Tetivni četvorougao

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sl. 1 Opšti slučaj tetivnog četvorougla

Tetivni četvorougao je svaki četvorougao za koga važi da se oko njega može opisati kružnica. Drugim rečima, četvorougao je tetivni ako su mu sva temena tačke nekog kruga[1]. Naziv tetivan potiče od osobine da svaka stranica takvog četvorougla jeste tetiva u tom krugu.

Četvorouglovi koji su tetivni su: kvadrat, pravougaonik i jednakokraki trapez. Deltoid je tetivni ako ima dva prava ugla.

Četvorouglovi za koje sigurno znamo da se oko njih ne mogu opisati krugovi (nisu tetivni) su paralelogram i romb.

Osnovna osobina tetivnog četvorougla:

Četvorougao je tetivan ako i samo ako se simetrale njegovih stranica seku u jednoj tački.[2]

Takođe značajna osobina:

Četvorougao je tetivan ako i samo ako je zbir svaka dva naspramna ugla jednak 180° (naspramni uglovi su suplementni).
Sl. 2 Odnosi među uglovima u tetivnom četvorouglu

što se vidi sa slike na kojoj je prikazan centralni i periferni ugao nad dijagonalama. (Sl. 2) Iz ovoga sledi da je svaki četvorougao koji ima dva naspramna prava ugla tetivan.

Četvorougao u koji se istovremeno može upisati i opisati krug se zove tetivno-tangentni četvorougao ili bicentrični četvorougao.

Sl. 3 primeri

Neke osobine tetivnog četvorougla[uredi | uredi izvor]

Površina tetivnog četvorougla sa stranicama se može izraziti pomoću poluobima , gde je

formulom koja se zove Bramaguptina formula:

ili formulom u kojoj se pojavljuju stranice četvorougla i poluprečnik opisanog kruga

.

Ukoliko su dijagonale ovog četvorougla i (Sl. 1), tada se površina može izraziti formulama

,

gde se dijagonale računaju pomoću formula

i .

Dijagonale tetivnog četvorougla se seku u tački (Sl. 1), a odnos između delova dijagonale se izražava formulom .

Ptolemejeva teorema
Ako su stranice, a i dijagonale tetivnog četvorougla, tada je
.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vladimir Stojanović, Tetive i tangente, Matematiskop. . Београд. 2004. ISBN 978-86-7076-023-3. 
  2. ^ Vojislav Petrović, Tetivni i tangentni četvorouglovi, Društvo matematičara Srbije. . Београд. 2005. ISBN 978-86-81453-54-4. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]