Tjen Šan

Koordinate: 42° 01′ 12″ S; 80° 04′ 48″ I / 42.0200° S; 80.0800° I / 42.0200; 80.0800
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tjen Šan
Planinski lanac Tjan Šana između Kirgizije i Kine
Geografske karakteristike
Najviša tačkaVrh Pobeda
Ndm. visina7.439 m
Koordinate42° 01′ 12″ S; 80° 04′ 48″ I / 42.0200° S; 80.0800° I / 42.0200; 80.0800
Geografija
Države Kina  Kazahstan  Kirgistan  Uzbekistan

Tjen Šan ili prevedeno sa jezika lokalnih naroda (kineski, kirgiski, itd) Nebeske planine ili Božanske planine,[1][2] veliki su planinski masiv u srednjoj Aziji. Najviši vrh u Tjen Šanu je Jengiš Čokusu, visok 7.439 m (24.406 ft). Njegova najniža tačka je Turpanska depresija, koja je 154 m (505 ft) ispod nivoa mora.[3]

Jedna od najranijih istorijskih referenci na ove planine može biti povezana sa sjungnuskom rečju Kilian () - prema tangskom komentatoru Janu Šigu, Kilian je sjungnuska reč za nebo ili nebesa.[4] Sima Ćen je u Zapisima Velikog istoričara spomenuo Kiliana u kontekstvu domovine Juedžija i veruje se da se taj termin odnosi na Tjen Šan, a ne na Kilijanske planine 1.500 km (930 mi) dalje istočno i sada poznato pod ovim imenom.[5][6] Planine Tanu-Ola u Tuvi imaju isto značenje u svom imenu („nebeske planine“ ili „planine boga/duha“). Ime na kineskom, Tjen Šan, najverovatnije je direktan prevod tradicionalnog kirgiškog naziva za planine, Teñir Too.[1] Tjen Šan se smatra svetim u Tengrizamz, a njegov drugi najviši vrh poznat je kao Kan Tengri što se može prevesti kao „Gospodar duhova“.[7] Na Konferenciji o svetskoj baštini 2013. godine, istočni deo Tjen Šana u zapadnoj Kini, u regionu Sinđijang, naveden je kao lokacija svetske baštine.[8] Zapadni deo Kazahstana, Kirgistana i Uzbekistana tada je bijo naveden 2016. godine.[9]

Naziv[uredi | uredi izvor]

Karta drevnog puta svile s Tjen Šanom u sredini
Jezero Tjenči („Nebesko jezero”) na gorju Bogda (Kina)
Vrh Pobede, najviši vrh Tjen Šana

Naziv potiče od kineskog 天山 (Tiān Shān), što doslovno znači „Nebeske planine”; što je isto značenje i njegova naziva na kirgijskom Теңир тоо (Tengri-Too), kašaškom Хан Тәңірі (Han Tengri), mongolskom Тэнгэр уул (Tenger Uul) i ujgurskom تەڭرى تاغ (Tengri Tah).

Kineski naziv verovatno potiče od Sjungnu naziva za Nanšan gorje, koje se nalazi 1.500 km prema jugoistoku od Tanšana, a koji je prvi zabeležio Sima Ćen u svom delu Zapisi velikog istoričara iz 91. p. n. e., kao naziv za pradomovinu Sjungnu naroda Jueži[10].

Ime gorja Tanu-Ola u južnom Sibiru je nastalo iz tuvanskog naziva Таңды-Уула (Tangdi-Uula), što takođe znači „Nebeske planine”.

Geografske i geološke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Pogled na Han Tengri, jedan od najviših vrhova Tjan Šana
Tjen Šan
天山
Svetska baština Uneska
Zvanično imeTjen Šan Sinjianga
MestoKirgistan, Kazahstan, Kina, Kirgistan, Kazahstan, Kina, Uzbekistan Uredi na Vikipodacima
Koordinate42° 02′ 15″ S; 80° 07′ 31″ I / 42.0375° S; 80.1253° I / 42.0375; 80.1253
KriterijumiPrirodno dobro: vii, ix
Referenca[http://whc.unesco.org/en/list/1414 1414 1414]
Upis2013 (37. sednica)
Ugroženostne
Tianshan na karti Kine
Tianshan
Tianshan
Lokacija Tjen Šana u Kini
Tjen Šan
天山
Svetska baština Uneska
Zvanično imeZapadni Tjen Šan
MestoKirgistan, Kazahstan, Kina, Kirgistan, Kazahstan, Kina, Uzbekistan Uredi na Vikipodacima
Koordinate42° 02′ 15″ S; 80° 07′ 31″ I / 42.0375° S; 80.1253° I / 42.0375; 80.1253
KriterijumPrirodno dobro: 
Referenca[http://whc.unesco.org/en/list/1490 1490 1490]
Upis2016 (40. sednica)
Ugroženostne

Planinski lanac Tjen Šan prostire se od istoka prema zapadu u dužini od 2500 km preko Kine, Kazahstana, Kirgistana, pa sve do Uzbekistana. Širina planinskog masiva je 500-300 km, sa površinom od 1.000.000 km² [11]. Geološki to su mladi venci planina, koje su nastale u Kenozoiku, sa najvišim Vrhom Pobeda (Džengis Čokusu) koji ima 7.439 m i brojnim vrhovima koji prelaze 6000 m.[11] Planinski venac Tjen Šan je bogat brojnim jezerima i izvorima mnogobrojnih reka. Velika površina planinskog masiva je prekriven šumom omorike, koje rastu na visinama preko 2.000 metara, dok na nižim nadmorskim visinama rastu jedinstvene prirodne šume divljih oraha i jabuka [12].

