Таксиста

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Taksista
Jugoslovenski poster
Izvorni naslovTaxi Driver
Žanrneonoar
TvoracPol Šrejder
Martin Skorseze
RežijaMartin Skorseze
ScenarioPol Šrejder
ProducentDžulija Filips, Majkl Filips
Glavne ulogeRobert de Niro, Sibil Šepard , Džodi Foster, Harvi Kajtel, Piter Bojl, Lenard Haris
MuzikaBernard Herman
SnimateljMajkl Čapman
StudioKolambija pikčers
Godina1976.
Trajanje114 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet1,9 miliona dolara
Zarada28,4 miliona dolara[1]
NagradeGrand Prix Zlatna palma, Kan 1976.
IMDb veza

Taksista (engl. Taxi Driver) je američki film iz 1976. u režiji Martina Skorsezea snimljen po scenariju Pola Šrejdera. Glavnu ulogu tumači Robert de Niro, a ostatak glumačke ekipe čine Džodi Foster, Harvi Kajtel, Sibil Šeperd, Piter Bojl i Albert Bruks.

Bio je nominovan za pet nagrada Oskar i osvojio je Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Kanu 1976. godine. Filmski kritičari, režiseri i publika često ga navode kao jedan od najboljih filmova svih vremena.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Radnja se odvija u Njujorku po završetku Vijetnamskog rata i prati psihički nestabilnog ratnog veterana, bivšeg marinca, Trejvisa Bejkla koji vozi taksi u noćnoj smeni zato što ne može da spava. Trejvis krstari ulicama Njujorka u noći i u mogućnosti je da vidi sve oblike degradacije velegradskog života: korupciju, prostituciju, laž na bioskopskim i TV-ekranima, na kojima devojka što mu ne uzvraća ljubav reklamira sprej za kosu, a u pauzi radi u kampanji za novog predsednika države. Mnoge stvari vidi kroz vetrobran svojih kola i, naročito, u retrovizoru. Gledajući druge, stalno se uverava da njega niko ne vidi. Sam je, a gomila oko njega gura ga, vređa ili mu laska. Neprimećen je, pa ostaje i dalje u svom usamljeničkom maštovitom svetu. U očima svojih obesnih, ljubaznih, bestidnih mušterija on je deo taksija, nešto slično volanu, pepeljari ili faru... Taksist je priča o usamljenom, neprimećenom čoveku koji čezne da bude zapažen, priznat, voljen, ali to u životu i među ljudima kojima je okružen nije moguće. Osim da to stekne nasilno. I on će to i učiniti... Kraj filma je zastrašujući. Pošto mu ne polazi za rukom da ubije predsedničkog kandidata, Trejvis okreće svoj gnev i svoje oružje prema podvodačima u podzemlju. Sledi pravo krvoproliće u kojem Trejvis biva ranjen, ali ostaje živ i (ironija) postaje heroj. Skorsezeov komentar na sve to je bez ijedne reči: serija krupnih planova oružja koje se koristi za ubijanje. Jasno je da je pobornik ograničenja prodaje oružja, koju utoliko više osuđuje pokazujući smešnu lakoću s kojom Trejvis dolazi do svog ubojitog arsenala. Ipak, ne bi se moglo reći da je ovo film o ograničenju ličnog naoružanja: Trejvisova ličnost (Robert De Niro) je isuviše komplikovana da bi se smela uprostiti na taj način. Njegova neuredna soba, zakrčena rasturenom posteljom i neopranim posuđem, dijametralno je suprotna privlačnosti koju on oseća prema čistoj, besprekorno odevenoj i okupanoj devojci koja se bavi politikom, Betsi (Sibil Šepard). Prostitucija budi u Trejvisu revolt, a ipak, jedini izvor njegovog uživanja je u gledanju porno filmova. Očigledno je da upravo ovakve suprotnosti oduševljavaju Skorsiza. Kroz kadrove neonom osvetljenih restorana koji rade čitavu noć, 42. ulice i prostitutki, sumnjivih zgrada i ulica Harlema gde se mladi zabavljaju na svoj način, on nam taj svet veselja i zabave pokazuje iz najmanje zabavnog ugla. Samo takav grad može jednog takvog psihopatu, do zuba naoružanog, da proizvede u heroja. Autor izvanredne muzike u ovom filmu je Bernardo Herman, umro je samo nekoliko časova nakon što je snimio muziku za ovo delo. To je jedno od njegovih najboljih ostvarenja, ispunjeno drhtavim, zloslutnim bubnjanjem, raskošnim pasažima saksofona u pravom momentu koji podvlače Trejvisovo (De Niro) sve dublje poniranje u ludilo. Ovo je rediteljski snažan i majstorski Skorsizov film koji je prava revija glumačkog dijapazona Roberta De Nira. Vešta režija dala je filmu kvazi-dokumentarističku fakturu a socijalna priča strave scenariste Pola Šrejdera je rediteljski islikana zastrašujuće verodostojno. Taksist je film koji protresa, zastrašuje, ali i beskrajno uzbuđuje zbog svog pogleda na Njujork sedamdesetih godina dvadesetog veka. Kritika je ocenila da je u ovom filmu De Niro istovremeno patetično i smrtonosno, opasno šarmantan kao Trejvis koji noću lunja velegradom i sistematično priprema svoj krvavi obračun. U poslednjoj sekvenci filma opet vidimo De Nira za volanom i ona pokazuje da Trejvis nije izlečen, već da je velegrad u kojem živi luđi od njega.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Robert de Niro Trejvis Bejkl
Džodi Foster Ajris "Izi" Stinsma
Harvi Kajtel Metju "Sport" Higins
Sibil Šeperd Betsi
Albert Bruks Tom
Lenard Haris senator Čarls Palantajn
Piter Bojl "Vizard"

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]