Tibar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tibar
Tibar u Rimu
Opšte informacije
Dužina405 km
Vodotok
IzvorKod Vergereta
V. izvora1.348 m
UšćeTirensko more kod Lido di Ostije
Geografske karakteristike
Država/e Italija
NaseljaČita di Kastelo, Umbertide, Todi, Rim
PritokeKijašio, Kijana, Nera, Anijene
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Tibar (ital. Tevere, engl. Tiber), treća po dužini reka u Italiji sa 406 km, posle Poa i Adiđea, protiče kroz Rim u pravcu od planine Fumajolo do Tirenskog mora, u koje utiče sa dva rukavca: jedan koji prolazi kroz predgrađe Ostije na jugu, a drugi kroz Fjumičino na severu.[1] Sliv Tibra je oko 18.000 km².

Izvor Tibra se sastoji od dva izvora udaljena 10 m jedan od drugog na planini Fumajolo. Ovi izvori se zovu le Vene.[2] Izvori su u bukovoj šumi na nadmorskoj visini od 1.268 m. Prve milje Tibra prolaze kroz Valtiberinu pre ulaska u Umbriju.[3]

Ime[uredi | uredi izvor]

Verovatno je ime Tibar pre-latinskog porekla, kao i rimski naziv Tibur (danas Tivoli). Priča se da se mitski kralj Tibernije, deveti od legendarnih kraljeva Alba Longe, utopio u reci Albula, koja je potom nazvana Tibar. Ovaj mit možda može objasniti sećanje na raniji pre-indoevropski naziv reke, 'bele' od sedimenata. Legende kažu da su braća blizanci Romul i Rem ostavljeni na obali Tibra, gde ih je spasila vučica.[4]

S druge strane, ako je etrursko lično ime Thefarie, nastao od imena reke, etrursko ime za Tibar bilo bi Thefar. Da li to znači „belo” nije poznato. Najsrodnija poznata etrurska reč je verovatno thafna, „pehar”.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Tibar je bio važna trgovačka reka od vremena Punskih ratova, kada je luka Ostija postala ključna pomorska baza. Kada je luka Ostije zatrpana muljem, krajem prvog veka izgrađen je novi put, via Portuensis, koji je povezivao Rim s novom lukom, Fjumičino.

U Tibar se uliva rimska rečica Anio, a na njemu se nalazi ostrvo (Isola Tiberina) u centru Rima, između Trastevere i antičkog centra. Gaz na ostrvu je verovatno najstarija naseobina u gradu. Legenda kaže da je majka Romula i Rema, Rea Silvija, vestalska devica, naterana da se utopi u reci Tibar. Tibar se njome oženio i poplavio okolinu zbog nepravde koja je nanesena njegovoj ženi.

Pogled na Tibar i katedralu Sv. Petra

Popularno zvan flavus, „žuta reka”, Tibar ima dosta nanosa ali ne pravi deltu, zahvaljujući jakoj severnoj morskoj struji koja teče blizu obale, strmoj obali i tektonskim nanosima. Obala se od drevnih vremena pomerila za oko 3 km, ostavivši antičku Ostiju na suvom.[5][6] Od pre jednog veka, obala u Fjumičinu se pomera za oko 4 m godišnje.

Rukavac koji povezuje Fjumičino s morem je kanal, koji je prokopan u vreme imperatora Klaudija i opravljen u doba Trajana. U srednjem veku kanal je zatrpao mulj, ali ga je papa Pavle V 1612. ponovo otvorio za plovidbu.

Stari Rimljani su povezali reku s odvodnim kanalom (Cloaca Maxima) i podzemnom mrežom tunela i kanala da bi doveli vodu u središte grada. Izgradnja modernog kamenog nasipa počela je 1876.

Poplave Tibra bile su česte kroz istoriju. U modernim vremenima, poznate poplave bile su 1598, 1870. i 1900.

Benito Musolini, rođen u Romanji, pomerio je granicu između Toskane i Emilije-Romanje, da bi izvor Tibra bio u Romanji. Pored bistrog izvora podignut je antički stub s natpisom QUI NASCE IL TEVERE SACRO AI DESTINI DI ROMA („Ovde je rođen Tibar, posvećen sudbini Rima“)

Kada se anglikanac preobrati u rimokatolicizam, za njega se kaže da je „preplivao Tibar”. U obratnom slučaju, kaže se „preplivati Temzu”.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lazio – Latium | Italy Arhivirano 28 avgust 2009 na sajtu Wayback Machine
  2. ^ „Tiber Springs – Mount Fumaiolo”. turismo.fc.it. Arhivirano iz originala 27. 9. 2013. g. Pristupljeno 23. 2. 2019. 
  3. ^ „Tuscany tours – the origin of the Tiber River”. Farm Holidays Le Ceregne. Arhivirano iz originala 11. 5. 2010. g. Pristupljeno 23. 2. 2019. 
  4. ^ Moore, Malcolm (21. 11. 2007). „The legend of Romulus and Remus”Neophodna novčana pretplata. Telegraph. Telegraph Media Group Limited. Arhivirano iz originala 12. 1. 2022. g. Pristupljeno 23. 2. 2019. 
  5. ^ "Tiber River". Encyclopædia Britannica. 2006
  6. ^ "Tiber". World Encyclopedia. Philip's, 2005.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]