Tupoljev Tu-22

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tupoljev Tu-22
Libijski Tupoljev Tu-22
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1961.
Dužina41,6
Razmah krila23,6
Visina10
Površina krila162
Prazan50.000
Normalna poletna85.000
Maks. masa pri uzletanju94.000 kg
Maks. spoljni teret3.000 kg
Turbo-mlazni motor2 x VD-7M / 2 x RD-7M-2
Potisak TMM2 x 160 / 2 x 165 kN
Maks. brzina na Hopt1.510 / 1.610 km/h
Maks. brzina na H=0832 / 890 km/h
Taktički radijus kretanja2.650 do 3.050 km
Dolet4.900 do 5.650 km
Plafon leta14.700 m

Tupoljev Tu-22 (rus. Туполев Ту-22; NATO klasifikacija Blinder) je supersonični bombarder, raketonosac i izviđač srednjeg doleta konstruisan u Sovjetskom Savezu sa ciljem da zameni do zvučni bombarder Tupoljev Tu-16. Osnovni zadatak ovih aviona je da nuklearnim oružjem neutrališu bombardere NATO pakta naoružane atomskim oružjem a stacionirani u Evropi, Aziji i Dalekom istoku tj. neposrednom okruženju Sovjetskog Saveza ili za uništavanje velikih plovnih objekata kao što su nosači aviona, raketne krstarice i podmornice, nosioce nuklearnog oružja.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

A.N.Tupoljev (1944.)
Tupoljev Tu-22 u tri projekcije
Tupoljev Tu-22 sistem za dopunjavanje gorivom u letu
Tupoljev Tu-22 muzejski primerak u Engelsu
Muzej Monino avioni strateške avijacije Tu-4, Tu-16 i Tu-22

Taman kada je mlazni bombarder Tu-16 postao operativan 1954. godine u Engleskoj i Americi su bili projektovani i testirani supersonični lovci presretači koji su bili u stanju da unište bombarder kao što je bio Tu-16 pre nego što ovaj obavi svoj zadatak. Korišćenjem slobodno padajućih bombi morao se nadleteti cilj koji treba bombardovati a time se ulazi u zonu dejstava lovaca. Ovaj problem se može rešiti na dva načina jedan je korišćenje bombardera većih brzina nego što imaju lovci presretači ili drugi korišćenje oružja koja bi se sa postojećih bombardera lansirale pre nego što onu uđu u zonu lovačkog dejstva. U Sovjetskom Savezu se radilo u oba ova pravca, tako da već polovinom pedesetih godina pojavljuje se prva sovjetska krstareća raketa KS-1 kojom je bio naoružan bombarder Tu-16 i već 1954. godine počelo se u OKB 156 Tupoljev (Opitni Konstrukcioni Biro - Tupoljev) rad na projektovanju supersoničnog bombardera koji je prvobitno imao oznaku Tu-105. Glavni projektant ovog aviona je bio Dmitrij S. Markov.[1] a projekt je nadgledao A. N. Tupoljev koji već tada imao 70 godina života. Prototip aviona Tu-22 je završen tokom decembra meseca 1957. godine, a prvi let sa njim je obavio pilot Juri Alešejev, 21. juna 1958. godine[2] Posle prvih letova pristupilo se poboljšanju prototipa i ta poboljšana verzija je poletela 7. septembra 1959. godine. Prvi serijski avion ovog tipa je poleteo 22. septembra 1960. godine, a javnosti prikazan na Dan avijacije 9. jula 1961. godine.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Avion Tupoljev Tu-22 je bio bombarder srednjeg dometa sa dva turbomlazna motora pozicionirana na repu aviona. Bio je niskokrilac sa krilima strelastog oblika, sa uglom nagiba krila 55°, koja su se pri korenu krila širila. Stajni trap je bio sistema tricikl, na prednjoj nosnoj nozi imao je dva točka blizanca a dve osnovne noge koje su se nalazile ispod krila imale si po 4 točka tako da je avion imao ukupno 10 točkova, što mu je olakšavalo sletanje i poletanje sa različito pripremljenih poletno sletnih staza. Zadnje osnovne noge stajnog trapa su se uvlačile u krila u za to specijalno napravljene mahune koje su prelazile zadnju ivicu krila. Motori postavljeni ne repnom vertikalnom peraju aviona nemaju problema sa unosom vazduha ali ovaj položaj motora prouzrokuje oko 15% veću težinu konstrukcije aviona kao i otežano servisiranje motora aviona koji su postavljeni na velikoj visini od tla.[3] Trup aviona je okruglog poprečnog preseka sa izduženim vrhom nosa u obliku šila po čemu je i dobio NATO naziv, jedina ispupčina na trupu je kabina pilota koja se nastavlja ukrućenjem koje se spaja sa repnim perajem aviona. Gotovo svi operativni avioni su bili snabdeveni sistemom za dopunu gorivom u letu što je omogućavalo ovim avionima znatno veći dolet ili duže vreme patroliranja kada su u pitanju bili avioni pomorskog vazduhoplovstva. Avion je bio trosed, posadu su sačinjavali pilot, navigator i operator oružar koji je ujedno bio i radio operater.

