizvođen (1958—1960),
  • Su-7B – lovac-bombarder serijski proizvođen (1960—1961),
  • Su-7BKL – lovac-bombarder Su-7B prilagođen za sletanje i poletanje sa travnatih pista proizvođen (1965—1971),
  • Su-7BM – varijanta lovaca-bombardera Su-7B sa novom opremom i motorom AL-7F-1 proizvođen (1962—1964),
  • Su-7BMK – izvozna varijanta aviona Su-7BM proizvođen (1966—1971),
  • Su-7U – školsko trenažna varijanta aviona Su-7B proizvođen (1965—1971),
  • Su-7UMK - izvozna varijanta školsko trenažnog aviona Su-7U proizvođen (1965—1971).

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Naoružanje aviona: Suhoj Su-7[4]
Vatreno (streljačko) naoružanje
Top
Broj i oznaka topa 2 h NR-30
Broj granata 70
Kalibar 30 mm
Mitraljez
Bombardersko naoružanje (bombe)
Klasične avio bombe FAB-100; FAB-250; FAB-500
Ukupna masa 1.000 kg
Broj tačaka za podvešavanje 8
Raketno naoružanje (rakete)
Broj i oznaka raketa 32 h 57mm / 2 h 240 mm nevođene rakete
Broj podvešanih raketa 2


Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Mada je ovaj avion projektovan kao taktički lovac vremenom se trasformisao preko lovca bombardera u jurišni avion. Avion Suhoj Su-7 je proizveden u 1.874 primeraka i predstavljao je okosnicu Sovjetskog vazduhoplovstva kada su u pitanju jurišni avioni. Bio je dobar izvozni proizvod izvezen je u 9 zemalja u 691 primerak. Bio je u upotrebi preko 30 godina, učestvovao u dva rata Šestodnevnom i Indijsko-pakistanskom ratu.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Korišćenje aviona Suhoj Su-7 u svetu

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Kto estь kto”. www.airforce.ru. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  2. ^ „OAO „Kompaniя „Suhoй" - Samoletы - Muzeй - Su-7”. www.sukhoi.org. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  3. ^ „Suhoй Su-7”. www.airwar.ru. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  4. ^ „[1.0] Sukhoi Su-7”. www.vectorsite.net. Pristupljeno 14. 9. 2011. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Suhoj Su-7UMK avion za obuku
  • Arseniev E.V, Berne L.P i dr. Istoriя konstrukciй Samoletov v SSSR 1951-1965 gg. Moskva: Mašinostrenie. 2002. ISBN 5-217-02918-8.
  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Baloš, Sebastijan (april 2004). „Suhojev proboj”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: BB Soft. 57: 12—15. ISSN 1450-6068. 
  • Hlopotob, O. D. (2004). Istoriя voennoй aviacii ot pervыh letatelьnыh apparatov do reaktivnыh samolёtob (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: AST, Moskva i Poligon, SPb. 
  • Antonov, Vladimir (1996). OKB Sukhoi (na jeziku: (jezik: engleski)). Gordon, Yefim & others. Midland: Leicester. ISBN 978-1-85780-012-8. 
  • Donald, David (1997). The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. ISBN 978-18-9410-224-7. 
  • Gunston, Bill (1995). The Osprey Encyclopaedia of Russian Aircraft 1875—1995 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey. ISBN 978-1-85532-405-3. 
  • Rendall, David (1999). Jane's Aircraft Recognition Guide (na jeziku: (jezik: engleski)) (2nd izd.). London: Harper Collins Publishers. ISBN 978-00-0470-980-2. 
  • Monro, Bob (1995). Jane`s Combat Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Chant, Christopher;. Glasgow: Harper Collins Publishers. 
  • Gordюkov, Nikolaй (1994). Pervыe reaktivnыe istrebiteli Suhogo (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Polygon. str. 26-35. ISBN 978-5-88541-003-8. 
  • Bagratinov, Valeriй (2005). Krыlья Rossii (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Эksmo. str. 695-696. ISBN 978-5-699-13732-9. 
  • Gunston, Bill (1999). The Illustrated Directory of Fighting Aircraft of World War II. Salamander Books. ISBN 9781840650921. 
  • Shavrov, V.B. History of the aircraft construction in the USSR (na jeziku: (jezik: engleski)). ISBN 978-5-217-02528-2. 
  • Green, W (2001). The Great Book of Fighters. Swanborough, G. MBI Publishing. ISBN 978-0-7603-1194-3. 
  • Simons, David; Withington, Thomas. Die Geschichte der Fligerei (na jeziku: (jezik: nemački)). Bath: Parragon Books Ltd. ISBN 978-1-4054-8950-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]