Tetrahidroaluminat litijuma

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tetrahidroaluminat litijuma
Tetrahidroaluminat litijuma
Strukturna formula
model
Nazivi
IUPAC naziv
Litijum aluminijum hidrid
Drugi nazivi
LAH, Tetrahidroaluminat litijuma
Identifikacija
ECHA InfoCard 100.037.146
RTECS BD0100000
Svojstva
LiAlH4
Molarna masa 37,95 g/mol
Agregatno stanje beli kristali (čist uzorak)
sivi prah (komercijalna upotreba)
Gustina 0,917 g/cm³, основно
Tačka topljenja 150 °C (423 K), razlaže se
reaktivan
Struktura
Kristalna rešetka/struktura monoklinična
Opasnosti
Glavne opasnosti veoma zapaljiv
R i S-oznake R: R15
S: S7/8, S24/25, S43
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondFlammability code 2: Must be moderately heated or exposed to relatively high ambient temperature before ignition can occur. Flash point between 38 and 93 °C (100 and 200 °F). E.g., diesel fuelHealth code 3: Short exposure could cause serious temporary or residual injury. E.g., chlorine gasReactivity code 2: Undergoes violent chemical change at elevated temperatures and pressures, reacts violently with water, or may form explosive mixtures with water. E.g., phosphorusSpecial hazard W: Reacts with water in an unusual or dangerous manner. E.g., cesium, sodium
2
3
2
Srodna jedinjenja
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa).
Reference infokutije

Tetrahidroaluminat litijuma je neorganska dvoguba so sa molekulskom formulom Li[AlH4]. Na sobnoj temperaturi je belo čvrsto telo gustine 0,917 g/cm³.[1]

Sa vodom reaguje veoma burno po formuli:

Li[AlH4] + 4H2O → LiOH + Al(OH)3 + 4H2

Dobija se dejstvom velikih količina litijum hidrida na etarski rastvor aluminijum hlorida:[2]

4LiH + AlCl3 → Li[AlH4] + 3LiCl

Tetrahidroaluminat litijuma se često koristi kao redukciono sredstvojest u organskoj hemiji, npr. redukuje karboksilne kiseline do alkohola, a nitrite do amina). Dejstvom hlorida na etarski rastvor Li[AlH4] dobija se odgovarajući hidrid, npr:

SiCl4 + Li[AlH4] → SiH4 + LiCl + AlCl3

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Finholt A. E.; Bond A. C.; Schlesinger H. I. (1947). „Lithium Aluminum Hydride, Aluminum Hydride and Lithium Gallium Hydride, and Some of their Applications in Organic and Inorganic Chemistry”. Journal of the American Chemical Society. 69 (5): 1199. doi:10.1021/ja01197a061. 
  2. ^ Holleman, A. F., Wiberg, E., Wiberg, N. (2007). Lehrbuch der Anorganischen Chemie, 102nd ed. de Gruyter. ISBN 978-3-11-017770-1. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]