Tupoljev Tu-134

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tupoljev Tu-134

Aviogeneksov Tu-134A reg-ozn. YU-AJA
Aviogeneksov Tu-134A reg-ozn. YU-AJA

Opšti podaci
Namena putnički
Posada 3 do 4
Broj putnika do 96
Poreklo  SSSR/ Rusija
Proizvođač Harkovski avio zavod
Probni let 29. jula 1963.
Uveden u upotrebu septembar 1967.
Status operativan
Prvi operater Aeroflot
Broj primeraka 854[1]
Dimenzije
Dužina 37,10 m
Visina 9,02 m
Raspon krila 29,00 m
Površina krila 127,3 m²
Masa
Prazan 27.960 kg
Maksimalna 47.600 kg
Pogon
Motori Dvoprotočni turbomlazni motori
Broj motora 2
Fizičke osobine
Turbomlazni motor Solovjev D-30
Potisak TMM-a 66,68
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 950 km/h
Ekonomska brzina 850-900 km/h
Dolet 3.200 km
Plafon leta 12.100 m
Brzina penjanja 318 m/min
Portal Vazduhoplovstvo

Tupoljev Tu-134, (rus. Туполев Ту-134, NATO naziv Crusty) je dvomotorni putnički avion na mlazni pogon ruskog proizvođača Tupoljev namenjen kratkolinijskom vazdušnom saobraćaju. U zavisnosti od tipa mogao je da preveze od 72 do 84 putnika. Bio je sličan avionima Daglas DC-9 i Karavela SE-210. Ukupno je izgrađeno 852 aviona u verzijama Tu-­134A, B, UBL i sh. Zamenio je zastarele putničke aviona Tu-104 i Tu-124

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

A.N.Tupoljev (1944.)
Spomenik avionu Tupoljev Tu-134
Tupoljev Tu-134 na stajanci
Balkanov Tu-134 A na Sofijskom aerodromu.

Projektantski biro OKB 156 Tupoljev (Opitni konstrukcioni biro — Tupoljev) je bio tvorac prvog sovjetskog putničkog aviona na mlazni pogon Tu-104 i njegove manje varijante Tu-124 zasnovane na bombarderu Tu-16. Samim tim što se putnički avion projektuje na osnovu bombardera (a to je bila praksa pred rat i u toku rata) ovi avioni su imali brojne nedostatke. Ti nedostaci su pre svega bili neekonomičnost, neudobnost putnika koji su u kabini između dva snažna malazna motora bili izloženi vibracijama i nedozvoljeno velikoj buci problemi u održavanju i tome slično. Sticajem okolnosti Predsednik vlade Sovjetskog Saveza N. S. Hruščov prilikom posete Francuskoj imao je prilike da leti avionom Karavela i napravio paralelu između nje i Tu-104 kojim je on leteo. Posle povratka u Moskvu pozvao je Tupoljeva i sa njim razgovarao o mogućnosti projektovanja aviona sličnog Karaveli. Koncepciju gradnje putničkih aviona sa mlaznim motorima ugrađenih na repu aviona već su prihvatili i drugi proizvođači aviona Daglas, Boing, De Hevilend i Foker. Ova koncepcija je omogućila da putnici u kabini i posada u kokpitu budu u velikoj meri zaštićeni od buke i vibracija mlaznih motora, a time se znatno dobilo u udobnosti putnika. Pošto su u to vreme u Birou radilo na projektu aviona Tu-124 pristupilo se redizajnu tog projekta pod nazivom Tu-124A u kome je predviđena ugradnja motora na repu aviona i projektovanje repa u obliku velikog slova T. Na kraju projekta to je ispao potpuno novi avion koji je dobio oznaku Tu-134. Od početnog aviona Tu-124 zadržao je trup, strelasta krila i stajni trap. Prototip aviona je poleteo 29. jula 1963. godine a u operativnu upotrebu je ušao septembra 1967. godine.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Avion Tupoljev Tu-134 je potpuno metalne konstrukcije, niskokokrilac sa dva mlazna motora postavljenih na repnom delu trupa aviona. Krila su strelastog oblika potpuno aerodinamički čista. Motori su Solovljev D-30 turbo mlazni motori potiska 67 kN. Avion ima uvlačeći stajni trap sistema tricikl, prednja nosna noga ima dva točka sa gumama niskog pritiska a zadnje noge koje predstavljaju i osnovne, se nalaze ispod krila aviona i svaka ima po 4 točkova sa niskopritisnim gumama. Avion ima ukupno 10 točkova koji mu omogućavaju bezbedno sletanje i na loše pripremljenim pistama. Trup aviona je okruglog poprečnog preseka i u njega u jedan red mogu stati četiri sedišta sa prolazom kroz sredinu aviona. Iznad glava putnika napravljene su ostave za smeštaj priručnog prtljaga i garderobe. U zavisnosti od tipa aviona u trup se može postaviti od 72 do 84 sedišta.

