Triton (mitologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Triton
Rimski mozaik

Triton (grč. Τρίτων) ([1] lat. Triton) je bio morski bog, Posejdonov i Amfitritin sin.[2] Reč Triton dolazi od reči grč. trethan što znači „more”.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Triton

Triton je bio divovskog rasta i zamišljan je kao pola čovek, a pola riba. Stanovao je u palati svojih roditelja, koja se nalazila pod morem u blizini Ega, ili u Tritonovom jezeru u Libiji[3]. Triton je putovao morskom površinom jašući na delfinima ili se vozio u zlatnoj kočiji koju je dobio od svoga oca Posejdona. U rukama je uvek nosio trozubac sa kojim je mogao da razbije bilo koju stenu, ali je bio manji od trozupca njegovog oca. Pored toga, on je uvek sa sobom nosio i veliku, savijenu školjku i ako bi u nju jako zatrubio izazvao bi morsku oluju, a tihim zvukom je bio u stanju da utiša i najjače vetrove i da obuzda oluje. Tritona su zbog njegovih osobina posebno poštovali mornari, kao i ljudi koji su živeli kraj obala mora, a bogovi su ga poštovali i zbog njegovog porekla.

Triton je morsko božanstvo, slično Nereju, Glauku i Forku, koje duvanjem u veliku školjku uzburkava i stišava more. Verovalo se da je on na taj način naterao gigante u bekstvo i zaustavio vode Deukalionovog potopa. Triton služi Posejdona, upreže njegove kočije ili mu privodi delfine da ih uzjaše. On je ljubazan bog, koji pomaže mornarima, a surov je jedino prema onima koji se uzohole. Čuveni Enejin trubač Mezen, pošto mu niko nije bio ravan u sviranju na trubi, do te mere je postao ohol da je pozvao na takmičenje Tritona, čiji je instrument bila velika morska školjka. Triton je obesnog Mezena bacio u talase i razbio ga o stenu.[4]

Triton je imao kćerku Paladu, koja je odrasla na očevom dvoru u društvu Atine. Boginja je provela detinjstvo u Tritonovom domu i uobičajavala je da sa Paladom vežba ratničke veštine. Kad je jednog dana Tritonova kćerka zategla luk, Zevs je, plašeći se da strela ne pogodi Atinu, stavio ispred Palade svoju egidu. Devojčica se pred egidom ukočila od straha i nije uspela da se skloni od strele koju je Atina u međuvremenu odapela. U žalosti za izgubljenom drugaricom, Atina je načinila njen kip, koji je nazvan Paladion. Druga Tritonova kćerka, Triteja, bila je Atinina sveštenica.

Mitovi o Tritonu[uredi | uredi izvor]

Posejdonov i Amfitritin sin. Kad je Jason sa Argonautima krenuo u Delfe da posveti Apolonu bronzani tronožac, bura ga je odbacila od Malijskog zaliva do Libije, gde se lađa nasukala u plićacima Tritonskog jezera. Junake je izbavio iz nevolje sam bog Triton; on je zamolio Jasona da mu podari tronožac, a obećao je zauzvrat da će mu pokazati izlaz iz jezera. Pošto je dobio tronožac, Triton ga je stavio u svoje svetilište, a zatim je prorekao Argonautima da će, ako jedan od njihovih potomaka dođe i uzme tronožac, na obalama Tritonskog jezera izniknuti stotinu grčkih gradova. Drugi pripovedaju da je u trenutku kad su Argonauti zalutali na Tritonskom jezeru Orfej posavetovao Jasona da iznese na obalu veliki Apolonov tronožac i da ga posveti bogu zemlje. Kad je to učinjeno, Triton se, u liku Euripila, pojavio pred junacima, pružio im grumen zemlje i obećao da će im biti vođa na putu. Taj grumen prihvatio je Eufem, a Triton je sa tronošcem nestao u dubinama jezera. Junacima je postalo jasno da je pred njima stajao bog, i Jason mu je žrtvovao ovcu. Tada se Triton pojavio pred Argonautima u svom božanskom liku. Od krune do struka imao je izgled besmrtnika, ali je donji deo njegovog tela bio u vidu ribe sa dva repa, koji su se završavali perajima u vidu Mesečevog srpa. On je lađu Argo izveo kroz uzani prolaz i Argonauti su nastavili put ka domovini. Kad su se približili Peloponezu, Eufem je sanjao da se grumen zemlje, Tritonov dar, preobražava u divnu ženu, koja mu nalaže da grumen baci u more kod Anafe i obećava da će se ona sama pojaviti pred njegovim potomcima. Komad darovane zemlje koji je Eufem bacio u more pretvorio se u prekrasno ostrvo Kalistu, kasnije nazvano Tera.

Poznata su i predanja koja prikazuju Tritona kao razbojnika i kradljivca. U Beotiji se pričalo da je napao žene iz Tanagre dok su se kupale u moru radi očišćenja za Dionisov praznik. Na njihove vapaje i molbe, Dionis se pojavio pred Tritonom i u borbi ga savladao. Triton je odnosio i goveda kad bi ušla u more, a napadao je i male lađe. Da bi se oslobodili tog zla, stanovnici Tanagre ostavili su na obali vrč vina; miris pića privukao je Tritona, koji je ispio vino, a zatim zaspao na obali. Jedan čovek je usnulom Tritonu sekirom odsekao glavu. Zato što je Triton nastradao zbog vina, verovalo se da ga je ubio Dionis.

Počevši od 4. veka stare ere, umesto jednog, pominje se više tritona, koji govore ljudskim glasom i sviraju u školjke. Tritoni su opisivani kao močvarne žabe. Svi imaju plave oči, zelenu kosu, velika usta, sa zubima kao u divljih zveri, škrge ispod ušiju, ruke hrapave kao površina školjke i donji deo tela u vidu delfina. Tritoni čine veselu i raskalašnu družinu koja, zajedno sa Nereidama, prati Posejdona i Amfitritu.

Triton od vremena renesanse[uredi | uredi izvor]

  • Najveći mesec planete Neptun je nazvan Triton jer je Neptun Rimski Posejdonov ekvivalent.
  • Porodica velikih morskih puževa, naziva se Tritonov puž ili Tritonova truba. Jer su još od antike neke od njihovih školjki korištene kao trube.
  • Kralj Triton je lik iz Diznijevog crtenog filma "Mala sirena" koji je inspirisan grčkim bogom mora Tritonom.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „TRITON - Greek Sea-God of Waves & Calm Seas, Herald of Poseidon”. www.theoi.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-11-26. 
  2. ^ Zamarovski 1985, str. 330.
  3. ^ Hesiod, Teogonija
  4. ^ Vergilije, Enejida

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]