Testera

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ručna testera
Ručna pila za rušenje stabla.
Pile iz antičkog Rima iz između 3. i 5. veka, pronađene u Švajcarskoj.
Ručna okvirna pila.
Vodoravna trakasta pila.
Motorna pila.
Radijalna kružna pila s električnim pogonom.
Volfram karbid (WC) se koristi za tvrde prevlake na alatima kod kružnih pila.
Prenosna trakasta pila za trupce.

Testera ili pila (starovisokonem. fīla: turpija) vrsta je alata koja služi za sečenje nekog predmeta od tvrđih materijala kao što su drvo, plastika, metal, kamen i drugo. Osnovni deo testere je sečivo koji može biti komad metala, žice i sl. sa odgovarajućim zubima. Upotreba je jednostavna i potrebno je zubima prevlačiti preko materijala i tako skidati ga u slojevima. Zavisno od izvora sile kojom se vrši prevlačenje testere mogu biti ručne ili motorne. Pila je takođe mašina koja služi za istu namenu. Osnovni je deo pile niz trouglastih, srpastih ili sličnih zuba smeštenih po obodu lista, to jest ravne ili kružne ploče, vrpce, valjka, lanca. Pomicanjem lista, zubi reznim oštricama zadiru u materijal (obradak), odvajaju čestice (piljevinu) i izbacuju ih na površinu, produbljujući tako rez (propiljak) do željene dubine, ili do konačnog razdvajanja obradka. Kako se list pile ne bi zbog trenja o bočne zidove propiljka pregrejao ili zaglavio, vrhovi su zuba nekih pila razmetnuti (razvraćeni), ili su na vrhu prošireni (stlačeni), tako da je rez uvek širi od debljine lista. Zubi su, kao i list, najčešće čelični, a njihova je oštrica katkada i od posebno tvrdog metala ili drugog materijala, ili se obrađuje toplotno.[1] Prema načinu kretanja alata, piljenje se deli na pravolinijsko i kružno piljenje. Sam alat se razlikuje po obliku, te postoje kružne, tračne i lisne pile.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Smatra se da je testera jedan od najstarijih izuma čovečanstva odmah iza koplja i strele, a poklapa sa početkom bronzanog doba. Ipa početak aktivnijeg korišćenja testera vezuje se za stari Egipat. Međutim prema Kineskoj legendi izumitelj testere je Lu Ban.[3], dok se u Grčkoj mitologiji spominje Ovidije.[4] Sve do 19. veka testere su isključivo pravljene ručno, a od tada sa razvojem indutrije i u brojnim fabrikama.

Ručna obrada odvajanjem čestica (ako se izuzme klesanje kamena ili kostiju kamenom) počinje otkrićem metala, kada se pojavljuju prve metalne pile i to od bronze i željeza. Smatra se da je piljenje staro oko 500 000 godina i da su pile čovekov najstariji izum, odmah uz otkriće koplja i vrha strele. Čovek je morao prilagoditi ono što je imao „pri ruci”. Tako su ljudi sa ostrva u Tihom okeanu koristili zube morskog psa,[5] a Aboridžini su koristili kljun ribe pilana. Najpre se koriste ručne pile od metala s neproširenim vrhovima zubaca. Da se takva pila ne bi uklještila (još nije bio razvijen postupak razvraćivanja), piljeni bi se komadi užetom natezali svaki na svoju stranu.[6]

Egipatske metalne pile bile su podeljene u dva tipa: za piljenje drva i za piljenje kamena.[7][8] Jedan od velikih koraka pri unapređenju pile bio je razvoj upotrebe željeza i čelika, negde između 9. i 5. veka p. n. e.. U gvozdenom dobu se prvi put počinju razvraćati zubi pile, kako bi se rez dobio pri kretanju pile samo u jednom smeru, i to povlačenjem, pa su zubi bili poravnati prema drški.[9]

U početku piljenje je bilo ručno, ali sa sigurnošću se može reći da su prve mehaničke pilane postojale u 19. veku, koje su bile pokretane mehaničkom snagom vodenog toka preko vodeničkog kola i sistema prenosa kretanja. Pronalazak parnog stroja (Džejms Vat, 1778) uslovio je i razvoj pilana na parni pogon. Prva parna pilana podignuta je 1803. u Engleskoj (Portsmut).

Piljenje[uredi | uredi izvor]

Piljenje je postupak obrade odvajanjem čestice koji se upotrebljava kod odsecanja ili deljenja materijala. Prema načinu kretanja alata, piljenje se deli na pravolinijsko i kružno piljenje. Sam alat se razlikuje po obliku, te postoje kružne, trakasta i lisne pile.

