Tjuringova nagrada

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tjuring nagrada
Statua Alana Tjuringa, skulptora Stivena Kitla u Blečli parku
Dodeljuje se zaznačajan doprinos u informatici
Zemlja SAD
PredstavljaAsocijacija za računarsku mašineriju
NagradeUS $1,000,000[1]
Prvo dodeljivanje
1966. god.; pre 58 godina (1966)
Poslednje
dodeljivanje

2019. god.; pre 5 godina (2019)
Trenutni dobitnikEdvin Katmul i Pet Hanrahan
Veb-sajtamturing.acm.org

Tjuring nagrada (engl. A.M. Turing Award) je nagrada koju jednom godišnje dodeljuje američko Udruženje za računarsku tehniku (engl. Association for Computing Machinery, ACM) izabranom dobitniku na osnovu njegovih doprinosa tehničke prirode na polju računarstva koji treba da budu trajnog karaktera i od velikog tehničkog značaja. Većina dobitnika su informatičari.

Nagrada je dobila ime po Alanu Tjuringu, britanskom matematičaru koji se smatra jednim od začetnika modernog računarstva.

Tjuring nagrada se često smatra 'Nobelovom nagradom računarstva'.[2] Od 2007. do 2013. godine, nagradu je pratila dodatna materijalna nagrada od 250.000 dolara, uz finansijsku podršku koju pružaju Intel i Gugl.[3] Od 2014. godine nagradu je pratila dodatna materijalna nagrada od milion američkih dolara, uz finansijsku podršku koju je obezbedio Gugl.[1][4]

Prvi primalac nagrade, 1966. godine, bio je Alan Dž. Perlis sa Carnegie Mellon University. Prvi ženski primalac nagrade je Fran Alen iz IBM za 2006. godinu.[traži se izvor]

Dobitnici[uredi | uredi izvor]

Sledi spisak dobitnika sa naznakama oblasti za koje su dobili priznanje. Za više detalja o konkretnom dostignuću pogledati članak o odgovarajućem dobitniku.

