Sušilica za salatu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oceđivač za salatu sa ručicom
Unutrašnja pokretna posuda ispunjena salatom

Sušilica za salatu, oceđivač za salatu ili spiner je kuhinjska alatka koja se koristi za pranje i uklanjanje viška vode iz zelene salate. Ova alatka koristi centrifugalnu silu kako bi odvojila vodu od lišća salate. Odvajanje vode je neophodno kako listovi ne bi postali mlitavi, i kako bi ulje i različiti dodaci koji se stavljaju u salatu ostali uz lišće.

Uređaji koji se koriste za pranje i ceđenje salate postoje već dugo vremena (pronađen je i jedan primerak iz 19. veka), međutim savremene sušilice su nastale tek sedamdesetih godina 20. veka. Prve moderne uređaje patentirali su Francuzi Žan Mantele i Gilbert Founeto. Kompanija Mouli Manufacturing Co. je 1974. predstavila prve sušilice salate sa ručicom koje su bili namenjene američkom tržištu, a druge kompanije su uskoro predstavile svoje varijante. Potražnja za ovim proizvodom je bila velika, međutim uprkos svojoj popularnosti nailazio je i na kritike, pa su se neki pitali zbog čega je uopšte potreban.[1]

Sušilice su obično napravljene od plastike i sastoje se od spoljašnje činije, unutar koje se nalazi prenosivi đevđir ili druga posuda sa rupičastom površinom. Poklopac, koji odgovara spoljašnjoj činiji, sadrži mehanizam čije pokretanje dovodi do toga da se unutrašnja posuda okreće velikom brzinom. Voda kroz rupice u unutrašnjoj posudi izlazi u spoljašnju posudu. Postoji veliki broj različitih mehanizama koji se koriste za rad uređaja, uključujući kolenaste ručice, pumpe i kabl čijim se povlačenjem pokreće mehanizam. Sušilica za salatu je jednostavna za korišćenje, ali su njena veličina i krut oblik često kritikovani.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Iako se sušilica za salatu smatra modernim izumom, mnogi uređaji su i ranije obavljali slične funkcije,[2] uključujući i jedan iz 19. veka koji je sačuvan. U vreme kada su se moderne sušilice pojavile u prodaji, već je postojalo nekoliko tehnika i alatki za sušenje povrća i salata. Jedna takva alatka je bila sklopiva žičana korpa, koja bi se rukama tresla i okretala kako bi se izbacila voda. Ovaj metod su neki kritikovali zbog nepraktičnosti, a jedan pisac ga je slikovito opisao kao „stajanje pored mokrog psa koji se otresa“.[3][4] Drugi proizvod je takođe bila žičana korpa namenjena za upotrebu u sudoperu. Korpa je gumenim čepovima pričvršćivana za dno sudopera. Međutim, i ovaj metod je često dovodio do prskanja onoga ko rukuje uređajem.[3] Za sušenje salate nakon pranja koristili su se i papirni ubrusi ili tekstilni peškiri. Međutim, ovaj metod je doživljavan kao dugotrajan i skup.[3]

Rani patenti[uredi | uredi izvor]

Uređaji koje je patentirao Žan Mantele (zdesna nalevo: Sušilica za salatu (1971), Kućna mašina za sušenje (1971), Sušilica za salatu (1974)
Crtež Founetoovog patenta „kućni uređaj za sušenje povrća“ iz 1973.

Žan Mantele je 1971. patentirao „sušilicu za salatu“, ručni uređaj zasnovan na centrifugalnoj sili, zajedno sa još jednim uređajem koji je nazvao „kućna mašina za sušenje“, a koji se takođe mogao koristiti za salatu.[5][6][7] Mantele je bio paznati dizajner aparata za domaćinstvo i osnivač francuske kompanije Moulinex.[8] Tri godine kasnije patentirao je još jednu sušilicu za salatu,[9] i bio je posebno ponosan na njihov dizajn. Jedan korisnik je prokomentarisao kako zbog novog proizvoda ne mora više „tresti korpu za salatu kroz kuhinjski prozor“.[5]

Gilbert Founeto, još jedan francuski pronalazač, smatra se tvorcem moderne sušilice za salatu. Uređaj koji je patentirao 1973. takođe je koristio centrifugalnu silu, ali se razlikovao u tome što je imao pokretnu unutrašnju korpu i što nije imao centralni deo.[10][11]

Američko tržište[uredi | uredi izvor]