Najviši vrh Tjen Šana je Vrh Pobede (kirgiški: Жеңиш чокусу, Džengiš Čokusu) visine 7,439 m[11], koji je i najviši vrh Kirgistana, na granici s kineskom autonomnom pokrajinom Sinđan. Na Tanšanu se nalaze i brojni drugi vrhovi koji prelaze 6.000 m, kao što je Han Tengri (7.010 m) koji pripada Kini, Kirgistanu i Kazahstanu, čiji je i najviši vrh. Prelaz Torugart (3.752 m) se nalazi između Kazahstana i Sinđana. Tjen Šan ima brojna jezera i izvor je brojnih reka kao što su Sir Darja, Ili i Tarim. Severni Tjen Šan se sastoji od više gorja: Talas Alatau (Uzbekistan, Kirgistan i Kazahstan), Kirgiški Alatau, Kuruktag i Terskej Alatau (Kirgistan), Kungej Alatau (Kirgistan i Kazahstan) i Transili Alatau (Kazahstan). Između kirgiškog gorja Kungej i Terskej, na 1.606 m nadmorske visine, nalazi se veliko slano jezero Isik Kul. Još jedna prirodna znamenitost na severozapadu Tjen Šana je 15 km dug i 500 m dubok klanac reke Aksu, koji se nalazi u Kazahstanu, 200 km severoistočno od Taškenta.

Tanšan Sinđenga[uredi | uredi izvor]

U Kini, Tjen Šan se sastoji od četiri gorja (Tomur, Kalajun-Kuerdening, Bajinbukuke i Bogda) koja prekrivaju površinu od 606.833 ha. Ova gorja se uzdižu iznad pustinje Taklamakan stvarajući jedinstven vizuelni kontrast između toplih (suvih i pustih) i hladnih (vlažnih i bujnih) krajeva. Njihov reljef i ekosistemi su sačuvani od pliocena i predstavljaju izvanredan primer neprekinutih bioloških, ekoloških i evolucijskih procesa. Tu obitava veliki broj endemskih i reliktnih biljnih vrsta od kojih su mnoge retke i ugrožene vrste[9] (kao što je smreka Picea schrenkiana).

Zapadni Tanšan[uredi | uredi izvor]

Zapadni Tanšan se kreće u visini od 700 do 4,503 m. Karakterišu ga različiti krajolici koji su dom izuzetno bogatoj bioraznolikosti, posebno tipova šuma i jedinstvenih biljnih zajednica. Od globalne je važnosti kao centar podrekla niza kultiviranih voćnih kultura.

