Turbo-folk
Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Turbo-folk je muzički žanr nastao u Jugoslaviji 1980ih godina. Nastao je pod uticajem popularnih pop-folk izvođača 80-ih kao što je Lepa Brena. Vrhunac popularnosti dostigao je 1990ih u Srbiji. Imao jak uticaj na pop-folk i tehno-folk muziku bivših jugoslovenskih republika, ali i nekih drugih zemalja kao recimo Bugarske.
Za turbo-folk se kaže da je kafanska muzika, a izuzetno je popularan naziv narodnjaci, kako za muziku tako i za izvođače. Termin turbofolk prvi je upotrebio pevač Rambo Amadeus a kako on sam definiše : "turbo folk nije muzika, turbo folk je kakofonija svih ukusa i mirisa vezanih u jednu zvučnu promaju koja ima zadatak da zadovolji najšire ukuse, najniže strasti."[1]
Sadržaj |
[uredi] Razvoj turbofolka
Turbofolk je nastao iz pop-folka, uz veliki uticaj modernih stilova. Sam melos je mešavina srpske etno muzike i ciganske muzike, a osjeća se uticaj i arapske, turske i grčke narodne muzike.
Uporedo sa razvojen turbo-folka u Grčkoj se razvija Laika, toliko sličan turbo-folk muzici da se može reći da je najveća razlika u jeziku.
[uredi] Predstavnici turbofolka
Naznačajnija predstavnica, i tzv. simbol turbofolka je srpska pevačica Svetlana Ražnatović - Ceca. Njen primer slede ostali izvođači (Jelena Karleuša, Rada Adžić - 'Dara Bubamara' i još desetine izvođača, kojima popularnost svakim danom raste).
Takođe veliki deo pevača starije „novokomponovane“ narodne muzike, ostaju popularni i na sceni, kao što su Lepa Brena, Lepa Lukić, Šemsa Suljaković, Bora Drljača, Mile Kitić, Miloš Bojanić, Mitar Mirić i drugi.
[uredi] Turbofolk u Srbiji
Autentična srpska pop muzika nastala postepenim ubacivanjem električnog i elektronskog zvuka i popularnih zapadnih ritmova – od rok i disko muzike, preko esid džeza i hip-hop do repa i densa – u matricu „novokomponovane narodne muzike”. Turbofolk je danas možda najpoznatiji i verovatno najproblematičniji autentični srpski brend. Iako priznat u relevantnim radovima objavljenim na zapadu kao samo jedan pravac u okviru sve popularnijeg „world music” zvuka, ovaj srpski pop ima teško popravljiv problem sa imidžom pošto je Ceci Ražnatović, najvećoj zvezdi turbofolka, godinama bio zabranjen ulaz u većinu zemalja Evropske zajednice.
Brojni kulturni arbitri nisu sasvim neosnovano turbofolk predstavili kao izum Miloševićevog režima pošto je bio zloupotrebljen nametanjem u medijima što je štetno uticalo na kvalitet turbofolka koji je često loš. Kritičari sa desnice tvrde da je turbofolk ugrozio srpski nacionalni identitet u vreme kada ga je trebalo jačati dok nasuprot tome levičari krive turbofolk za širenje nacionalizma u vreme kada ga je trebalo suzbijati. Militantniji i brojniji su kritičari koji dolaze sa levice i samoproglašene „urbane Srbije”.
Od Kazablanke do Džakarte i od Tirane do Tihuane skoro da nema zemlje koja poslednjih decenija nije dobila i svoj turbofolk. Muzički spotovi koje emituju satelitski kanali na arapskom jeziku izgledaju kao kopija spotova koji su u Srbiji prikazivani devedesetih. Adelina Ismajli „Ceca kosovskih Albanaca” je na omotu svog prvog CD-a izgledala kao Cecina dvojnica.
I veliki broj zvezda tzv. zabavne muzike koristi turbofolk elemente. Zdravko Čolić je poslednjih godina na svojim albumima koketirao sa turbofolk zvukom. Sam naziv turbo-folk u upotrebu je uveo muzičar Antonije Pušić, poznat pod svojim scenskim imenom Rambo Amadeus.
[uredi] Kontroverze
Neki smatraju da je režim Slobodana Miloševića forsirao turbo-folk muziku i da je najveći uzrok velikog skoka popularnosti ovakve muzike u Srbiji tokom 90-ih. Međutim ostaje činjenica da je ova muzika bila jako popularna i prije ovog režima i da joj je popularnost neprestano rasla kao i to da je turbo-folk jako popularan i van granica Srbije.
[uredi] Kritike
| Ovaj članak, ili jedan njegov deo, treba još da se proširi. Pogledajte stranu za razgovor za razlog. Kada se poboljšavanje završi, možete skloniti ovo obaveštenje. |
Protivnici turbofolka ističu loš kvalitet pesama, erotiku i kriminal u pesmama i neukusnoo odevene pevačice.
U napadima na turbofolk i Grand produkciju najdalje je otišao Nenad Mitić, tvorac animiranog filma Džet set, u kom vanzemaljce ometa turbofolk i dolaze na Zemlju da uklone sve pevače turbo-folk muzike.