Varijante[uredi | uredi izvor]

  • Tu-105: prvi prototip supersoničnog bombardera,
  • Tu-22: prva serija bombardera i izviđača, naoružani slobodno padajućim bombama,
  • Tu-22K: raketonosac naoružan raketom vazduh-more Kh-22 i opremljen radarom u nosu aviona,
  • Tu-22R: dnevni izviđački avion opremljen sa 6 kamera smeštenih u prostor za bombe, imao je top od 23 mm u repu aviona, kasnije je top bio zamenjen elektronskom opremom.
  • Tu-22U: školski avion za obuku pilota,
  • Tu-22P: model aviona namenjen elektronskom ratovanju, zasnovan na modelu Tu-22R ali opremljen drugom vrstom opreme.
  • Tu-125: projekt supersoničnog bombardera sa delta krilima na bazi tu-22,

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Naoružanje aviona Tu-22 pre svega zavisi od varijante aviona tj. od njegove namene i od vrsta zadatka koji treba obaviti, ovde su navedene sve vrste naoružanja[4]:

  • Top: 1 h 23mm NR-23 za samoodbranu ugrađen na repu sa daljinskim upravljanjem,
  • 1 h rakete Kh-22/AS-4 ASM,
  • slobodno padajuće bombe 24 h FAB 250 ili 1 h FAB 9000.

Operativna upotreba[uredi | uredi izvor]

Tu-22 je ulazio u sastave sovjetske mornaričke avijacije i strategijskih snaga. Bombarderi u sastavu mornarice su služili za dalekometne patrole u Tihom i Severnom okeanu kao i za neutralizaciju brodova NATO pakta. Početkom 1965. godine svim avionima iz flote zamenjeni su motori tako da je dobio snažnije i pouzdanije motore RD-7M-2 što je omogućilo povećanje maksimalne brzine do 1.610 km/h. Zbog mogućnosti da se dopunjava gorivom u vazduhu Tu-22 je mogao da prevaljuje ogromne razdaljine što je navelo NATO komanadante na brigu i stvaranje kontramera protiv ovakve opasnosti. Najveću opasnost su predstavljali projektili Kh-22 koji su mogli da potope gotovo svaki brod i protiv njih nije bilo, a ni danas nema odbrane. Mada je Tu-22 napravljen da zameni Tu-16 to se nije potpuno obistinilo. U periodu kad su se oba ova aviona koristila za klasično bombardovanje slobodno padajućim bombama Tu-22 je zbog svoje brzine i mogućnosti da pobegne lovcima bio u prednosti. Međutim kada su oba aviona postali platforma za izbacivanje raketa, Tu-22 je izgubio prednost jer je mogao da ponese samo jednu raketu a Tu-16 tri takve rakete. Ako se na to dodaju troškovi eksploatacije i stabilnot u letu onda je prednost još više izražena u korist Tu-16. Svesni ove činjenice u OKB 156 Tupoljev su počeli sa poboljšanjem još dok je vršeno ispitivanje aviona Tu-22. Kao kruna tog napora konstruisan je potpuno novi avion Tu-22M. Pošto se Tu-22 našao u makazama dva bolja aviona Tu-16 i Tu-22M prirodno je da se morao povući iz upotrebe.[3] Veruje se da niko u svetu više ne koristi ove aviona, sada se nalaze u muzejima (Monino, Engels, Park pobede Saratov, ...) ili negde trule na pistama.

