Tor (mitologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tor ratuje sa divovima

Tor je jedan od glavnih nordijskih bogova. Tor je bog groma, bure, bog vitalnih sila, bog zemljoradnje. Kao bog koji je kontrolisao kišu bio je odgovoran za prinose. Takođe je bio zaštitnik ognjišta i braka. Tor je sin Odina. On je smatran za bližeg ljudima od Odina - takođe je prek, ali manje tajanstven. Uglavnom se predstavlja sa dugom, riđom bradom i čekićem u ruci. Drvo posvećeno Toru je bio hrast. Nije bio lukav kao Odin i dešavalo mu se da upadne u zamku, ali bi na kraju uvek pobeđivao. Od njegovog imena potiče ime četvrtka u danskom, švedskom i engleskom jeziku (Torsdag, Thursday = 'dan Tora'), isto tako nemačka reč za četvrtak Donnerstag dolazi iz starogermanskog naziva za tog boga Donar.

Zbog prirode germanskog korpusa, narativi sa Torom su samo potvrđeni u staronordijskom, gde se Tor pojavljuje u nordijskoj mitologiji. Nordijska mitologija, uglavnom zabeležena na Islandu od tradicionalnog materijala koji potiče iz Skandinavije, pruža brojne priče o bogu. U ovim izvorima Tor nosi najmanje petnaest imena, suprug je zlatokose boginje Sif, ljubavnik jotuna Jarnsakse i generalno je opisan da ima žestoke oči, crvenu kosu i crvenu bradu.[1]

Ime[uredi | uredi izvor]

Srednjovekovni germanski oblici Þórr (staronordijski), Donar (starovisokonemački), Þunor (staroengleski), Thuner (starofrizijski) i Thunar (starosaksonski) su srodnici - jezička srodnici zajedničkog porekla.[2][3] Oni potiču od protogermanskog teonima Þun(a)raz ('Grom'),[4] koji je identičan imenu keltskog boga Tarana (po metatezi *Tonaros; up. opštebritsko Tanaro, galsko Tanarus) , a dalje u vezi sa latinskim epitetom Tonans (vezano za Jupitera), preko zajedničkog proto-indoevropskog korena za 'grom' *(s)tenh₂-.[5][6] Prema naučniku Piteru Džeksonu, ti su se teonimi možda prvobitno pojavili kao rezultat fosilizacije izvornog epiteta (ili epikleze) proto-indoevropskog boga groma *Perkwunos, budući da se vedski bog vremenskih prilika Parjanija takođe naziva i станајитну- ('Gromovnik').[7]

Engleski naziv radnog dana Thursday (četvrtak) dolazi od staroengleskog Þunresdæg, što znači 'dan Þunor-a'. To je srodno sa staronordijskim Þórsdagr i sa starovisokonemačkim Donarestag. Svi ovi izrazi potiču od kasnog protogermanskog radnog dana *Þonaresdag ('Dan Þun(a)raz'), kalk latinskogIovis dies ('Dan Jupitera'; up. savremeni italijanski giovedì, francuski jeudi, španski jueves). Upotrebom prakse poznate kao interpretatio germanica tokom rimskog perioda, stari germanski narodi usvojili su latinski nedeljni kalendar i zamenili imena rimskih bogova svojim.[8]

Počev od doba Vikinga, lična imena koja sadrže teonim Thórr zabeležena su sa velikom učestalošću, dok pre ovog perioda nisu bili poznati primeri. Moguće je da su imena zasnovana na Toru procvetala tokom vikinškog doba kao prkosan odgovor na pokušaje hristijanizacije, slično širokoj praksi nošenja privezaka u vidu torskih čekića u doba Vikinga.[9]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ On the red beard and the use of "Redbeard" as an epithet for Thor, see H.R. Ellis Davidson, Gods and Myths of Northern Europe, 1964, repr. Harmondsworth, Middlesex: Penguin, 1990, ISBN 0-14-013627-4, p. 85, citing the Saga of Olaf Tryggvason in Flateyjarbók, Saga of Erik the Red, and Flóamanna saga. The Prologue to the Prose Edda says ambiguously that "His hair is more beautiful than gold."
  2. ^ de Vries 1962, стр. 618
  3. ^ Orel 2003, стр. 429
  4. ^ Orel 2003, стр. 429, Delamarre 2003, стр. 290
  5. ^ Delamarre 2003, стр. 290
  6. ^ Matasović 2009, стр. 384
  7. ^ Jackson, Peter (2002). „Light from Distant Asterisks. Towards a Description of the Indo-European Religious Heritage”. Numen. 49 (1): 61—102. ISSN 0029-5973. JSTOR 3270472. doi:10.1163/15685270252772777. 
  8. ^ Simek 2007.
  9. ^ Simek 2007, стр. 321.

Литература[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]