Tupoljev Tu-134
Tupoljev Tu-134 | ||
---|---|---|
| ||
Opšti podaci | ||
Namena | putnički | |
Posada | 3 do 4 | |
Broj putnika | do 96 | |
Poreklo | SSSR/ Rusija | |
Proizvođač | Harkovski avio zavod | |
Probni let | 29. jula 1963. | |
Uveden u upotrebu | septembar 1967. | |
Status | operativan | |
Prvi operater | Aeroflot | |
Broj primeraka | 854[1] | |
Dimenzije | ||
Dužina | 37,10 m | |
Visina | 9,02 m | |
Raspon krila | 29,00 m | |
Površina krila | 127,3 m² | |
Masa | ||
Prazan | 27.960 kg | |
Maksimalna | 47.600 kg | |
Pogon | ||
Motori | Dvoprotočni turbomlazni motori | |
Broj motora | 2 | |
Fizičke osobine | ||
Turbomlazni motor | Solovjev D-30 | |
Potisak TMM-a | 66,68 | |
Performanse | ||
Maks. brzina na Hopt. | 950 km/h | |
Ekonomska brzina | 850-900 km/h | |
Dolet | 3.200 km | |
Plafon leta | 12.100 m | |
Brzina penjanja | 318 m/min | |
Portal Vazduhoplovstvo |
Tupoljev Tu-134, (rus. Туполев Ту-134, NATO naziv Crusty) je dvomotorni putnički avion na mlazni pogon ruskog proizvođača Tupoljev namenjen kratkolinijskom vazdušnom saobraćaju. U zavisnosti od tipa mogao je da preveze od 72 do 84 putnika. Bio je sličan avionima Daglas DC-9 i Karavela SE-210. Ukupno je izgrađeno 852 aviona u verzijama Tu-134A, B, UBL i sh. Zamenio je zastarele putničke aviona Tu-104 i Tu-124
Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]
Projektantski biro OKB 156 Tupoljev (Opitni konstrukcioni biro — Tupoljev) je bio tvorac prvog sovjetskog putničkog aviona na mlazni pogon Tu-104 i njegove manje varijante Tu-124 zasnovane na bombarderu Tu-16. Samim tim što se putnički avion projektuje na osnovu bombardera (a to je bila praksa pred rat i u toku rata) ovi avioni su imali brojne nedostatke. Ti nedostaci su pre svega bili neekonomičnost, neudobnost putnika koji su u kabini između dva snažna malazna motora bili izloženi vibracijama i nedozvoljeno velikoj buci problemi u održavanju i tome slično. Sticajem okolnosti Predsednik vlade Sovjetskog Saveza N. S. Hruščov prilikom posete Francuskoj imao je prilike da leti avionom Karavela i napravio paralelu između nje i Tu-104 kojim je on leteo. Posle povratka u Moskvu pozvao je Tupoljeva i sa njim razgovarao o mogućnosti projektovanja aviona sličnog Karaveli. Koncepciju gradnje putničkih aviona sa mlaznim motorima ugrađenih na repu aviona već su prihvatili i drugi proizvođači aviona Daglas, Boing, De Hevilend i Foker. Ova koncepcija je omogućila da putnici u kabini i posada u kokpitu budu u velikoj meri zaštićeni od buke i vibracija mlaznih motora, a time se znatno dobilo u udobnosti putnika. Pošto su u to vreme u Birou radilo na projektu aviona Tu-124 pristupilo se redizajnu tog projekta pod nazivom Tu-124A u kome je predviđena ugradnja motora na repu aviona i projektovanje repa u obliku velikog slova T. Na kraju projekta to je ispao potpuno novi avion koji je dobio oznaku Tu-134. Od početnog aviona Tu-124 zadržao je trup, strelasta krila i stajni trap. Prototip aviona je poleteo 29. jula 1963. godine a u operativnu upotrebu je ušao septembra 1967. godine.
Tehnički opis[uredi | uredi izvor]
Avion Tupoljev Tu-134 je potpuno metalne konstrukcije, niskokokrilac sa dva mlazna motora postavljenih na repnom delu trupa aviona. Krila su strelastog oblika potpuno aerodinamički čista. Motori su Solovljev D-30 turbo mlazni motori potiska 67 kN. Avion ima uvlačeći stajni trap sistema tricikl, prednja nosna noga ima dva točka sa gumama niskog pritiska a zadnje noge koje predstavljaju i osnovne, se nalaze ispod krila aviona i svaka ima po 4 točkova sa niskopritisnim gumama. Avion ima ukupno 10 točkova koji mu omogućavaju bezbedno sletanje i na loše pripremljenim pistama. Trup aviona je okruglog poprečnog preseka i u njega u jedan red mogu stati četiri sedišta sa prolazom kroz sredinu aviona. Iznad glava putnika napravljene su ostave za smeštaj priručnog prtljaga i garderobe. U zavisnosti od tipa aviona u trup se može postaviti od 72 do 84 sedišta.
