Tamirij

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tamirij (grč. Θάμυρις) je u grčkoj mitologiji bio pevač iz Trakije.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Njegovo ime ima značenje „gusto zasađen“.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Bio je sin pesnika Filamona i nimfe Argiope, a učenik čuvenog pevača Lina. Bogovi su ga obdarili, osim talentom za muziku i izuzetnom lepotom. Bio je slavan u svoje doba, ali i nadmen, pa se hvalio da može da natpeva i muze. Zato je organizovano takmičenje između njega i njih, ali je pre početka napravljena pogodba; ukoliko bi on bio pobednik, bile su dužne da mu poklone svoju ljubav, a ako bi izgubio da ga kazne po svom nahođenju. Muze su pobedile i oslepele ga, a on se iz očajanja bacio u reku. Međutim, njegova kazna se nastavila i u Podzemlju, gde je sedeo okružen velikim grešnicima, kraj lire sa pokidanim strunama. Njegova duša je izabrala život slavuja.[2] Prema drugoj priči, Tamirij je bio zaljubljen u Hijakinta i on je, prema predanju, bio prvi muškarac koji je voleo druge muškarce. Međutim, u Hijakinta se zaljubio i bog Apolon, kome Hijakint nije mogao da odoli i bio je rastrzan između njih dvojice. Kako bi se rešio suparnika, Apolon je ubedio muze da se Tamirij hvalio kako bolje piše stihove za muziku i poeziju od njih. One su zbog toga toliko pobesnele da su mu odsekle jezik, polomile svaki prst i iz pamćenja izbrisale poznavanje nota i akorda.[3] Orfejevu majku Menipu su smatrali Tamirijevom kćerkom, a pevača Muzaja, njegovim sinom.[2] Konon je govorio da je Tamirij postao kralj Skitije zahvaljujući veštini sviranja kitare.[4]

U umetnosti[uredi | uredi izvor]

Na atičkoj crvenofiguralnoj vazi iz 460-450. p. n. e., koja se čuva u Muzeju lepih umetnosti u Bostonu u državi Masačusets, prikazano je sedam muza (mada se sedma nalazi na prilično oštećenom delu), sa najverovatnije rustičnim bardom Tamirijem, mada je možda predstavljen pesnik Hesiod ili Arhiloh.[5]

Drugi likovi[uredi | uredi izvor]

Tamirij je bio i jedan od branilaca Tebe u ratu sedmorice protiv Tebe, koga je ubio Aktor.[4]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
  2. ^ a b Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  3. ^ everything2.com: Hyacinth, Pristupljeno 25. 4. 2013.
  4. ^ a b Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology}- Greek Mythology Link: Dictionary; -{Talaus to Thoos
  5. ^ theoi.com: THAMYRIS & THE MOUSAI , Pristupljeno 25. 4. 2013.