Trorogi šešir

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Trorogi šešir (šp. El sombrero de tres picos) je balet španskog kompozitora Manuela de Falje zasnovan na istoimenom romanu devetnaestovekovnog španskog književnika Pedra Antonija de Alarkona. Premijerno je izveden 22. jula 1919. u londonskom Alhambra Teatru pod dirigentskom palicom Ernesta Ansermeta. Koreografiju je osmislio Leonid Masin, a scenografiju i kostime Pablo Pikaso. Glavni igrači su bili Leonid Masin u ulozi mlinara i Tamara Karsavina u ulozi mlinarke.

  • U povesti pozorišne igre XX veka Trorogi šešir Manuela de Falje stoji rame uz rame sa Petruškom Igora Stravinskog. Oba dela je producirao veliki impresario Sergej Djagiljev za svoju baletnu kompaniju Ballets Russes. Oba raskidaju sa tradicionalnim tematikama koje se bave princezama, duhovima i labudovima. Ali što je možda još važnije, predstavljaju buržoaziju sa izvesnim simpatijama. U tom smislu, u Trorogom šeširu se odražavaju stavovi i težnje ruralne Andaluzije.
  • Prve verzija dela, poznata pod nazivom Guverner i mlinarka, izvedena je u 1917. godine u madridskom Teatru Eslava u formi dvodelne pantomime. Djagiljev je docnije upoznao Falju i ubedio ga da preradi delo kako bi dobilo veću dramsku strukturu. Kompozitor je izmenio svoje delo kako bi ga prilagodio žanru igre, uklanjajući značajan deo opisnih elemenata i proširujući plesne delove.[1]
  • Balet je zasnovan na jednoj folklornoj priči koja deli Bomaršeov duh, njegovo snažno i duboko poštovanje načina života i duha nižeg društvenog staleža.

Nakon premijere baleta, Falja je komponovao dve orkestarske svite istog naziva koje se izvode češće od samog baleta. U njima se ne nalaze neki vokalni fragmenti i prelazne deonice.

Muzika se sastoji iz sledećih delova:

  • Introducción y escena — Uvod i scena
  • La tarde — Popodne
  • Danza de la molinera (Fandango) — Mlinarkina igra
  • Las uvas — Grožđe
  • Danza de los vecinos (Seguidillas) — Komšijska igra
  • Danza del molinero (Farruca) — Mlinareva igra
  • Danza del corregidor — Guvernerova igra
  • Danza final (Jota) - Završna igra

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Nommick, Yvan; Álvarez Cañibano, Antonio (eds.). Los ballets russes de Diaghilev y España. [Granada]: Madrid, Archivo Manuel de Falla; Centro de Documentación de Música y Danza, 2000.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gallego, Antonio. «Evolución y creación de “El corregidor y la molinera” a “El sombrero de tres picos”», en Yvan Nommick, Antonio Álvarez Cañibano (eds.) Los ballets russes de Diaghilev y España. [Granada]: Madrid, Archivo Manuel de Falla; Centro de Documentación de Música y Danza, 2000.