Tanjir
Tanjir je reč koja označava kuhinjsku posudu, specifičnog konusnog oblika, za posluživanje hrane.[1] Pored reči tanjir koriste se izrazi: tanjur, pladanj ili plitica. Sama reč Tanjir potiče od arapske reči tannur.[2]
Tanjiri su se ranije proizvodili isključivo od keramike i metala. Kasnije su pravljeni i od porcelana da bi se danas za njihovu izradu koristilo i staklo i razne vrste plastičnih masa. Veoma su cenjeni tanjiri od kineskog porcelana sa ukrasnim šarama koje mogu biti i pozlaćene.
Tanjiri mogu biti: plitki i duboki. Plitki tanjiri se koriste za čvrstu hranu (meso, pecivo...). Plitki tanjiri manjih dimenzija nazivaju se još i tacne i služe uglavnom za kolače ili desert. Duboki tanjiri se koriste uglavnom za tečnu hranu (supe, čorbe, tečna jela...).
Dizajn[uredi | uredi izvor]
Materijali[uredi | uredi izvor]
Tanjiri se obično prave od keramičkih materijala kao što su koštani porculan, porcelan, glineno posuđe i kameno posuđe, kao i od drugih tradicionalnih materijala kao što su staklo, drvo ili metal; povremeno je korišćen kamen. Uprkos nizu plastičnih i drugih savremenih materijala, keramika i drugi tradicionalni materijali ostaju najčešći, osim za specijalizovanu upotrebu kao što su tanjiri za malu decu. Porcelan i koštani porculan nekada su bili luksuzni materijali, ali danas njih može da priušti većina svetske populacije. Jeftine metalne ploče, koje su najtrajnije, ostaju uobičajene u zemljama u razvoju. Ploče za jednokratnu upotrebu, koje se često prave od plastike ili papirne mase ili kompozita (papir obložen plastikom), izmišljene su 1904. godine i dizajnirane su da se koriste samo jednom. Takođe se može koristiti melaminska smola ili kaljeno staklo kao što je Korel.
Veličina i tip[uredi | uredi izvor]
Kako se povećavala dostupnost hrane, povećavale su se i veličine tanjira. Povećanje prečnika tipičnog tanjira za večeru se procenjuje na 65% od 1000. godine.[3]
Moderni tanjiri za posluživanje hrane dolaze u različitim veličinama i tipovima, kao što su:[4]
- Tanjir za večeru (takođe pun tanjir, tanjir za meso, tanjir za jelo): veliki tanjir prečnika 9–13 inča,[5] samo su veći tanjiri za bife/serviranje. Ovo je glavni (ponekad jedini) pojedinačni tanjir, tokom njegovog nestanka u Evropi, do čega je došlo padom Rimskog carstva, nakon čega su korišćene ploče za sečenje obično napravljene od drveta. Regularni tanjiri su se vratile u modu na francuskom dvoru pod Fransoom I od Francuske oko 1536;[6]
- Tanjir za salatu može biti okrugao, prečnika 7 - 8,5 in u prečniku,[7] ili je predviđen da bude postavljen desno od punog tanjira, ovaj potonji obično ima oblik polumeseca (otuda i drugi naziv, tanjir polumeseca); [7]
- Tacna za čaj je mali tanjir sa udubljenjem za šolju i prečnikom od 6 in (15 cm). Demitas tanjir ili tanjir za kafu je prečnika 4,5 in (11 cm)
- Tanjir za supu ima prečnik od 9 in (23 cm),[8] mnogo je dublji i ima širok obod („usnu“). Ako usna nedostaje, kao što se često viđa u savremenom posuđu, to je „zdela za supu“. Može se koristiti i za deserte.
- Tanjir za ručak, tipično prečnika 9–9,5 inča, ispao je iz popularnosti krajem 19. veka, zajedno sa ručkovima za dame;[9]
- Servisni tanjiri (takođe tanjir za bife, pokrovni tanjir, nazivi su za različite upotrebe oveh tanjira u prošlosti i sadašnjosti)[10]). Ovi tanjiri se obično stavljaju ispod posebnog tanjira koja se koristi za držanje hrane, te su najveći i stoga najskuplji tanjiri u setu, prečnika 11–14 inča sa otvorom od 8–9 inča. Starinski tanjiri su bili manji, sa veličinom od 9 in (23 cm) i udubinom od 6–6,5 inča,[11]. Zbog različite upotrebe moderni bonton dozvoljava upotrebu tanjira za posluživanje za glavno jelo u neformalnom trpezarijiskom rasporedu (stoga i veće udubljenje), dok je u starim vremenima (i modernoj svečanoj trpezi) servisni tanjir služio samo kao osnova za predjelo i supu.[12]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Kolekcionarska ploča iz Francuske iz doba Prvog svetskog rata, sa portretima Poenkarea, Džordža V, Nikole II i Alberta I.
-
Tanjir koji je suvenir Marežadske fijesta, koji je napravilo preduzeće Žermer fini porcelani iz Itažaja, Brazil.