Kompanija Mouli Manufacturing Co. je 1974. predstavila sušilicu za salatu američkom tržištu,[1][3] a druge kompanije su uskoro predstavile svoje verzije uređaja.[3] Sušilica se pokazala kao veliki komercijalni uspeh, međutim neki su je dočekali sa skepticizmom.[1][3] Proizvod je kritikovan kao „još jedan gurmanski gadžet“ i najnoviji primerak „kuhinjskog smeća“ koji se može dodati rastućoj listi novih aparata koja je uključivala kuvala za hot dogove i električne uređaje za guljenje krompira.[1]


Sušilice za salatu. Oceđivači salate. Perači salate. Bez obzira kako ih zvali, naši ljudi naviknuti na papirne ubruse prilazili su ovim plastičnim uređajima sa uzdržanošću. Zapravo, kod nekih je postojalo otvoreno neprijateljstvo.

— Džudi Hevrdejs, Čikago tribjun, 1979.[1]


Uprkos početnim rezervama, sušilice su se dobro prodavale na američkom tržištu. Tokom pet godina od njihovog uvođenja, prodaja sušilica je učetvorostručena, a procenjuje se da je samo tokom 1978. prodato 500.000 primeraka. Prodavnice posuđa nisu mogli da drže korak sa potražnjom i često su ostajale bez zaliha uređaja.[1] Proizvod se na kraju svideo i skepticima, jer je vladalo uverenje da donosi uštedu vremena u odnosu na „zamorni ručni metod“ koji je podrazumevao korišćenje papirnih ubrusa ili peškira.[1] Prema jednoj analizi iz tog vremena, novcem koji se potroši na mesečnu zalihu papirnih ubrusa koji su se koristili za sušenje salate, lako se mogla kupiti nova sušilica za salatu.[3]

Dizajn[uredi | uredi izvor]

Sušilice su obično napravljene od plastike[12] i sastoje se od spoljašnje činije, unutar koje se nalazi pokretna posuda sa rupičastom površinom. Poklopac, koji odgovara spoljašnjoj činiji, sadrži mehanizam čije pokretanje dovodi do toga da se unutrašnja posuda okreće velikom brzinom.[10] Postoji veliki broj različitih mehanizama koji se koriste za rad uređaja, uključujući kolenastu ručicu, pumpu i kabl čijim se povlačenjem pokreće mehanizam.[12]

  • Ručica ili drška
    Ovo su najstarije sušilice i rade kroz sistem zupčanika. Ručka se okreće kružnim pokretima, što dovodi do rotacije zupčanika. Ovaj zupčanik je povezan sa drugim zupčanikom koji okreće unutrašnju posudu. Ova vrsta sušilica se opisuje kao „nezgrapna“, kao i njen mehanizam.[13] Ovakav mehanizam takođe zahteva više fizičkog napora u odnosu na druge vrste sušilica.[12][13]
  • Povlačenje kabla
    Kod ove vrste mehanizam se pokreće povlačenjem kabla. Ovaj metod se smatra nežnijim za salatu od metoda sa pumpom.[14]
  • Pritiskanje pumpe ili dugmeta
    Smatra se da je ovo najpopularnija vrsta sušilice. Njom se upravlja pritiskom na pumpu koja inicira okretanje unutrašnje posude. Postoji dugme čijim se pritiskanjem zaustavlja mehanizam. Pumpa se može uvući i zaključati u takvom položaju, kako bi sušilica zauzimala manje prostora.[10][14]
  • Električne sušilice
    Sušilice sa električnim pogonom su moćnije od ostalih vrsta i uglavnom se koriste u komercijalne ili industrijske svrhe, jer mogu okretati velike količine salate u isto vreme.[15][16]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Prilikom služenja salate od sirovih listova, oni moraju biti čisti i suvi, na šta se mora obratiti pažnja tokom pripreme salate. Salata koja nije propisno oprana može biti potencijalno štetna, iako je rizik od zaraze nizak. Poznato je da listerija i ešerihija koli mogu biti prisutne u neopranoj salati. Pranje salate može da smanji rizik od trovanja hranom.[17][18] Smatra se da je rast broja slučajeva trovanja hranom doprineo većoj popularnosti sušilica za salatu.[16]

Sušenje salate je važno i zbog toga što ulje i razni dodaci ne prianjaju dobro uz listove salate ako postoji višak vode. Zelena salata koja ostane u vodi duže vreme će biti mlitava i krhka.

