Trojanski konj (mitologija)
Trojanski konj je deo mita o Trojanskom ratu, kako je opevan u Vergilijevoj epskoj poemi Enejida. Događaji u ovom mitu odigravaju se posle Homerove Ilijade, a pre Enejide i Homerove Odiseje.
Grčka opsada Troje trajala je deset godina. Videći da nikako ne mogu da probiju zidine Troje Grci su smislili novo lukavstvo – ogromnog šupljeg drvenog konja. Konja je sagradio Epej i ispunio ga grčkim ratnicima koje je predvodio Odisej. Kako je Odisej bio glavni arhitekta Trojanskog konja, pominje se i u Homerovoj Odiseji.[1] Ostatak grčke vojske je tobože napustio bojište a u stvari se sakrio iza planine Tened. Trojanci su prihvatili konja kao znak mira. Grčki špijun Sinon ubedio je Trojance da je konj poklon uprkos upozorenjima Laokoona i Kasandre. Lepa Jelena i Deifob su takođe ispitivali konja. Trojanci su uveliko slavili podizanje opsade i kada su Grci izašli iz konja čitav grad je bio omamljen pijanstvom. Trideset najboljih Ahajskih ratnika krilo se u utrobi Trojanskog konja i dvojica u njegovim ustima. Drugi izvori daju različite brojeve: Bibliotheca 50;[2] Tezes 23;[3], i Kvint Smirnej daje 30 imena, ali kaže bilo ih je više.[4] Grčki vojnici su otvorili kapije grada da bi ostatak vojske ušao i grad je nemilosrdno opljačkan, svi muškarci su pobijeni a žene i deca odvedena u ropstvo.
.jpg)
"Trojansko zvono“ je dodatni element mita, koje je, prema saznanjima, oglasilo početak za napad na Troju.
Ne može se sa sigurnošću tvrditi da je Trojanski konj postojao. Jedini dokazi su pisani izvori koji su nastali mnogo kasnije.
Postoji mali muzej osnovan 1955. na teritoriji antičkog grada Troje, blizu Dardanela (danas u Turskoj). U muzeju se nalaze ostaci grada i simbolični drveni konj izgrađen u bašti muzeja. Drveni konj iz nedavnog filma „Troja“ postavljen je na morskoj obali ispred obližnjeg grada Čanakale.
Na osnovu ovog mitološkog događaja stvoren je izraz „Trojanski konj“ koji znači da neočekivani dar ili iznenadna prednost u stvari znače prokletstvo ili potajnu prevaru. Izraz takođe znači „podmukli napad“ uopšte.
Stari latinski stih kaže:
- equo ne credite, Teucri.
- quidquid id est, timeo Danaos et dona ferentis.
("Ne verujte konju, Trojanci! Šta god da je, plašim se Danajaca kad darove nose.") koji je izgovorio Laokoon u Vergilijevoj Enejidi. Od toga je nastala savremena poslovica. „Čuvaj se Danajaca (tj. Grka) i kad darove nose." i izraz danajski darovi.
Neke savremene spekulacije kažu da je Trojanski konj možda bio neka opsadna sprava koja je ličila na konja, a da se kasnije kroz usmenu predaju pretvorila u mit o drvenom konju. Misli se da je bio visok je oko 5 m.
Slikovni prikazi Trojanskog konja raniji ili savremeniji od prvih književnih opisa mogu pomoći da se razjasni šta je bilo značenje priče kako je percipirala savremena publika. Postoji nekoliko sačuvanih drevnih (pre 480. godine pre nove ere) prikaza trojanskog konja.[5][6] Najraniji je na beotijskoj fibuli koja datira oko 700. godine pre nove ere.[7][8] Drugi rani prikazi nalaze se na dva reljefna pitoja sa grčkih ostrva Mikonos i Tinos, oba generalno datovana između 675. i 650. p. n. e.. Ona sa Mikonosa je poznata kao Mikonos vaza.[9]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Broeniman, Clifford (1996). „Demodocus, Odysseus, and the Trojan War in "Odyssey" 8”. The Classical World. 90 (1): 3—13. JSTOR 4351895. doi:10.2307/4351895.
- ^ Pseudo-Apollodorus, Epitome 5.14
- ^ Tzetzes, Posthomerica 641–650
- ^ Quintus Smyrnaeus, The Fall of Troy xii.314–335
- ^ Sparkes, B. A. (1971). „The Trojan Horse in Classical Art1”. Greece & Rome. 18 (1): 54—70. ISSN 1477-4550. S2CID 162853081. doi:10.1017/S001738350001768X.
- ^ Sadurska, Anna (1986). „Equus Trojanus”. Lexicon Iconographicum Mythologiae Classicae. Zürich. 3,1: 813—817.
- ^ British Museum. Dept. of Greek and Roman Antiquities; Walters, Henry Beauchamp (1899). Catalogue of the bronzes, Greek, Roman, and Etruscan, in the Department of Greek and Roman Antiquities, British Museum. Wellesley College Library. London, Printed by order of the Trustees. str. 374.
- ^ „Bronze bow fibula (brooch) with a glimpse of the Trojan Horse with wheels under feet – Images for Mary Beard's Cultural Exchange – Front Row's Cultural Exchange – BBC Radio 4”. BBC. Pristupljeno 3. 11. 2017.
- ^ Caskey, Miriam Ervin (zima 1976). „Notes on Relief Pithoi of the Tenian-Boiotian Group”. American Journal of Archaeology. 80 (1): 19—41. JSTOR 502935. S2CID 191406489. doi:10.2307/502935.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- British Museum. Dept. of Greek and Roman Antiquities; Walters, Henry Beauchamp (1899). Catalogue of the bronzes, Greek, Roman, and Etruscan, in the Department of Greek and Roman Antiquities, British Museum. Wellesley College Library. London, Printed by order of the Trustees. str. 374.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
| Državne | |
|---|---|
| Ostale | |
