Turbo-folk

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije

Skoči na: navigacija, pretraga

Turbo-folk je muzički žanr nastao u Jugoslaviji 1980ih godina. Nastao je pod uticajem popularnih pop-folk izvođača 80-ih kao što je Lepa Brena. Vrhunac popularnosti dostigao je 1990ih u Srbiji. Imao jak uticaj na pop-folk i tehno-folk muziku bivših jugoslovenskih republika, ali i nekih drugih zemalja kao recimo Bugarske.

Za turbo-folk se kaže da je kafanska muzika, a izuzetno je popularan naziv narodnjaci, kako za muziku tako i za izvođače. Termin turbofolk prvi je upotrebio pevač Rambo Amadeus a kako on sam definiše : "turbo folk nije muzika, turbo folk je kakofonija svih ukusa i mirisa vezanih u jednu zvučnu promaju koja ima zadatak da zadovolji najšire ukuse, najniže strasti."[1]

Sadržaj

[uredi] Razvoj turbofolka

Turbofolk je nastao iz pop-folka, uz veliki uticaj modernih stilova. Sam melos je mešavina srpske etno muzike i ciganske muzike, a osjeća se uticaj i arapske, turske i grčke narodne muzike.

Uporedo sa razvojen turbo-folka u Grčkoj se razvija Laika, toliko sličan turbo-folk muzici da se može reći da je najveća razlika u jeziku.

[uredi] Predstavnici turbofolka

Naznačajnija predstavnica, i tzv. simbol turbofolka je srpska pevačica Svetlana Ražnatović - Ceca. Njen primer slede ostali izvođači (Jelena Karleuša, Rada Adžić - 'Dara Bubamara' i još desetine izvođača, kojima popularnost svakim danom raste).

Takođe veliki deo pevača starije „novokomponovane“ narodne muzike, ostaju popularni i na sceni, kao što su Lepa Brena, Lepa Lukić, Šemsa Suljaković, Bora Drljača, Mile Kitić, Miloš Bojanić, Mitar Mirić i drugi.

[uredi] Turbofolk u Srbiji

Autentična srpska pop muzika nastala postepenim ubacivanjem električnog i elektronskog zvuka i popularnih zapadnih ritmova – od rok i disko muzike, preko esid džeza i hip-hop do repa i densa – u matricu „novokomponovane narodne muzike”. Turbofolk je danas možda najpoznatiji i verovatno najproblematičniji autentični srpski brend. Iako priznat u relevantnim radovima objavljenim na zapadu kao samo jedan pravac u okviru sve popularnijeg „world music” zvuka, ovaj srpski pop ima teško popravljiv problem sa imidžom pošto je Ceci Ražnatović, najvećoj zvezdi turbofolka, godinama bio zabranjen ulaz u većinu zemalja Evropske zajednice.

Brojni kulturni arbitri nisu sasvim neosnovano turbofolk predstavili kao izum Miloševićevog režima pošto je bio zloupotrebljen nametanjem u medijima što je štetno uticalo na kvalitet turbofolka koji je često loš. Kritičari sa desnice tvrde da je turbofolk ugrozio srpski nacionalni identitet u vreme kada ga je trebalo jačati dok nasuprot tome levičari krive turbofolk za širenje nacionalizma u vreme kada ga je trebalo suzbijati. Militantniji i brojniji su kritičari koji dolaze sa levice i samoproglašene „urbane Srbije”.

Od Kazablanke do Džakarte i od Tirane do Tihuane skoro da nema zemlje koja poslednjih decenija nije dobila i svoj turbofolk. Muzički spotovi koje emituju satelitski kanali na arapskom jeziku izgledaju kao kopija spotova koji su u Srbiji prikazivani devedesetih. Adelina Ismajli „Ceca kosovskih Albanaca” je na omotu svog prvog CD-a izgledala kao Cecina dvojnica.

I veliki broj zvezda tzv. zabavne muzike koristi turbofolk elemente. Zdravko Čolić je poslednjih godina na svojim albumima koketirao sa turbofolk zvukom. Sam naziv turbo-folk u upotrebu je uveo muzičar Antonije Pušić, poznat pod svojim scenskim imenom Rambo Amadeus.

[uredi] Kontroverze

Neki smatraju da je režim Slobodana Miloševića forsirao turbo-folk muziku i da je najveći uzrok velikog skoka popularnosti ovakve muzike u Srbiji tokom 90-ih. Međutim ostaje činjenica da je ova muzika bila jako popularna i prije ovog režima i da joj je popularnost neprestano rasla kao i to da je turbo-folk jako popularan i van granica Srbije.

[uredi] Kritike

Ovaj članak, ili jedan njegov deo, treba još da se proširi.
Pogledajte stranu za razgovor za razlog. Kada se poboljšavanje završi, možete skloniti ovo obaveštenje.

Protivnici turbofolka ističu loš kvalitet pesama, erotiku i kriminal u pesmama i neukusnoo odevene pevačice.

U napadima na turbofolk i Grand produkciju najdalje je otišao Nenad Mitić, tvorac animiranog filma Džet set, u kom vanzemaljce ometa turbofolk i dolaze na Zemlju da uklone sve pevače turbo-folk muzike.

[uredi] Poznati izvođači

[uredi] Reference

  1. ^ intervju na hrvatskoj televiѕiji, emisija "Nedeljom u 2" od 21.05.2006.

[uredi] Vidi još

[uredi] Spoljašnje veze

[uredi] Literatura

  • Đurić, Vladimir i Tarlać, Goran. Pesme iz stomaka naroda: antologija turbo-folka. (Beograd: SKC, 2002.)
  • Ćirjaković, Zoran. Turbofolk kao brend. (Članak. NIN, Broj 2808 od 21.10. 2004).
Create a book