Sušilica može poslužiti i za pranje salate. Listovi se stavljaju u unutrašnju korpu, a u spoljašnju posudu se sipa voda. Salata se zatim meša i ostavlja da stoji neko vreme pre nego što se voda prospe. Ovaj proces se ponavlja nekoliko puta sve dok ne nestane vidljivih tragova prljavštine. Nakon toga se salata suši i vadi iz korpe.[10][19]

Sušilice za salatu su jednostavne za upotrebu,[12] međutim zbog svoje veličine i rigidnog oblika mogu zauzimati previše prostora i biti teške za čuvanje i skladištenje.[2][12] Neki modeli su manje stabilni i mogu zahtevati dodatno učvršćivanje pri upotrebi.[12]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Hevrdejs, Judy (19. 7. 1979). „Salad dryers are selling well”. Lakeland Ledger. section 11E. Pristupljeno 12. 12. 2011. 
  2. ^ a b Hunt, Mary (12. 9. 2003). „Simple salad, no spinner required”. Herald-Journal. section C6. Pristupljeno 12. 12. 2011. 
  3. ^ a b v g d đ e Hevrdejs, Judy (19. 7. 1979). „Stores can't keep salad dryers in stock”. Lakeland Ledger. section 9E. Pristupljeno 12. 12. 2011. 
  4. ^ Franey, Pierre (25. 2. 1982). „New device spin-washes salad greens as well as drying them”. Lakeland Ledger. section 12E. Pristupljeno 12. 12. 2011. 
  5. ^ a b „Slaves Are In French Kitchens”. The Altus Times-Democrat. 17. 9. 1972. section 5B. Pristupljeno 12. 12. 2011. 
  6. ^ „Patent USD228222 - SALAD DRYER - Google Patents”. Google.com. 2. 8. 1971. Pristupljeno 12. 12. 2011. [mrtva veza]
  7. ^ „Patent US3753297 - HOUSEHOLD DRYING MACHINE - Google Patents”. Google.com. Pristupljeno 13. 12. 2011. [mrtva veza]
  8. ^ „Moulinex S.A. - Company History”. Fundinguniverse.com. Pristupljeno 13. 12. 2011. 
  9. ^ „Patent USD241495 - Google Patents”. Google.com. 14. 11. 1974. Pristupljeno 13. 12. 2011. [mrtva veza]
  10. ^ a b v g Sobey, Ed (2010). The Way Kitchens Work: The Science Behind the Microwave, Teflon Pan, Garbage Disposal, and More. Chicago Review Press. str. 142—144. ISBN 978-1-56976-281-3. 
  11. ^ „Patent US3885321 - SHEET CZGF - Google Patents”. Google.com. Pristupljeno 12. 12. 2011. [mrtva veza]
  12. ^ a b v g d đ Kitchen, Leanne (2008). The Greengrocer. Murdoch Books. str. 14. ISBN 978-1-74196-200-0. 
  13. ^ a b Vogel, Craig M.; Cagan, Jonathan; Boatwright, Peter (2005). The design of things to come: how ordinary people create extraordinary products. Pearson Prentice Hall. str. 95. ISBN 978-0-13-186082-7. 
  14. ^ a b Costello, Lauren Braun (2009). The Competent Cook: Essential Tools, Techniques, and Recipes for the Modern At-Home Cook. Adams Media. str. 76. ISBN 978-1-60550-145-1. 
  15. ^ Sackett, Lou; Gisslen, Wayne; Pestka, Jaclyn (2009). Professional Garde Manger: A Comprehensive Guide to Cold Food Preparation. John Wiley and Sons. str. 66. ISBN 978-0-470-17996-3. 
  16. ^ a b Katsigris, Costas; Thomas, Chris (2008). Design and equipment for restaurants and foodservice: a management view (3 izd.). John Wiley and Sons. str. 489. ISBN 978-0-471-76248-5. 
  17. ^ Cerexhe, Peter; Ashton, John (2000). Risky foods, safer choices: avoiding food poisoning. UNSW Press. str. 62—63. ISBN 978-0-86840-522-3. Pristupljeno 15. 12. 2011. 
  18. ^ „CDC - Prevention - Listeriosis”. Cdc.gov. Pristupljeno 15. 12. 2011. 
  19. ^ Bittman, Mark; Witschonke, Alan (2008). How to Cook Everything: 2,000 Simple Recipes for Great Food (2 izd.). John Wiley & Sons. str. 193. ISBN 978-0-7645-7865-6.