Tal

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Krilati 'ΤΑΛΩΝ' naoružan stenom. Srebrna dvodrahma iz Festosa sa Krita, (300/280-270. p. n. e.), naličje. (Cabinet des Médailles, Pariz)

Tal ili Talos (grč. Τάλως) je u grčkoj mitologiji bio bronzani čovek, čuvar Krita.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Prema nekim izvorima, bio je potomak rase bronzanih ljudi, izniklih iz jasenovog drveta. Prema drugim izvorima, on je jedan od automatona, Hefestova tvorevina koju je ovaj bog napravio po Zevsovom nalogu (ili kao poklon Minoju[2]). Zevs ga je poklonio feničanskoj princezi Evropi, u koju je bio zaljubljen, kako bi čuvao i nju i ostrvo Krit. Tal je imao divovski stas i zastrašujući izgled. Svakog dana je tri puta optrčavao oko čitavog ostrva i dozvoljavao je iskrcavanje samo onih brodova koji su imali dozvolu ostrvskih vlasti. U suprotnom, bacao bi na njih sa velike udaljenosti velike stene, njegovo glavno oružje. Kada su stanovnici Sardinije pokušali da osvoje Krit, Tal je svoje telo zagrejao do usijanja i potom Sardinijsce koji su pristigli privio na svoje grudi, uz grohotan smeh. Bio je sačinjen tako da bude neranjiv, osim pete koja je nosila tanku opnu, poklopac ili klin. Naime, kroz njegov složeni mehanizam proticala je božanska tečnost koja je sadržavala olovo. Ona je proticala od glave do pete kroz samo jednu žilu koja se završavala na pomenutoj peti, ispod gležnja. Kada su Argonauti prolazili kraj ostrva, Tal im se suprotstavio. Iako je njegova slaba tačka bila dobro čuvana tajna, Medeja ju je otkrila. U trenutku kada se sagao da uzme kamenje, ona ga je omađijala uz pomoć duhova Podzemlja i on je ozledio gležanj i iz žile mu je iscurila sva tečnost. Prema jednoj priči, ona ga je izludela činima i obećala mu besmrtnost, pa je on samom sebi razderao žilu u stopalu.[3][4]

Tumačenje[uredi | uredi izvor]

U genealogiji pesnika Kinetona, Tal je izgleda krićanski bog Sunca, sin Kresa, koji je predstavljao duha ovog ostrva i Hefestov otac, a možda i otac Minojeve žene Pasifaje, koja je na Kritu oličavala boginju Meseca. Na dijalektu koji potiče sa Krita, Talovo ime znači „Sunce“, dok na grčkom jeziku ima značenja „oboriti“ („iseći, smanjiti“) ili „isklesan“.[5] Hesihije je takođe tvrdio da je Tal bilo ime Sunca, iz čega se može zaključiti da je Tal najpre kružio oko Krita jedanput dnevno. Međutim, verovatno je da su straže koje su čuvale kritske luke vršile obilazak tri puta dnevno. Talov jedini krvni sud ukazuje na veštinu ranog livenja bronze metodom cire-perdue. Kovač bi najpre od pčelinjeg voska napravio oblik koji želi, zatim bi ga prevukao tankim slojem gline i stavio u peć, da se glina dobro ispeče. Potom bi probušio otvor pri dnu (između pete i članka), tako da vruć vosak istekne, a ostane kalup u koji bi se sipala tečna bronza. Krićani su ovaj način rada doneli sa Sardinije zajedno sa kultom o Dedalu. Pošto je, prema mitu, Dedal naučio svoj zanat od Atene, koju su u Korintu znali kao Medeju, priča o Talovoj smrti je verovatno nastala pogrešnim tumačenjem ikone koja prikazuje Atenu kako objašnjava ovaj proces livenja. Otapanje voska (sa krila) je i u vezi sa mitom o Ikaru. Takođe, Robert Grevs je uočio i sličnosti između mita o Talu i Ahilu. Prema jednom predanju, jedan od Argonauta, Pejant, pogodio je Tala u petu strelom, baš kao što je i Ahila ubio Paris. Strele koje se u oba mita pominju su u vezi i sa mitom o Heraklu, jer on ih je dao Pejantu pošto je zapalio njegovu lomaču. Te strele je kasnije iskoristio Filoktet, Pejantov sin, da ubije Parisa.[6]

Umetnost[uredi | uredi izvor]

Iako se neki autori čak ne slažu ni oko toga da li je Tal uopšte bio čovek, već bik,[2] u klasičnoj umetnosti je predstavljan kao zgodan mladić prekriven bronzom.[5]

Druge ličnosti[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zamurović, Aleksandar (1998). Tal, Mitološki rečnik. Beograd: HERES, pp. 386.
  2. ^ a b Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology}- Greek Mythology Link: Talos1; Flesh or Bronze. Man or bull
  3. ^ Цермановић-Кузмановић, А. & Срејовић, Д. 1992. Лексикон религија и митова. Савремена администрација. Београд.
  4. ^ Политикин забавник број 3057. Датум 1.9.2010. Рубрика: „Митолошке приче о страшним бићима“, стр. 53. Издаје и штампа: Политика АД. Београд.
  5. ^ а б theoi.com: Talos, Приступљено 25. 4. 2013.
  6. ^ Роберт Гревс. 1995. Грчки митови. 6. издање. Нолит. Београд.
  7. ^ а б в Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Talos1; -{Others with identical name