Pravolinijsko piljenje[uredi | uredi izvor]

Pravolinijsko piljenje je postupak koji koristi lisne ili tračne pile kao alat. Glavno kretanje je pravolinijsko i izvodi ga alat. Posmak može raditi alat ili obradak i uvek je normalan na glavno kretanje. Lisne pile služe za ručno i mašinsko piljenje. Razlika je u obično dvostranom ozubljenju ručnih i jednostranom ozubljenju mašinskih listova pile. Najjednostavnije su ručne pile kod kojih se list pile upinje u okvir, te se vijkom zateže (okvirna pila). Ubodne pile služe za ručnu obradu piljenja materijala. One spadaju u grupu ručnih alata s električnim pogonom.

Ručna pila[uredi | uredi izvor]

Ručna pila ima list pričvršćen na rukohvat ili upet u okvir, a pili se povlačenjem pile u jednom, pa u drugom smeru.

Mašinska pila[uredi | uredi izvor]

Mašinska pila ima rezni deo pogonjen motorom, najčešće električnim, ređe benzinskim. Ona može biti stona, s postoljem koje olakšava pomicanje i vođenje (posmak) piljenoga obratka, ili ručna, izmerama i masom prilagođena držanju u ruci. Pili se po pravcu ili krivulji traženoga oblika, a list pile se vrti (rotira), kreće se stalnom brzinom u jednom smeru, ili se kreće naizmenično u jednom pa u drugom smeru. Zbog raznolike namene, razvijen je niz različitih mašinskih pila.

Lisne pile[uredi | uredi izvor]

Mašinske lisne pile služe za odrezivanje velikih obradaka. Obradak se učvrsti u stezi i pila se pusti u rad (glavno kretanje). Sama težina okvira lisne pile (ili s dodanim utegom) ostvaruje posmično kretanje. Oblik zubaca zavisi od vrste materijala koji se pili, ali uvek mora zadovoljiti kao i drugi rezni alati: čistoću reza, trajnost oštrice i sposobnost rezanja. Uglovi zubaca pile: prednji ugao zubca γ se kreće od 0º do 5º, a stražnji α od 30º do 40º.

Što je manja dužina piljenja ili prečnik odabranog predmeta, to i zubi pile moraju biti manji. S njime i razmak između zuba mora biti manji. On se odabire s obzirom na količinu strugotine koja se mora smestiti u međuprostor zuba i odvesti iz zaseka (direktno zavisi od dužine piljenja). Što je dužina piljenja veća, veći moraju biti i razmaci među zubima. Vredi i obrnuto tj. za male dužine piljenja mogu se koristiti mali zubi i mali razmak među njima. Zupci svih pila su izvinuti (razvraćeni) prema van, odnosno izvan ravni lista pile, tako da je širina piljenog dela (propiljka) uvek veća nego debljina lista pile. To se koristi da se spreči trenje između lista pile i materijala koji se pili, te moguće zaribavanje i oštećivanje alata obratka ili alatnog stroja. Razlikuje se više načina izvinuća (razvraćenja) zubaca: levo - desno, levo - desno – ravno, 3 levo - 1 ravno – 3 desno i valovito.

Vrpčaste ili tračne pile[uredi | uredi izvor]

Vrpčasta pila (takozvana tračna pila) ima vrlo uzak i tanak list spojenih krajeva, koji čini beskonačnu vrpcu prebačenu i zategnutu preko pogonskog točka koji je pogoni i nateznoga točka koji je napinje. Ta se pila izvodi isključivo kao stona, služi za drvo, plastiku i metal, a rez može biti slobodnog oblika. Za izrezivanje slobodnih oblika namenjene su i stona lučna pila, koja ima ravan, vrpčast list s krajevima upetim u luku koji se kreće gore-dole, te mašinska ručna ubodna pila s jednostrano upetim listom sličnog kretanja. Ravne listove ima i pila jarmača za raspiljivanje trupaca.

Tračne pile služe isključivo za mašinsko piljenje. Izrađuju se u obliku čeličnih traka. Debljina traka je od 0,60 do 2 mm. Širina je od 6 do 40 mm. Alat (traka) se kod vodoravne pila postavlja koso prema smeru brzine rezanja. Tako se postiže jednolično rezanje svakog zuba pile.[10]

Kružne pile[uredi | uredi izvor]

Kružna pila, cirkularna pila ili cirkular ima list oblikovan kao kružnu ploču s obodno smeštenim zubima. Zubi se kreću kružno (rotacijski), a rez je pravolinijski. Može biti ručna ili stona različitih konstrukcija, namenjena za rezanje drva, plastike, metala, kamena. Kružne pile mogu biti radijalne (cirkulari) ili aksijalne (krunske). Kod radijalnih kružnih pila, alat za piljenje metalnih predmeta ne koriste se izvinuća (razvraćenja) zubaca, nego se ploča stanjuje prema sredini. Česta izvedba kružnih pila je s umetnutim zubima od kvalitetnijeg čelika ili tvrdih metala, što se najčešće koristi kod skupih listova pile velikih prečnika.

