Tinos

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tinos (Τήνος)
Geografija
Površina194,5 km2
Dužina22 km
Širina10 km
Visina729 m
Najviši vrhCiknijas
Administracija
Najveći gradTinos (grad)
Demografija
Stanovništvo8574  (2001)
Gustina st.44,08 stan./km2

Tinos (grčki grč. Τήνος) je jedno ostrva u skupini Kiklada u Grčkoj. Upravno ostrvo čini zasebnu i jedinu opštinu u okviru okruga Tinos Periferije Južni Egej. Ono uključuju i okolna ostrvca i hridi. Središte ostrva i glavno mesto okruga je gradić Tinos.

Prirodni uslovi[uredi | uredi izvor]

Plaža na Tinosu
Grad Tinos
Nadaleko poznata ostrvska crkva Panagija Evangelista

Tinos je jedno od najvećih ostrva Kiklada, udaljeno oko 120 km jugoistočno od Atine i oko 70 km od kopna (jugoistočna Atika). Najbliže susedno ostrvo je Andros na svega 3 km ka severu. 20 km južno se nalazi Mikonos. Ostrvo je srednje razuđeno i planinsko u većem delu. Postoji nekoliko dolina, koje su pogodne za zemljoradnju.

Tinos spada u ostrva Kiklada koja su nisu bilizu kopnu i imaju nedostatak podzemne vode, što povezano sa sredozemnom klimom sa dugim, žarkim i sušnim letima i blagim i ne baš kišovitim zimama stvara velike teškoće ostrvljanima. Biljni i Životinjski svet su takođe osobeni za ovu klimu. Gajene kulture nalaze se po plodnijim i vlažnijim dolinama, a od gajenih kultura dominira maslina.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Za Tinos, kao i za celokupne Kiklade, je neobično važno razdoblje kasne praistorije, tzv. Kikladska civilizacija, zavisna i bliska Kritskoj. Iza Kikladske civilizacije su danas ostale brojne figurine-idoli, vezane za zagrobni život. Tokom stare Grčke Tinos je bio jedan od malih polisa u veoma važnom delu Grčke.

Posle toga Tinosom je vladao stari Rim, a zatim i Vizantija. 1204. g. posle osvajanja Carigrada od strane Krstaša Kikladi potpadaju pod vlast Mlečana, pod kojima ostaju vekovima, do 1715. g., što je najduži period od svih kikladskih ostrva. Ovo je ostavilo posledice vidljive i dan-danas, jer pored pravoslavaca na ostrvu živi i rimokatoličko stanovništvo.

Novi gospodar postaje osmansko carstvo, ali svega oko 100 godina. Stanovništvo Tinosa nije bilo jače uključeno u Grčki ustanak 20ih godina 19. veka, ali je ostrvo odmah pripalo novoosnovanoj Grčkoj. Međutim, razvoj nove države nije sprečio iseljavanje mesnog stanovništva u 20. veku. Poslednjih decenija ovo je sprečeno razvojem turizma.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Glavno stanovništvo na Tinosu su Grci. Posebnost ostrva je to da pored pravoslavaca na ostrvu živi i rimokatoličko grčko stanovništvo. Polovina stanovnika živi u glavnom mestu ostrva, gradu Tinosu. Poslednjih decenija došlo je do porasta stanovništva zahvaljujući razvoju ostrvske privrede.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Privreda Tinosa se zasniva na turizmu i pomorstvu, a manje na tradicinalnoj poljoprivredi (južno voće, vinova loza, masline).

Za Tinos je vezan jedan poseban vid turizma - verski ili hodočasnički turizam, jer se na ostrvu nalazi veoma poznata crkva Panagija Evangelista, posvećena Bogorodici, čiji se kult veoma poštuje u Grčkoj. Za vreme hodošačća poklonici puze do crkve stazom dugom 800 m u znak poniznosti.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]