Tevodros II

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tevodros II
Lični podaci
Datum rođenja1818.
Mesto rođenjaKvara, Etiopsko carstvo
Datum smrti13. april 1868.(1868-04-13) (49/50 god.)
Mesto smrtiMagdala, Etiopsko carstvo
Porodica
SupružnikTewabech Ali
PotomstvoAlemayehu
DinastijaDinastija Tevodros
Car Etiopije
Period11. februar 185513. april 1868.
PrethodnikSahle Dengel
NaslednikTekle Georgis II

Tevodros II (giz: ቴዎድሮስ), znan i kao Teodor II (oko 1818. – 13. april 1868), bio je etiopski car (neguš negasti) od 1855. do svoje smrti 1868. godine.

Njegova vladavina često se označava kao prekretnica i početak nove moderne ujedinjene Etiopije. Do njega je trajalo razdoblje zvano Zemene Mesafint (Doba prinčeva). Tada je carstvo bilo razjedinjeno unutrašnjim borbama.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mladost[uredi | uredi izvor]

Kasaj Hajle Georgis rođen je u porodici etiopskog plemića Hajle Georgisa Volde Georgisa iz Kvara u pokrajini Dembija. Još dok je bio dete, roditelji su mu se razveli, te se Kasaj s majkom Voizero Atitegeb Vondbevosen odselio majčinoj porodici u Gondar. Nedugo nakon toga, umro mu je otac.

Uspon na vlast[uredi | uredi izvor]

Car Tevodros II na straži kod Plavog Nila.

Kad se Kasaj Hajle Georgis rodio, Etiopija je bila rastrzana građanskim ratovima. Taj period etiopske istorije poznat je kao Zemene Mesafint ili „Doba prinčeva“. Tokom ovog razdoblja, brojni pokrajinski neguši borili su se jedan protiv drugog za uvećanje svoje teritorije i vlast. Podelili su se u privatne klanove i vodili stalne ratove. Etiopski car bio je njihova marioneta, koji je stolovao u Gondaru. Car je bio izbor jednog od moćnika koji bi vladao Gondarom, a zatim bi uskoro bio svrgnut s prestola od strane nekog drugog pokrajinskog moćnika, koji bi u tom trenutku imao veću moć. On bi si odabrao nekog drugog člana carske porodice.

Pokrajinama Godžam i Šoa vladali su ogranci carske dinastije, a vladari Šoe počeli su da sebe drže za nezavisne kraljeve, koji uopšte ne potpadaju pod nikakvu višu carsku vlast. Njegov uspon na presto išao je preko uništenja mnogih pokrajinskih moćnika.

Kasaj je uspon na vlast započeo kao odmetnik, ali nakon što je okupio dosta sledbenika, vratio se u očev feudalni posed Kvar, te ubrzo ovladao celom pokrajinom Dembija. Dobrim postupcanjem prema svojim podanicima, dobio je i njihovu podršku i skrenuo na sebe pažnju ostalih velikaša.

U međuvremenu, po već uhodanom pravilu, Ras Ali II od Bedžemdera postavio je za etiopskog cara u Gondaru svog favorita Johanesa III. Čak ga je prisilio da se oženi njegovom majkom Menen Liben Amede. Ta žena je bila stvarna vladarica u senci, iza svog muža i sina. Ona je uredila da se mladi Kasaj oženi za njenu unuku Tevabeč Ali, te da mu se dodeli naslov vojnog zapovednika dejazmača. Time je htela da ga čvršće veže uz svog sina i sebe.[1]

Tevodros se 1852. pobunio protiv Ras Alija i u naredne tri godine pobedio svaku vojsku koju bi Ras Ali i carica poslali protiv njega (bitka kod Gur Amabe, bitka kod Takuse, bitka kod Ajšala i bitka kod Amba Jebeli). Nakon bitke kod Ajšala zarobio je Ras Alija i njegovu majku caricu Menen, te objavio da skida s prestola marionetskog cara Johanesa III. Zatim je krenuo s vojskom na obračun sa svojim jedinim preostalim rivalom dejazmačem pokrajine Semien Vube Hajle Marijamom. Nakon što je porazio Vube Hajle Marijama, Kasaj je bio okrunjen za etiopskog cara od strane abune Salama III u crkvi Derasge Marijam 11. februara 1855. godine. Za svoje carsko ime odabrao je Tevodros II, navodno i zato da se ispuni proročanstvo da će čovek po imenu Tevodros vratiti slavu i veličinu Etiopskog carstva.

Vlast[uredi | uredi izvor]

Tevodros je za vreme svoje vladavine nastojao da ujedini i osuvremeni Etiopiju. U nekoliko godina uspeo je silom da povrati vlast nad odmetnutim pokrajinama Šoa i Godžam, Volo, Tigraj, Bedžemder i Semien.

Preselio je glavni grad carstva iz Gondara, prvobitno u Debre Tabor, a kasnije u Magdalu. Tevodrosova vladavina bila je definitivni kraj međusobnih borbi, njegov dvor u Magdali postao je udobna tamnica mnogih razvlašćenih aristokrata. Među ostalima, držao je zatočenog i Sahle Marjama, budućeg cara Menelika II.