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima Tjen Šana, 3639 m asl (1981–2010 normale)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) −2,0
(28,4)
5,2
(41,4)
12,1
(53,8)
13,0
(55,4)
18,0
(64,4)
20,9
(69,6)
23,0
(73,4)
23,1
(73,6)
21,1
(70)
13,3
(55,9)
7,8
(46)
2,3
(36,1)
23,1
(73,6)
Maksimum, °C (°F) −13,3
(8,1)
−10,7
(12,7)
−4,8
(23,4)
0,5
(32,9)
4,9
(40,8)
8,6
(47,5)
11,4
(52,5)
11,4
(52,5)
7,5
(45,5)
0,7
(33,3)
−6,1
(21)
−11,3
(11,7)
−0,1
(31,83)
Prosek, °C (°F) −20,4
(−4,7)
−18,8
(−1,8)
−12,8
(9)
−6,4
(20,5)
−0,5
(31,1)
3,2
(37,8)
5,6
(42,1)
5,2
(41,4)
1,3
(34,3)
−5,6
(21,9)
−13,0
(8,6)
−18,2
(−0,8)
−6,7
(19,95)
Minimum, °C (°F) −27,8
(−18)
−26,7
(−16,1)
−20,9
(−5,6)
−13,6
(7,5)
−6,5
(20,3)
−2,5
(27,5)
−0,8
(30,6)
−1,6
(29,1)
−5,4
(22,3)
−12,4
(9,7)
−20,2
(−4,4)
−25,3
(−13,5)
−13,64
(7,45)
Apsolutni minimum, °C (°F) −42
(−44)
−44
(−47)
−38,9
(−38)
−31,7
(−25,1)
−22
(−8)
−16,1
(3)
−11
(12)
−13
(9)
−20
(−4)
−34,7
(−30,5)
−36,9
(−34,4)
−40
(−40)
−44
(−47)
Količina padavina, mm (in) 4,9
(0,193)
8,1
(0,319)
15,9
(0,626)
20,8
(0,819)
54,5
(2,146)
68,4
(2,693)
68,7
(2,705)
48,9
(1,925)
30,5
(1,201)
18,5
(0,728)
12,3
(0,484)
10,8
(0,425)
362,3
(14,264)
Dani sa padavinama (≥ 1 mm) 1,78 3,18 5,46 6,92 10,92 12,78 11,98 9,58 7,40 5,18 3,74 3,29 82,21
Izvor #1: Météo climat stats[13]
Izvor #2: Météo Climat [14]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Prichard, James (1844), History of the Asiatic Nations, 3rd ed., Vol.IV, str. 281 
  2. ^ „Ensemble Tengir-Too”. Aga Khan Trust for Culture. Arhivirano iz originala 05. 07. 2019. g. Pristupljeno 5. 7. 2019. 
  3. ^ Scheffel, Richard L.; Wernet, Susan J., ur. (1980). Natural Wonders of the World. United States of America: Reader's Digest Association, Inc. str. 378. ISBN 978-0-89577-087-5. 
  4. ^ 班固 Ban Gu (2015-08-20). 漢書: 顏師古註 Hanshu: Yan Shigu Commentary. „祁連山即天山也,匈奴呼天為祁連 (translation: Qilian Mountain is the Tian Shan, the Xiongnu called the sky qilian) 
  5. ^ Liu, Xinru (jesen 2001), „Migration and Settlement of the Yuezhi-Kushan: Interaction and Interdependence of Nomadic and Sedentary Societies”, Journal of World History, 12 (2): 261—291, S2CID 162211306, doi:10.1353/jwh.2001.0034 
  6. ^ Mallory, J. P.; Mair, Victor H. (2000). The Tarim Mummies: Ancient China and the Mystery of the Earliest Peoples from the WestNeophodna slobodna registracija. Thames & Hudson. London. str. 58. ISBN 978-0-500-05101-6. 
  7. ^ Wilkinson, Philip (2. 10. 2003). Myths and Legends. Stacey International. str. 163. ISBN 978-1900988612. 
  8. ^ 新疆天山成功申遗
  9. ^ a b „Western Tien-Shan”. UNESCO World Heritage Centre (na jeziku: engleski). United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization. Pristupljeno 17. 7. 2016. 
  10. ^ Xinru Liu, Migration and Settlement of the Yuezhi-Kushan: Interaction and Interdependence of Nomadic and Sedentary Societies, Journal of World History (Journal of World History), Volume 12 (Issue 2, Fall 2001), str. 261.–291.
  11. ^ a b v Tjen Šan (na jeziku: engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 24. 11. 2012. 
  12. ^ Janik, Erika (25. 10. 2010). „How the apple took over the earth”. Salon: History. [mrtva veza]
  13. ^ „Moyennes 1961-1990 Kirghizistan (Asie)” (na jeziku: francuski). Pristupljeno 11. 11. 2019. 
  14. ^ „Météo Climat stats for Tian Shan”. Météo Climat. Pristupljeno 11. 11. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • The Contemporary Atlas of China. 1988. London: Marshall Editions Ltd. Reprint 1989. Sydney: Collins Publishers Australia.
  • The Times Comprehensive Atlas of the World. Eleventh Edition. 2003. Times Books Group Ltd. London.
  • Kuhle, M. (1994). „New Findings on the Ice-cover between Issyk-Kul and K2 (Tian Shan, Karakorum) during the Last Glaciation”. Ur.: Zheng Du; Zhang Qingsong; Pan Yusheng. Proceedings of the International Symposium on the Karakorum and Kunlun Mountains (ISKKM), Kashi, China, June 1992. Beijing: China Meteorological Press. str. 185—197. ISBN 7-5029-1800-0. 
  • Grosswald, M. G.; Kuhle, M.; Fastook, J. L. (1994). „Würm Glaciation of Lake Issyk-Kul Area, Tian Shan Mts.: A Case Study in Glacial History of Central Asia”. GeoJournal. 33 (2/3): 273—310. S2CID 140639502. doi:10.1007/BF00812878. 
  • Kuhle, M. (2004). „The High Glacial (Last Ice Age and LGM) glacier cover in High- and Central Asia. Accompanying text to the mapwork in hand with detailed references to the literature of the underlying empirical investigations”. Ur.: Ehlers, J.; Gibbard, P. L. Quaternary Glaciations - Extent and Chronology. 3. Amsterdam: Elsevier. str. 175—199. ISBN 0-444-51462-7. 
  • Kuhle, M.; Schröder, N. (2000). „New Investigations and Results on the Maximum Glaciation of the Kirgisen Shan and Tian Shan Plateau between Kokshaal Tau and Terskey Alatau”. Ur.: Zech, W. Pamir and Tian Shan. Contribution of the Quaternary History. International Workshop at the University of Bayreuth. Bayreuth, University Bayreuth. str. 8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]