Tunel Karavanke

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tunel Karavanke (sloven. Predor Karavanke/nem. Karawankentunnel) je tunel za drumski saobraćaj koji se proteže ispod najdužeg evropskog planinskog venca - Karavanke - i povezuje Sloveniju sa Austrijom. Sa ukupnom dužinom od 8.019 metara sa portalima, odnosno 7.864 m u prokopu ispod masiva (od toga 3.750 m sa slovenačke, i ostatak sa austrijske strane) to je najduži tunel na teritoriji Slovenije a deveti po dužini u Alpima. Leži na auto-putu A2 (Karavanke-Obrežje) sa slovenačke i A11 (auto-put Karavanke) sa austrijske strane.

Sve do izgradnje ovog tunela masiv Karavanke je predstavljao veliku prepreku za saobraćaj sa prostora SFRJ koji je dolazio iz pravca Zagreb-Ljubljana prema zapadnoj Evropi preko Alpa. Zbog slabo izgrađene putne mreže, teretni saobraćaj u ovom pravcu je bio gotovo nepostojeć ali je ipak saobraćaj ličnih vozila od Ljubljane ka Karavankama i dalje bio velikog intenziteta, i nije postojala adekvatna drumska infrastruktura. Jedini put zaobilaženja Karavanki bio je prevoj Podkoren koji nije zadovoljavao zahteve ni u smisli kapaciteta ni racionalnosti trase. Cilj izgradnje bilo je usmeriti veći deo jugoslovenskog saobraćaja ka Evropi na novoizgrađeni tunel.

Izgradnja počinje simultano sa obe strane leta 1986. godine i nestavlja se narednih pet godina, da bi tunel bio predan na korišćenje 1. juna 1991. Planiran je kao dvocevni tunel, ali su procene o količini saobraćaja uslovile izgradnju jednocevnog tunela za dvosmerni saobraćaj, sa po jednom trakom za svaki smer. Po završetku izgradnje bio je to najmoderniji i najbolje opremljen tunel tadašnjice. Snabdeven je modernom svetlosnom signalizacijom, sistemom daljinske kontrole semaforima i saobraćajnim znakovima, video-nadzorom saobraćaja (na svakih 400 m po jedna kamera), radio i telefonskim vezama, senzorima za dim, požar i koncentracije ugljenik monoksida. Celokupnom dužinom tunela je moguća upotreba mobilne telefonije. Policija, vatrogasci i ostale hitne službe su stacionirane u neposrednoj blizini ulaza u tunel sa obe strane. Kontrola i nadzor saobraćaja ravnopravno pripadaju i slovanačkoj i austrijskoj strani koje se rotiraju u vršenju upravljanja na mesečnom nivou.

Na ulazu u tunel nalaze se carinske i policijske službe obe zemlje zajedno (GP Karavanke), kao i naplatne rampe (prihodi se dele ravnopravno i koriste za održavanje tunela, za putnička vozila naplaćuje se 6,50 evra (2009)) kako bi se omogućilo neometano saobraćanje vozila i izbeglo nepotrebno zadržavanje sa obe strane. Sa austrijanske strane od 2009. koristi se naplatni automat, dok se sa slovenske još naplaćuje na naplatnoj kućici.