Tanjir

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tanjir (duboki) iz Takovskog dvorca, porcelan, pozlata, prečnik 24,4 cm, kraj 19. veka
Tanjiri od kineskog plavo-belog porcelana (Chinese blue-and-white porcelain plate, on display in the Topkapi Palace in Istanbul, Turkey)

Tanjir je reč koja označava kuhinjsku posudu, specifičnog konusnog oblika, za posluživanje hrane.[1] Pored reči tanjir koriste se izrazi: tanjur, pladanj ili plitica. Sama reč Tanjir potiče od arapske reči tannur.[2]

Tanjiri su se ranije proizvodili isključivo od keramike i metala. Kasnije su pravljeni i od porcelana da bi se danas za njihovu izradu koristilo i staklo i razne vrste plastičnih masa. Veoma su cenjeni tanjiri od kineskog porcelana sa ukrasnim šarama koje mogu biti i pozlaćene.

Tanjiri mogu biti: plitki i duboki. Plitki tanjiri se koriste za čvrstu hranu (meso, pecivo...). Plitki tanjiri manjih dimenzija nazivaju se još i tacne i služe uglavnom za kolače ili desert. Duboki tanjiri se koriste uglavnom za tečnu hranu (supe, čorbe, tečna jela...).

Dizajn[uredi | uredi izvor]

Materijali[uredi | uredi izvor]

Tanjiri se obično prave od keramičkih materijala kao što su koštani porculan, porcelan, glineno posuđe i kameno posuđe, kao i od drugih tradicionalnih materijala kao što su staklo, drvo ili metal; povremeno je korišćen kamen. Uprkos nizu plastičnih i drugih savremenih materijala, keramika i drugi tradicionalni materijali ostaju najčešći, osim za specijalizovanu upotrebu kao što su tanjiri za malu decu. Porcelan i koštani porculan nekada su bili luksuzni materijali, ali danas njih može da priušti većina svetske populacije. Jeftine metalne ploče, koje su najtrajnije, ostaju uobičajene u zemljama u razvoju. Ploče za jednokratnu upotrebu, koje se često prave od plastike ili papirne mase ili kompozita (papir obložen plastikom), izmišljene su 1904. godine i dizajnirane su da se koriste samo jednom. Takođe se može koristiti melaminska smola ili kaljeno staklo kao što je Korel.

Veličina i tip[uredi | uredi izvor]

Kako se povećavala dostupnost hrane, povećavale su se i veličine tanjira. Povećanje prečnika tipičnog tanjira za večeru se procenjuje na 65% od 1000. godine.[3]

Tanjiri raznih veličina

Moderni tanjiri za posluživanje hrane dolaze u različitim veličinama i tipovima, kao što su:[4]

  • Tanjir za večeru (takođe pun tanjir, tanjir za meso, tanjir za jelo): veliki tanjir prečnika 9–13 inča,[5] samo su veći tanjiri za bife/serviranje. Ovo je glavni (ponekad jedini) pojedinačni tanjir, tokom njegovog nestanka u Evropi, do čega je došlo padom Rimskog carstva, nakon čega su korišćene ploče za sečenje obično napravljene od drveta. Regularni tanjiri su se vratile u modu na francuskom dvoru pod Fransoom I od Francuske oko 1536;[6]
  • Tanjir za salatu može biti okrugao, prečnika 7 - 8,5 in u prečniku,[7] ili je predviđen da bude postavljen desno od punog tanjira, ovaj potonji obično ima oblik polumeseca (otuda i drugi naziv, tanjir polumeseca); [7]
  • Tacna za čaj je mali tanjir sa udubljenjem za šolju i prečnikom od 6 in (15 cm). Demitas tanjir ili tanjir za kafu je prečnika 4,5 in (11 cm)
  • Tanjir za supu ima prečnik od 9 in (23 cm),[8] mnogo je dublji i ima širok obod („usnu“). Ako usna nedostaje, kao što se često viđa u savremenom posuđu, to je „zdela za supu“. Može se koristiti i za deserte.
  • Tanjir za ručak, tipično prečnika 9–9,5 inča, ispao je iz popularnosti krajem 19. veka, zajedno sa ručkovima za dame;[9]
  • Servisni tanjiri (takođe tanjir za bife, pokrovni tanjir, nazivi su za različite upotrebe oveh tanjira u prošlosti i sadašnjosti)[10]). Ovi tanjiri se obično stavljaju ispod posebnog tanjira koja se koristi za držanje hrane, te su najveći i stoga najskuplji tanjiri u setu, prečnika 11–14 inča sa otvorom od 8–9 inča. Starinski tanjiri su bili manji, sa veličinom od 9 in (23 cm) i udubinom od 6–6,5 inča,[11]. Zbog različite upotrebe moderni bonton dozvoljava upotrebu tanjira za posluživanje za glavno jelo u neformalnom trpezarijiskom rasporedu (stoga i veće udubljenje), dok je u starim vremenima (i modernoj svečanoj trpezi) servisni tanjir služio samo kao osnova za predjelo i supu.[12]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Venable, Charles L.; et al. (2000). China and Glass in America, 1880-1980: From Table Top to TV Tray. New York: Harry N. Abrams. ISBN 0-8109-6692-1. 
  2. ^ Milan Vujaklija, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, 1991. godina
  3. ^ Wansink & Wansink 2010, str. 944.
  4. ^ Dias 1996, str. 63–64.
  5. ^ Condrasky et al. 2007, str. 2088.
  6. ^ Von Drachenfels 2000, str. 85–86.
  7. ^ a b Von Drachenfels 2000, str. 89.
  8. ^ Dias 1996, str. 63.
  9. ^ Von Drachenfels 2000, str. 88–89.
  10. ^ Von Drachenfels 2000, str. 84–85.
  11. ^ Von Drachenfels 2000, str. 82.
  12. ^ Von Drachenfels 2000, str. 82–84.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]