Tropska šuma

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Тропске шуме)

Tropska šuma na Borneu

Tropske šume rastu između 23.4° severne geografske širine i 23,5° južne geografske širine. Temperatura i dužina dana su u tim područjima relativno stalne, tako da su razdoblja vegetacije određena samo vrlo različitim količinama padavina. Tako se razlikuju tropske sušne šume (42%), tropske šume sa listopadnim drvećem (32%) i tropske kišne šume (25%).

Neke kategorije tropskih šuma je teško klasifikovati. Dok se šume u umerenim oblastima lako kategorišu na osnovu gustine krošanja drveća, takve šeme su slabo delotvorne u tropskim šumama.[1] Ne postoji jedinstvena šema koja definiše šta je šuma, u tropskim regionima ili negde drugde.[1][2] Zbog ovih poteškoća informacije o obimu tropskih šuma variraju između izvora. Međutim, tropske šume su ogromne, sačinjavaju nešto manje od polovine svetske šume.[3] One su takođe hladne, vlažne i kišne.

Više od 3,6 miliona hektara tropske šume izgubljeno je u 2018. godini.[4]

Tipovi tropske šume[uredi | uredi izvor]

Tropske šume često se smatraju zimzelenim prašumama i vlažnim šumama, međutim u stvarnosti je samo do 60% tropske šume prašuma[2] (zavisno od toga kako je definisano - pogledajte mape). Preostale tropske šume su raznolikost mnogih različitih vrsta šuma, uključujući: sezonsko-suvu tropsku šumu,[5] mangrove,[6] tropske slatkovodne močvarne šume (ili „poplavljene šume” kao što je amazonska Varzea), suvu šumu,[7][8] otvorene eukaliptusne šume,[9] tropske četinarske šume, savanska šuma (npr. Sahelska šuma) i planinske šume[10] (čiji se delovi na visokim elevacijama nazivaju oblačne šume). Čak i na relativno kratkim udaljenostima, granice između ovih bioma mogu biti nejasne, sa ekotonima između glavnih vrsta.

Ekološke zone tropske šume (FAO)
Oblasti pod tropskom šumom por izveštaju UN FO FRA2000
Pottipovi tropske klime (Kepenova klasifikacija):

Na prirodu tropske šume u bilo kojem datom području utiče niz faktora, a najvažniji su:

Tropske kišne šume[uredi | uredi izvor]

Tropske kišne šume rastu na udaljenosti od 10° geografske širine severno i južno od ekvatora gde su padavine redovne i premašuju 250 centimetara godišnje. U tim šumama živi najveći broj vrsta po jedinici površine uopšte, a visina stabala dosiže i do 60 metara.

Tropske sušne šume[uredi | uredi izvor]

Ovaj se tip šuma može naći u područjima nadmorskih visina u kojima dolazi do dugotrajnih sušnih razdoblja. U ovim šumama raste uglavnom trnovito grmlje i drveće, kao i sukulenti. Drveće ima listove u obliku perja ili sa nizom malih listića kao akacije, a uz to imaju i krošnje u obliku kišobrana kao akacije, vrlo je otporno na vatru i ima korenje koje dostiže do podzemnih voda (do 40 m). To nisu guste šume, a rastu na svim kontinentima gde vlada sušna (i do 7 meseci bez padavina) klima.

Tropske listopadne šume[uredi | uredi izvor]

U područjima sa mnogo kiše ali i dužim sušnim razdobljima, nalaze se tropske listopadne šume. Kad transpiracija premaši zalihe vode u biljci, ona zbog zaštite od sušenja odbacuje lišće. Tek u vreme sledećih monsunskih kiša ili kišnog razdoblja, biljka ponovo raste. Ove se šume nazivaju i tropskim vlažnim šumama.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Francis E. Putz Kent H. Redford (2010) “The Importance of Defining ‘Forest’: Tropical Forest Degradation, Deforestation, Long-term Phase Shifts, and Further Transitions” BIOTROPICA 42(1): 10–20
  2. ^ a b Anatoly Shvidenko, Charles Victor Barber, Reidar Persson et al. 2005 "Millennium ecosystem assessment." Ecosystems and human wellbeing: a framework for assessment Washington, DC: Island Press
  3. ^ D’Annunzio, Rémi, Lindquist, Erik J., MacDicken, Kenneth G. 2017 “Global forest land-use change from 1990 to 2010:an update to a global remote sensing survey of forests Forest Resource Assessment Working Paper 187” FAO, Rome.
  4. ^ Human society under urgent threat from loss of Earth's natural life. Scientists reveal 1 million species at risk of extinction in damning UN report 6 May 2019 Guardian [1]
  5. ^ Rodolfo Dirzo, Hilary S. Young, Harold A. Mooney and Gerado Ceballos (eds). 2011. “Seasonally Dry Tropical Forests: Ecology and Conservation.” Island Press, Washington, 2011.
  6. ^ „Data” (PDF). www.botany.wisc.edu. 
  7. ^ Peter G. Murphy; Ariel E. Lugo 1986 “Ecology of Tropical Dry Forest” Annual Review of Ecology and Systematics, Vol. 17. (1986), pp. 67-88.
  8. ^ „CIFOR publication survey” (PDF). Cifor.org. Pristupljeno 2018-08-18. 
  9. ^ Woinarski, J. C. Z., Risler, J. and Kean, L. (2004), Response of vegetation and vertebrate fauna to 23 years of fire exclusion in a tropical Eucalyptus open forest, Northern Territory, Australia. Austral Ecology, 29: 156–176.
  10. ^ Van Der Hammen T. (1991) Palaeoecological Background: Neotropics. In: Myers N. (eds) Tropical Forests and Climate. Springer, Dordrecht
  11. ^ Chen YJ, Cao KF, Schnitzer SA, Fan ZX, Zhang JL, Bongers F (2015) Water-use advantage of lianas over trees in seasonal tropical forests. New Phytologist, 205[1]: 128–136
  12. ^ Merckx, Vincent S. F. T.; Hendriks, Kasper P.; Beentjes, Kevin K.; Mennes, Constantijn B.; Becking, Leontine E.; Peijnenburg, Katja T. C. A.; Afendy, Aqilah; Arumugam, Nivaarani; De Boer, Hugo; Biun, Alim; Buang, Matsain M.; Chen, Ping-Ping; Chung, Arthur Y. C.; Dow, Rory; Feijen, Frida A. A.; Feijen, Hans; Soest, Cobi Feijen-van; Geml, József; Geurts, René; Gravendeel, Barbara; Hovenkamp, Peter; Imbun, Paul; Ipor, Isa; Janssens, Steven B.; Jocqué, Merlijn; Kappes, Heike; Khoo, Eyen; Koomen, Peter; Lens, Frederic; et al. (2015). „Evolution of endemism on a young tropical mountain”. Nature. 524 (7565): 347—350. Bibcode:2015Natur.524..347M. PMID 26266979. S2CID 4447746. doi:10.1038/nature14949. 
  13. ^ Heinimann, Andreas; Messerli, Peter; Schmidt-Vogt, Dietrich; Wiesmann, Urs (2007). „The Dynamics of Secondary Forest Landscapes in the Lower Mekong Basin”. Mountain Research and Development. 27 (3): 232—241. S2CID 102490131. doi:10.1659/mrd.0875. 
  14. ^ Schulte, A, Ruhiyat D (Eds.) (1998) Soils of Tropical Forest Ecosystems: Characteristics, Ecology and Management. Springer, 204 pp.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]