Teorema Banaha-Štajnhausa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Teorema Banaha-Štajnhausa ili princip ravnomerne ograničenosti je jedan od osnovnih rezultata funkcionalne analize, skupa sa teoremom Hana-Banaha i teoremom o otvorenom preslikavanju jedan od tri kamena temeljca ove oblasti matematike. Teoremu su 1927. godine objavili poljski matematičari Stefan Banah i Hugo Štajnhaus; nezavisno od njih dokazao ju je i Hans Han. Ponekad se naziva i izvornim nazivom „princip kondenzacije singulariteta“.

Ako je familija ravnomerno ograničenih linearnih preslikavanja između dva normirana prostora, jasno je da su tada ravnomerno ograničene i njihove vrednosti za svaku pojedinačnu vrednost argumenta. U svom osnovnom obliku, teorema Banaha-Štajnhausa tvrdi da, ako je domen Banahov prostor, važi i obrnuto: ako su vrednosti preslikavanja iz za svaku pojedinačnu vrednost argumenta ravnomerne ograničene, onda su ravnomerno ograničene i norme preslikavanja iz .

Princip ravnomerne ograničenosti[uredi | uredi izvor]

Neka je X Banahov prostor i Y normiran prostor. Ako je familija neprekidnih linearnih preslikavanja iz X u Y takva da je
za svako pojedinačno x u X, tada je
.

Dokaz principa ravnomerne ograničenosti počiva na Berovoj teoremi o kategoriji.

Dokaz

Za svako n označimo

.

Skupovi Xn su zatvoreni po neprekidnosti i prema uslovu teoreme njihova unija je ceo prostor X. Kako je X Banahov (dakle i kompletan metrički) prostor, prema Berovoj teoremi o kategoriji neki XN sadrži i neku kuglu BX(x0, δ). Ako je x proizvoljno takvo da je , tada je prema linearnosti

.

Stoga je za svako x, , te sledi za sve .

Opštiji oblik[uredi | uredi izvor]

Teorema Banaha-Štajnhausa se može na prirodan način uopštiti na bačvaste prostore, važnu klasu topoloških vektorskih prostora:

Neka je X bačvast prostor i Y lokalno konveksan prostor. Tada je svaka familija neprekidnih linearnih preslikavanja iz X u Y ograničena za svaku pojedinačnu vrednost argumenta i ekvineprekidna (samim tim i ravnomerno ekvineprekidna).

Posledice[uredi | uredi izvor]

Važna i jednostavna posledica principa ravnomerne ograničenosti jeste sledeća činjenica: Ako je niz neprekidnih linearnih preslikavanja iz Banahovog prostora X u normiran prostor Y koji konvergira (tačka-po-tačka) ka funkciji A, tada je i A neprekidno linearno preslikavanje. I zaista, linearnost sledi direktnim prelaskom na graničnu vrednost; niz preslikavanja An je ograničen za svaku vrednost argumenta, te su stoga i njihove norme ograničene: tvrđenje zatim sledi prelaskom na graničnu vrednost u .

Teorema Banaha-Štajnhausa je od izuzetnog značaja u funkcionalnoj analizi. Zajedno sa teoremom Banaha-Aloglu, na primer, se koristi kako bi se pokazalo da u lokalno konveksniim prostorima slaba ograničenost povlači ograničenost, što je polazna tačka za principe „od slabog ka jakom“, na primer za poređenje slabe i jake diferencijabilnosti.

Izvorni rad[uredi | uredi izvor]