Varijante aviona Tupoljev Tu-134[uredi | uredi izvor]
- Tu-134 - prvi proizvodni model sa 64 putnika pogonjen sa dva mlazna motora Solovljev D-30,
- Tu-134A - proizvodni model druge serije sa 84 putnika, poboljšanim motorima i avionikom,
- Tu-134B - proizvodni model sa 80 putnika, sa dodatnim rezervoarima za gorivo u cilju povećanja doleta,
- Tu-134LK - model aviona namenjen obuci kosmonauta,
- Tu-134UBL - model aviona namenjen obuci posada bombardera,
- Tu-134UBK - mornarička verzija aviona Tu-134UBL namenjen obuci posda bombardera,
- Tu-134BSh - model aviona namenjen obuci navigatora bombardera Tu-22M,
- Tu-136 - varijanta aviona Tu-134 sa motorima na tečni naftni, prirodni ili zemni gas, za čuvanje goriva korišćena je kriogenička tehnologija (održavanje vrlo niske temperature).
Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]
Avion Tu-134 se proizvodio od 1964. do 1984. godine u fabrici aviona u Harkovu. U ovom periodu je napravljeno 852 primeraka ovih aviona. Najveći kupac ovih aviona je bio Aeroflot i Ratno vazduhoplovstvo Sovjetskog Saveza. Prvi put je poleteo na redovnoj liniji Moskva - Stokholm septembra meseca 1967. godine i leteo je do 1995. godine prevezevši 360 miliona putnika. Kapaciteti aviona su 66 putnika sa 2 klase, 72 putnika kada avion ima samo jednu klasu i 96 putnika u jednoj klasi sa smnjenim razmakom između sedišta. Aeroflot ga je koristio i na domaćim i međunarodnim kratkim i srednjim linijama. Bio je veoma izdržljiv avion sletao je i poletao i sa neasfaltiranih poletno sletnih pista i često korišćen za arktičke letove. Dugi niz godina ovaj avion je bio standardni avion za kratke i srednje linije zemalja Istočnog bloka. Vojno vazduhoplovstvo ga je koristilo kao transportni avion, avion za obuku pilota i navigatora, često korišćen za potrebe mornarice, za istraživanja i testiranje projekata. Poslednjih godina izvestan broj ovih aviona je zbog svoje pouzdanosti konvertovana u VIP avione za prevoz funkcionera ili poslovnih ljudi.
Korišćenje u svetu[uredi | uredi izvor]
Avion Tu-134 je koristilo 42 avio-kompanije u svetu, avion je bio pouzdan i dugovečan. Neke evropske kompanije su sa ovim avionom imale i po 12 dnevnih poletanja i sletanja. Uglavnom su ga koristile zemlje Varšavskog ugovora, zemlje Azije, Afrike i Bliskog istoka. Zbog povećanog nivoa buke ovim avionima je zabranjeno sletanje na evropske i severno američke aerodrome.
Korišćenje kod nas[uredi | uredi izvor]
Druga po veličini avio-kompanija u Jugoslaviji Aviogeneks kupila je 1968. godine dva aviona Tu-134A, a već 30. marta 1969. godine obavila njime prvi let na relaciji Beograd - Diseldorf. Ovi avioni su uglavnom obavljali čarter letove za turističku agenciju Jugoturs i pokrivali su evro-mediteranske linije. Avioni Tu-134 su u ovoj kompaniji leteli od 1968 do 1990. godine i bilo ih je ukupno 12 primeraka, zamenjeni su avionima Boing 727 i Boing 737.
Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Janić, Čedomir; Simišić, Jovo (2007). Više od letenja - Osam decenija Aeroputa i JAT-a. Beograd. ISBN 978-86-7086-004-9.
- Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172.
- Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2.
- Guillem, J (1981). Sud Est Caravelle (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Jane's. ISBN 9780710600448.
- Donald, David (1997). The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. ISBN 978-18-9410-224-7.
- Donald, David (1999). The Encyclopedia of Civil Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). San Diego: Thunder Bay Press. ISBN 978-15-7145-183-5.
- Aboulafia, Richard (1996). Jane's Civil Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Glasgow: Harper Collins Publishers. ISBN 978-00-0711-024-7.
- Gunston, Bill (1995). The Osprey Encyclopaedia of Russian Aircraft 1875 - 1995 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey. ISBN 978-1-85532-405-3.
- Duffy, Paul; Kandalov, Andrei (1996). Tupolev: The Man and His Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Shrewsbury UK: Airlife Publishing. ISBN 978-1-85310-728-3.
- Stroud, John (1968). Soviet Transport Aircraft since 1945. (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Putnam. ISBN 978-0-370-00126-5.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- http://www.vazduhoplovnetradicijesrbije.rs/index.php/istorija/tupoljev-tu-134
- „Zvanični sajt Tupoljeva” (na jeziku: (jezik: ruski)). www.tupolev.ru. Pristupljeno 8. 12. 2010.
- „Tupolev” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.tupolev.co.tv. Arhivirano iz originala 11. 03. 2011. g. Pristupljeno 30. 1. 2011.
- „Tupolev Andrej Nikolajevich” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.aviation.ru. Arhivirano iz originala 5. 06. 2011. g. Pristupljeno 30. 12. 2010.
- „Tu-134” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 8. 12. 2010.
- „Tupolev Tu-134 (1962)” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.aviastar.org. Pristupljeno 8. 12. 2010.
- „The Tupolev Tu-134” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.airliners.net. Pristupljeno 8. 12. 2010.
- „Tu-134 Crusty” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.globalsecurity.org. Pristupljeno 8. 12. 2010.