Krunske pile[uredi | uredi izvor]

Krunsku pilu takođe odlikuje vrtnja ili rotacijsko kretanje. Njen je list savijen tako da čini valjak s nazubljenim rubom, pa nalikuje kruni. Valjak rotira oko svoje ose, čime se dobija kružan rez prečnika valjka, pa se pila ponajpre koristi za provrtanje rupa.

Pila lančanica[uredi | uredi izvor]

Pila lančanica (takozvana motorna pila) ručna je mašinska pila kojoj kao rezni alat služi lanac s nizom zglobno povezanih zuba, a koji je obavijen oko vodilice, ređe oko luka (lučna lančanica). Sastoji se od pogonske i radne mašine, koje veže spojnica. Po vrsti pogona razlikuju se motorna lančanica (benzinski motor), elektrolančanica (elektromotor) i lančanica na pogon kompresovanim vazduhom. Prve dve upotrebljavaju se u iskorištavanju šuma, a treća pri podvodnim radovima. Lančanice s benzinskim motorom sve više zamenjuju mašine za rušenje stabala i izradu sortimenata.

Parametri piljenja[uredi | uredi izvor]

Materijal za izradu pila za mašinski rad na metalu je najčešće visokolegirani brzorezni čelik. Kod manjih zahteva (pilane), materijal može biti i slabije legirani brzorezni čelik, dok se za ručnu obradu upotrebljavaju i ugljenični čelici.

Brzine rezanja zavise od materijala koji se pili i načina na koji se pili. Nalaze se u tablicama ili karakteristikama proizvođača. Kreću se od nekoliko m/min do nekoliko hiljada m/min.

Sile rezanja koje se pojavljuju na zubima mogu se smatrati istim koje se pojavljuju na zubima glodala. Tako je i proračun za zupce pile isti kao i za zupce glodala.

Vrste[uredi | uredi izvor]

Testere se pre svega razlike po obliku i samim tim i načinu na koji se vrši testerisanje. Prema toj osnovnoj podeli postoje:

  • Žičana testera - kod nje je sečivo napravljeno od žice sa urezanim zubima. Ova žica se zateže na neku vrsu rama.
  • Trakasta testera - sečivo je napravljeno od trake najčešće metalne koja sa jedne strane ima narezae zube. Traka može biti takođe stavnjena u ramu mada se zbog čvrstine može koristiti i neka vrsta ručke samo sa jedne strane. Ovakva vrsta sečiva se može koristiti i kod manjih električnih testera.
  • Kružne testere - kao sečivo imaju disk na kome su narezani zubi. Ova vrsta sečiva se koristi pre svega kod električnih testera i to znatno većih snaga i u serijskim potrebama.
  • Testera sa lancem - je poseba vrsta testera koja je najčešće mobilna i koristi se prevashodno za seču drveća. Lanac se vrti oko postolja koje je odgovarajućeg oblika a pokreće ga motor.[11] S obzirom na mobilnost najčešće je u upotrebi motor na benzin.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ pila, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.
  2. ^ "Odvajanje strugotine", Filozofski fakultet u Rijeci, www.ffri.uniri.hr, 2012.
  3. ^ Lu Ban and The Invention of the Saw - Anecdotes - Chinese History - China culture
  4. ^ Metamorphoses (Kline) 8, the Ovid Collection, University of Virginia E-Text Center
  5. ^ P. d'A. Jones and E. N. Simons, "Story of the Saw" Spear and Jackson Limited 1760-1960 Arhivirano 2013-06-26 na sajtu Wayback Machine
  6. ^ [2][мртва веза] "Obrada materijala II", dipl. ing. strojarstva Ivo Slade, www.cnt.tesla.hr, 2012.
  7. ^ Walter B. Emery Excavations at Saqqara, The Tomb of Hemaka and Hor-Aha, Cairo, Government Press, Bulâq, 1938 (2 vols)
  8. ^ „Archived copy”. Архивирано из оригинала 2016-02-25. г. Приступљено 2016-01-15.  The 1st Dynasty Tombs of Saqqara in Egypt by John Watson
  9. ^ Massingham, H. J., and Thomas Hennell. Country relics; an account of some old tools and properties once belonging to English craftsmen and husbandmen saved from destruction and now described with their users and their stories. Cambridge, Eng.: University Press, 1939.reprint . 2011. ISBN 9781107600706. books.google.com/books?id=6_auYCccqoQC&pg
  10. ^ [3][mrtva veza] "Alatni strojevi I", dipl. ing. strojarstva Ivo Slade, www.cnt.tesla.hr, 2012.
  11. ^ Vodič za kupovinu motorne testere - Kako izabrati motornu testeru Jonsered

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]