-
Božićni tanjir iz 1937. proizvođača Königliche Porzellan Manufaktur, Berlin
-
-
Tanjir za supu, porcelan iz Majsena iz 19. veka
-
Spodski tanjir, Stoke-on-Trent, Engleska oko 1792-94
-
Stakleni emajl na metalu
-
Čelični tanjir
-
Geometrijski tanjir Seuso blaga
-
Rumunski ukrasni tanjir sa tradicionalnim modelom
-
Persijski tanjir ili jelo sa prikazom kralja u lovu
-
Tipični papirni tanjir
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Venable, Charles L.; et al. (2000). China and Glass in America, 1880-1980: From Table Top to TV Tray. New York: Harry N. Abrams. ISBN 0-8109-6692-1.
- ^ Milan Vujaklija, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, 1991. godina
- ^ Wansink & Wansink 2010, str. 944.
- ^ Dias 1996, str. 63–64.
- ^ Condrasky et al. 2007, str. 2088.
- ^ Von Drachenfels 2000, str. 85–86.
- ^ a b Von Drachenfels 2000, str. 89.
- ^ Dias 1996, str. 63.
- ^ Von Drachenfels 2000, str. 88–89.
- ^ Von Drachenfels 2000, str. 84–85.
- ^ Von Drachenfels 2000, str. 82.
- ^ Von Drachenfels 2000, str. 82–84.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Venable, Charles L.; et al. (2000). China and Glass in America, 1880-1980: From Table Top to TV Tray. New York: Harry N. Abrams. ISBN 0-8109-6692-1.
- Wansink, B; Wansink, C S (23. 3. 2010). „The largest Last Supper: depictions of food portions and plate size increased over the millennium”. International Journal of Obesity. 34 (5): 943—944. ISSN 0307-0565. PMID 20308996. S2CID 25106530. doi:10.1038/ijo.2010.37. eISSN 1476-5497.
- Condrasky, Marge; Ledikwe, Jenny H.; Flood, Julie E.; Rolls, Barbara J. (avgust 2007). „Chefs' Opinions of Restaurant Portion Sizes”. Obesity. 15 (8): 2086—2094. ISSN 1930-7381. PMID 17712127. S2CID 37977315. doi:10.1038/oby.2007.248 . eISSN 1930-739X.
- Dias, Peter (1996). The Steward. Orient Blackswan. str. 63—. ISBN 9788125003250.
- Von Drachenfels, Suzanne (8. 11. 2000). „Plates: Piece by piece”. The Art of the Table: A Complete Guide to Table Setting, Table Manners, and Tableware. Simon and Schuster. str. 81—95. ISBN 978-0-684-84732-0.
- The Bradford Book of Collector's Plates 1987, Brian J. Taylor, Chicago, IL
- Morse, Flo (1987). The Shakers and the World's People. UPNE. str. 51. ISBN 0874514266. Pristupljeno 15. 8. 2012.
- Albala, Ken (2011). Food Cultures of the World Encyclopedia: (Four Volumes). Greenwood. ISBN 9780313376276. Pristupljeno 19. 4. 2017.
- Beard, James (1975). The Cooks' Catalogue. et al. Harper & Row. ISBN 978-0-06-011563-0.
- Hoare, W.E. (1959). Hot Tinning (2nd izd.). Greenford, England: Tin Research Institute.
- Tannahill, Reay (1988). Food in History. Penguin. ISBN 978-0-14-010206-2.
- Williams, Chuck (1986). The Williams-Sonoma Cookbook and Guide to Kitchenware. Random House. ISBN 978-0-394-54411-3.
- Bridge, Fred; Tibbetts, Jean F. (1991). The Well-Tooled Kitchen. William Morrow and Company. ISBN 978-0-688-08135-5.
- „Kogei Japan”.
- „The story of Japanese tea ceremony and Chasen (Tea whisk) has started in Nara I Voicecream Nara”. 17. 10. 2016. Arhivirano iz originala 10. 04. 2021. g. Pristupljeno 11. 05. 2023.
- „The Way of Whisks | July 2016 | Highlighting Japan”.
- Kennedy, Pagan (11. 10. 2012). „Who Made That Whisk?”. The New York Times. Pristupljeno 20. 9. 2016.
- „A Julia Child lesson: The whisk”. Associated Press. Pristupljeno 15. 8. 2012.
- „Whisk”. The Reluctant Gourmet. Pristupljeno 15. 8. 2012.
- Stokes, Richard (19. 4. 2011). „The Westmark potato peeler”. Dzho.co.uk. Arhivirano iz originala 29. 09. 2020. g. Pristupljeno 5. 10. 2019.
- Beeton, Isabella Mary (1861). The Book of Household Management. Wordsworth Reference Series (republished by Wordsworth Editions, 2006 izd.). London: Samuel Orchart Beeton. ISBN 978-1-84022-268-5.
- Breazeale, James Frank (1918). Economy in the Kitchen. Cooking in America (republished by Applewood Books, 2007 izd.). New York: Frye Publishing Co. ISBN 978-1-4290-1024-5.