Smrt njegove voljene žene carice Tevabeč Ali, teško je potresla Tevodrosa II i uticala na promenu njegova ponašanja. Ponovno se oženio za kćer svog smrtnog neprijatelja dejazmača Vube Hajle Marijama. Njegova nova žena Tiruvork Vube bila je ohola i ponosna žena, koja je lagano prezirala svog muža, tako da njihov brak nije bio neka sreća.

Krst cara Tevodrosa II.

Tevodros je strahovao od svojih severnih suseda, muslimanskih sultanata, te je pisao brojnim evropskim monarsima moleći ih za podršku. Tako je napisao i pismo britanskoj kraljici Viktoriji, koje je trebalo lično da uruči britanski konzul u Etiopiji, kapetan Čarls Dankan Kameron.

Kada je Kameron obavestio svoje Ministarstvo spoljnih poslova o sadržaju pisma, oni su ga uputili da ga jednostavno pošalje uobičajenom poštom, a da umesto za London prosledi za Sudan i ispita na licu mesta postoji li još trgovina robljem. No kad se vratio u Etiopiju, i iznio Tevodrosu da nije odneo pismo u London, ovaj se teško naljutio na njega, uprkos silnom uveravanju da će mu uskoro da stigne odgovor. No njegovo pismo je jednostavno zapelo u Britanskom ministarstvu spoljnih poslova u Londonu. Prvobitno je dugo bilo na čekanju, pa je potom poslano u Indiju (koja je u međuvremenu postala mesto na kojem se odlučuje o Etiopiji) i tamo je jednostavno gurnuto u neku ladicu na čekanje.

Nakon što je dve godine strpljivo čekao odgovor, koji nije stizao, Tevodros se toliko iznervirao da je zatočio konzula Kamerona i sve zatečene britanske građane po Etiopiji, ali i brojne druge Evropljane. Nadao se da će tako konačno da privuče Viktorijinu pažnju. Međutim, svojim postupkom privukao je jedino pažnju novinara, koji su ga počeli da ga ocrnjuju i prikazuju kao divljaka.

Britanska vojna ekspedicija u Abisiniji 1868.[uredi | uredi izvor]

Odlazak Britanaca iz Magdale, crtež iz časopisa The Illustrated London News, 1868.

Britanci su potom poslali jednu diplomatsku misiju u Etiopiju koju je vodio Hormuzd Rasam britanski građanin ajsorskog porekla, on je konačno doneo odgovor kraljice Viktorije, ali je Tevodros video da se njegovoj molbi nije udovoljilo, jer među članovima misije nije bilo eksperata i kvalifikovanih radnika za koje je Tevodros molio kraljicu da mu pošalje za pomoć.

Duboko uvređen britanskim postupkom, Tevodros je utamničio i ovu misiju. No ovaj poslednji čin kršenja diplomatskog imuniteta naveo je Britance da pošalju u Etiopiju jednu vojnu ekspediciju 1868. pod zapovedništvom Roberta Nejpijera (budući feldmaršal i baron od Magdale) da se probije preko planinskih puteva (644 km) do Tevodrosove tvrđave u Magdali i da pokuša osloboditi zatočenike. Britanci su na svom tajnom putu iz crvenomorske Zejle do Etiopske visoravni imali brojne lokalne pomagače, koji su im služili kao vodiči i opskrbljivači. Među ostalim, njihov pomagač bio je i Johanes Kasaj, budući etiopski car Johanes IV.

Kada je britanska ekspedicija došla do Magdale 10. aprila 1868, tamo su ih dočekale jedinice verne caru Tevodrosu (navodno čak 9000 ljudi). Britanci su ih porazili, izgubivši pritom samo 2 svoja vojnika. Zatim je poraženi Tevodros, kojeg su počeli da napuštaju njegovi demoralizovani stažari i vojnici, oslobodio svoje zatvorenike, ali je odbio da se preda Britancima kao njihov zarobljenik, te je radije izvršio samoubistvo 13. aprila 1868. godine. Nejpijerovi vojnici su pobili sve preostale ljude verne caru, zapalili njegovu tvrđavu Magdalu, pokupivši sve vredno što se našlo (to se i danas nalazi po britanskim zbirkama).

Naslednici[uredi | uredi izvor]

Njegova udovica Tiruvork i sin Tevodros Alemajehu, uzeti su kao taoci s namerom da ih se odvede u Englesku. Tiruvork je umrla na dugom putu do crvenomorske obale, a maloletni Alemajehu odveden je u Englesku gde je kasnije umro 1879. godine u dobi od 18 godina.

Zanimljivo je da se pomene kako je Tevodros silno želeo da pridobije stručnjake iz Evrope u svoje siromašno planinsko carstvo, tako je jednu od svojih ćerki oženio za švajcarskog vojnog inženjera. Ta grana njegove porodice se zatim skrasila u Rusiji. Njihov potomak je slavni britanski glumac Piter Ustinov, koji je na neki način Tevordosov prapraunuk.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rubenson, King of Kings. pp. 36–39
  2. ^ Frontline: Ustinov, Pristupljeno 8. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Car Etiopije
18551868.