Ratno angažovanje je imao u Avganistanu od 1979. do 1989. godine. Tu-22 je korišćen za dejstvo po nepristupačnim talibanskim štabovima u planinama Avganistana pri čemu je izbacivao veliku količinu konvencionalnih bombi. Leteo je u formaciji sa lovcima presretačima MiG-31 koji su pružali zaštitu. Takođe su korišćeni za ometanje pakistanskih radara kada su se vojne operacije izvodile u graničnim pojasu sa Pakistanom. U Iračko-Iranskom ratu 1980 do 1988 koristio ih je Irak koji je imao ukupno 22 ove letilice. U ratu sa Iranom izgubio ih je sedam. Jedan je oboren nad Teheranom raketom SAM, drugi je oborio iranski F-14 Tomket, a ostali uništeni u bazama ili u toku sletanja. Iračani su ovaj avion koristili i protiv kurdskih pobunjenika u Kurdistanu. Svi avioni Tu-22 iračkog ratnog vazduhoplovstva preostali iz Iračko-Iranskog rata su uništeni na zemlji u toku Zalivskog rata. Libija je kupila 24 primeraka ovih aviona u periodu od 1977. do 1983. godine i koristila ih je u toku sukoba u Sudanu i kofliktu sa Čadom 1986. kao i u Ugandsko-tanzanijski ratu.[3]

Bombarderi u sastavu strategijskih snaga su bili raspoređeni u Ukrajini, Belorusiji i na sovjetskom Dalekom istoku. Nakon raspada Sovjetskog Saveza bilo je operativnih 154 bombardera Tu-22 na teritorijama Ukrajine, Belorusije i Rusije koji su ušli u sastav snaga novoformiranih država ali već tada zbog svoje zastarelosti nisu bili od bitnijeg značaja.

Zemlje koje koriste ili su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Korisnici aviona Tupoljev Tu-22

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Kto estь kto”. www.airforce.ru. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  2. ^ [1][mrtva veza]
  3. ^ a b v „Tu-22 BLINDER (TUPOLEV) - Russian and Soviet Nuclear Forces”. www.fas.org. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  4. ^ „Aerospaceweb.org”. www.aerospaceweb.org. Pristupljeno 14. 9. 2011.  Tekst „ Aircraft Museum - Tu-22 'Blinder'” ignorisan (pomoć)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Arseniev E.V, Berne L.P i dr. Istoriя konstrukciй Samoletov v SSSR 1951-1965 gg. Moskva: Mašinostrenie. 2002. ISBN 5-217-02918-8.
  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Donald, David (1997). The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. str. 883. ISBN 978-18-9410-224-7. 
  • Gordon, Yefim (2005). OKB Tupolev: History of the Design Bureau and its Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Rigament, Vladimir;. Hinckley, England: Midland Publishing. ISBN 978-1-85780-214-6. 
  • Gordon, Yefim (1998). Tupalev Tu-22 "Blinder" Tu-22M "Backfire" (na jeziku: (jezik: engleski)). Rigament, Vladimir;. Hinckley, England: Midland Publishing. ISBN 978-1-85780-065-4. 
  • Gunston, Bill (1995). The Encyclopedia of Modern Warplanes (na jeziku: (jezik: engleski)). New York: Barnes & Noble,. 
  • Gunston, Bill (1995). The Osprey Encyclopaedia of Russian Aircraft 1875 - 1995 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey. ISBN 978-1-85532-405-3. 
  • Duffy, Paul (1996). Tupolev: The Man and His Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Kandalov, Andrei;. Shrewsbury UK: Airlife Publishing. ISBN 978-1-85310-728-3. 
  • Rendall, David (1999). Jane's Aircraft Recognition Guide (na jeziku: (jezik: engleski)) (2nd izd.). London: Harper Collins Publishers. ISBN 978-00-0470-980-2. 
  • Rendall, David (1999). Jane`s Aircraft Recognition Guide 2nd ed. (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Harper Collins Publishers. str. 108. 
  • Winchester, Jim (2006). „Tupolev Tu-22 "Blinder"”. Military Aircraft of the Cold War (na jeziku: (jezik: engleski)). San Diego, CA: Thunder Bay Press. str. 232—233. 
  • Zaloga, Steven (1998). Tupolev Tu-22 Blinder and Tu-22M Backfire (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Aerospace Publishing. ISBN 978-1-86184-015-8. 
  • Burdin, Sergey (2006). Tupolev Tu-22 Blinder: Supersonic Bomber, Attack, Maritime Patrol and Elektronic Countermeaqsures Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Dawes Alan,. UK: Pen & Sword Books Limited. ISBN 9781844152414. 
  • Simons, David; Withington, Thomas. Die Geschichte der Fligerei (na jeziku: (jezik: nemački)). Bath: Parragon Books Ltd. ISBN 978-1-4054-8950-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]