- Carlin, Martha; Rosenthal, Joel Thomas (1998). Food and eating in medieval Europe. Continuum International Publishing Group. ISBN 978-1-85285-148-4.
- Kreidberg, Marjorie (1975). Food on the frontier: Minnesota cooking from 1850 to 1900, with selected recipes. Minnesota Historical Society Press. ISBN 978-0-87351-097-4.
- Parloa, Maria (1908). Miss Parloa's New Cook Book and Marketing Guide. Cooking in America (republished by Applewood Books, 2008 izd.). Boston: Dana Estes & Co. ISBN 978-1-4290-1274-4.
- Thompson, Benjamin (1969). „On the construction of Kitchen Fireplaces and Kitchen Utensils”. Ur.: Brown, Sanborn Conner. Collected Works of Count Rumford: Devices and techniques. 3. Harvard University Press. ISBN 978-0-674-13953-4.
- Quinzio, Jeri (2009). „Women's Work”. Of sugar and snow: a history of ice cream making. California studies in food and culture. 25. University of California Press. ISBN 978-0-520-24861-8.
- Schwartz, Joshua J. (2006). „The Material Realities of Jewish Life in the Land of Israel c. 235–638”. Ur.: Davies, William David; Katz, Steven T.; Finkelstein, Louis. The Cambridge History of Judaism: The late Roman-Rabbinic period. 4. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-77248-8.
- van Rensselaer, Martha; Rose, Flora; Canon, Helen (1919). „Kitchen Utensils”. A Manual of Home-Making. Cooking in America (republished by Applewood Books, 2008 izd.). New York: The Macmillan Co. ISBN 978-1-4290-1241-6.
- Vargel, Christian (2004). Corrosion of aluminium. Elsevier. ISBN 978-0-08-044495-6.
- Volo, James M.; Volo, Dorothy Denneen (2007). Family life in nineteenth-century America. Family life through history. Greenwood Publishing Group. ISBN 978-0-313-33792-5.
- Williams, Susan (2006). Food in the United States, 1820s–1890. Food in American history. Greenwood Publishing Group. ISBN 978-0-313-33245-6.
- Brooks, Phillips V. (2004). Kitchen Utensils: names, origins, and definitions through the ages. Palgrave Macmillan. ISBN 978-1-4039-6619-3.
- Matranga, Victoria K. (1996). America at Home: A Celebration of Twentieth-century Housewares. International Housewares Association. ISBN 978-0-9655487-0-0.
- Schuler, Stanley; Schuler, Elizabeth Meriwether (1975). „kitchen utensils”. The householders' encyclopedia. Galahad Books. ISBN 978-0-88365-301-2.
- Byrne, David; Wheeler, Mike (1995). Kitchen Utensils. Science in the kitchen. Longman. ISBN 978-0-582-12457-8.
- Studley, Vance (1981). The Woodworker's Book of Wooden Kitchen Utensils. Van Nostrand Reinhold Co. ISBN 978-0-442-24726-3.
- Shrock, Joel (2004). The Gilded Age. Greenwood Publishing Group. ISBN 978-0-313-32204-4.
- Klippensteen, Kate (2006). Cool Tools: Cooking Utensils from the Japanese Kitchen. Kodansha International. ISBN 978-4-7700-3016-0.
- McGee, Harold (2004). „Cooking Methods and Utensil Materials”. On Food and Cooking: The Science and lore of the Kitchen. Simon and Schuster. str. 787–791. ISBN 978-0-684-80001-1.
- Hancock, Ralph (2006). „metal utensils”. Ur.: Davidson, Alan; Jaine, Tom. The Oxford companion to food. Oxford Companions Series (2nd izd.). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-280681-9.
- Lifshey, Earl (1973). The Housewares Story: a history of the American housewares industry. Chicago: National Housewares Manufacturers Association. str. 125–195.
- Parkes, Frances Byerley (1828). Domestic Duties; or, Instructions to Young Married Ladies on the Management of their Household, and the Regulations of their conduct in the various Relations and Duties of Married Life. New York: JJ Harper.
- Putnam, Elizabeth H. (1858). Mrs Putnam's Receipt Book and Young Housekeeper's Assistant. New York: Sheldon & Co.
- Rorer, Sarah Tyson (1886). Philadelphia Cook Book: A Manual of Home Economies. Philadelphia: Arnold and Company.
- Wilcox, Estelle Woods (1877). Buckeye Cookery & Practical Housekeeping: Tried and Approved, Compiled from Original Recipes (reprinted by Applewood Books, 2002 izd.). Minneapolis: Buckeye Publishing Company. str. 364—365. ISBN 978-1-55709-515-2.
- Ettlinger, Steve (2001). The Kitchenware Book. Barnes & Noble Books. ISBN 978-0-7607-2332-6.
- Campbell, Susan (1980). The Cook's Companion. London: Macmillan. ISBN 0-333-28790-8.
- Houlihan, Jane (maj 2003). „Canaries in the Kitchen: Teflon Toxicosis”. Environmental Working Group. Arhivirano iz originala 28. 7. 2012. g. Pristupljeno 21. 4. 2010.