Varijante aviona Tupoljev Tu-134[uredi | uredi izvor]

  • Tu-134 - prvi proizvodni model sa 64 putnika pogonjen sa dva mlazna motora Solovljev D-30,
  • Tu-134A - proizvodni model druge serije sa 84 putnika, poboljšanim motorima i avionikom,
  • Tu-134B - proizvodni model sa 80 putnika, sa dodatnim rezervoarima za gorivo u cilju povećanja doleta,
  • Tu-134LK - model aviona namenjen obuci kosmonauta,
  • Tu-134UBL - model aviona namenjen obuci posada bombardera,
  • Tu-134UBK - mornarička verzija aviona Tu-134UBL namenjen obuci posda bombardera,
  • Tu-134BSh - model aviona namenjen obuci navigatora bombardera Tu-22M,
  • Tu-136 - varijanta aviona Tu-134 sa motorima na tečni naftni, prirodni ili zemni gas, za čuvanje goriva korišćena je kriogenička tehnologija (održavanje vrlo niske temperature).

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Avion Tu-134 se proizvodio od 1964. do 1984. godine u fabrici aviona u Harkovu. U ovom periodu je napravljeno 852 primeraka ovih aviona. Najveći kupac ovih aviona je bio Aeroflot i Ratno vazduhoplovstvo Sovjetskog Saveza. Prvi put je poleteo na redovnoj liniji Moskva - Stokholm septembra meseca 1967. godine i leteo je do 1995. godine prevezevši 360 miliona putnika. Kapaciteti aviona su 66 putnika sa 2 klase, 72 putnika kada avion ima samo jednu klasu i 96 putnika u jednoj klasi sa smnjenim razmakom između sedišta. Aeroflot ga je koristio i na domaćim i međunarodnim kratkim i srednjim linijama. Bio je veoma izdržljiv avion sletao je i poletao i sa neasfaltiranih poletno sletnih pista i često korišćen za arktičke letove. Dugi niz godina ovaj avion je bio standardni avion za kratke i srednje linije zemalja Istočnog bloka. Vojno vazduhoplovstvo ga je koristilo kao transportni avion, avion za obuku pilota i navigatora, često korišćen za potrebe mornarice, za istraživanja i testiranje projekata. Poslednjih godina izvestan broj ovih aviona je zbog svoje pouzdanosti konvertovana u VIP avione za prevoz funkcionera ili poslovnih ljudi.


Korišćenje u svetu[uredi | uredi izvor]

Avion Tu-134 je koristilo 42 avio-kompanije u svetu, avion je bio pouzdan i dugovečan. Neke evropske kompanije su sa ovim avionom imale i po 12 dnevnih poletanja i sletanja. Uglavnom su ga koristile zemlje Varšavskog ugovora, zemlje Azije, Afrike i Bliskog istoka. Zbog povećanog nivoa buke ovim avionima je zabranjeno sletanje na evropske i severno američke aerodrome.

Korišćenje kod nas[uredi | uredi izvor]

Druga po veličini avio-kompanija u Jugoslaviji Aviogeneks kupila je 1968. godine dva aviona Tu-134A, a već 30. marta 1969. godine obavila njime prvi let na relaciji Beograd - Diseldorf. Ovi avioni su uglavnom obavljali čarter letove za turističku agenciju Jugoturs i pokrivali su evro-mediteranske linije. Avioni Tu-134 su u ovoj kompaniji leteli od 1968 do 1990. godine i bilo ih je ukupno 12 primeraka, zamenjeni su avionima Boing 727 i Boing 737.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Svetski korisnici aviona Tupoljev Tu-134
Avion Tupoljev Tu-134UBL na stajanci vojna baza Engels
Avion Tupoljev Tu-134UBL u letu

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]