Godina Dobitnik/ci Obrazloženje
1966. Alan Dž. Perlis Za rad na polju programerskih tehnika i stvaranje kompajlera.[5]
1967. Moris V. Vilkis Profesor Vilkis je najpoznatiji kao stvaralac i dizajner EDSAC-a, prvog računara sa internim programom. EDSAC je završen 1949, a za internu memoriju su korišćene živine ultrasonične linije za skladištenje. U saradnji sa Vilerom i Gilom, Vilkins je 1951. objavio rad „Priprema programa za elektronske digitalne računare“ (engl. Preparation of Programs for Electronic Digital Computers) u kojem je razvio koncept programske biblioteke.[6]
1968 Ričard Haming Za rad na numeričkim metodama, sistemima za automatsko kodiranje i kodovima za otkrivanje i ispravljanje grešaka.[7]
1969. Marvin Minski veštačka inteligencija
1970. Džejms H. Vilkinson Za istraživanje u oblasti numeričke analize kojima je olakšano korišćenje brzih digitalnih. Dobio je i podebno priznanje za rad na u oblasti linearne algebre i analize grešaka „unazad“.[8]
1971. Džon Makarti Za predavanja „Trenutno stanje istraživanja veštačke inteligencije“ (engl. The Present State of Research on Artificial Intellegence)[9]
1972. Edsher Dajkstra Edsher Dajkstra je krajem 1950-ih značajno doprineo razvoju programskog jezika ALGOL, koji je postao uzor jasnosti i matematičke strogoće. Jedan je od simbola nauke i umetnosti programiranja uopšte i u velikoj meri je zaslužan za bolje razumevanje strukture, reprezentacije i primene programskih jezika. U petnaest godina objavio je niz članaka o teoriji grafova te nekoliko osnovnih priručnika, tumačenja i filozofskih razmatranja o programskim jezicima.
1973. Čarls V. Bakman Za izvanredne zasluge u razviju tehnologije baza podataka.
1974. Donald Knut Za značajne zasluge u analizi algoritama i dizajnu programskih jezika, a posebno za doprinos „umetnosti programiranja računara“ (engl. The Art of Computer Programming).
1975. Alen Njuel i Herbert A. Sajmon U saradnji sa Klifordom Šoom pri korporaciji RAND te sa studentima i kolegama sa Univerziteta Karnegi Melon zaslužan je za razvoj veštačke inteligencije, psihologiji ljudske kognicije i računarskog programa LISP.
1976. Majkl O. Rabin i Dejna Skot Za zajednički rad „Finite Automata and Their Decision Problem“, u kojem je prvi put predstavljen koncept nedeterminističkih mašina. Ovo klasično delo je nepresušan izvor inspiracije za sva dalja istraživanja na ovom području.
1977. Džon Bakus Za uticajne i trajne doprinose dizajnu praktičnih sistema programiranja visokog nivoa, posebno kroz rad na razvoju programskog jezika FORTRAN, te za originalan i značajan rad na formalnim procedurama za specifikaciju programskih jezika.
1978. Robert V. Flojd Za značajne zasluge na razvoju metodologije za stvaranje efikasnog i pouzdanog softvera i za pomoć u osnivanju važnih podoblasti računarstva kao što su: teorije parsiranja, Semantika programskih jezika, automatska verifikacija programa, automatsk generisanje programskog koda i Analiza algoritama.
1979. Kenet J. Ajverson Za pionirske doprinose u oblastima programskih jezika i matematičke notacije koji su rezultovali stvaranjem APL-a, za doprinose implementaciji interaktivnih sistema, upotrebi APL-a u obrazovanju, te teoriji i praksi programskih jezika.
1980. Č. Entoni R. Hor Za fundamentalni doprinos definisanju i dizajnu programskih jezika.
1981. Edgar F. Kod Za fundamentalne i trajne doprinose teoriji i praksi sistema za upravljanje bazama podataka, posebno relacionim bazama podataka.
1982. Stiven A. Kuk Za zasluge na boljem razumevanju složenosti izračunavanja.
1983. Ken Tompson i Denis Riči Za razvoj teorije generičkih operativnih sistema i za primenu operativnog sistema juniks.
1984. Niklaus Virt Za razvoj čitavog niza novih programskih jezika: EULER, ALGOL-W, MODULA i PASCAL.
1985. Ričard Karp Za kontinuirane zasluge u razvoju teorije algoritama, u koje spadaju i razvoj efikasnih algoritama za mrežni tok i rešavanje drugih problema kombinatorne optimizacije, identifikaciju izračunljivosti u polinomijalnom vremenu sa intuitivnim zapisom algoritamske efikasnosti i, kao najznačajnije, za doprinose teoriji NP-kompletnosti.
1986. Džon Hopkroft i Robert Tardžan Za dostignuća u dizajnu i analizi algoritama i struktura podataka.
1987. Džon Kok Za značajan doprinos teoriji i dizajnu kompajlera, arhitekturi velikih sistema i razvoju računara sa redukovanog skupa instrukcija (RISC).
1988. Ajvan Saderland Za pionirski i vizionarski doprinos polju računarske grafike, počevši sa Skečpadom.
1989. Vilijam Kon Za fundamentalni doprinos numeričkoj analizi. Jedan je od prvih eksperata u oblasti računanja sa pokretnim zarezom.
1990. Fernando Korbato Za pionirski rad u postavljanju koncepata i razvoju velikih računarskih sistema opšte namene CTSS i Multics sa paralelnim funkcionisanjem na osnovu istih resursa.
1991. Robin Milner Za tri različita dostignuća:

1) LCF, mehanizaciju Skotove teorije izračunljivih funkcija, prvi teorijski zasnovan, ali praktičan alat za konstrukciju dokaza uz pomoć mašina;

2) ML, prvi jezik sa polimorfnim izvođenje tipova kao i tip-siguran mehanizam za otkrivanje grešaka;

3) CCS, opštu teoriju konkurentnosti. Pored toga, formulisao je i značajno poboljšao potpunu apstrakciju, proučavanje odnosa između operativne i denotativne semantike.

1992. Batler Lampson Za doprinose razvoju distribuiranih, personalnih računarskih okruženja i razvoju tehnologija za njihovu implementaciju: radne stanice, mreže, operativni sistemi, sistemi za programiranje, monitori, bezbednost računara i tekst procesori.
1993. Juris Hartmanis i Ričard Stirns Kao priznanje za za postavljanje osnova teorije kompleksnosti.
1994. Edvard Fajgenbaum i Radž Redi Za pionirski doprinos dizajnu i konstrukciji sistema veštačke inteligenicije visokog nivoa, ukazivanje na praktični značaj i potencijalni komercijalni uticaj tehnologije veštačke inteligencije.
1995. Manuel Blum Kao priznanje za doprinose osnovama računarske teorije kompleksnosti i njenim primenama u kriptografiji i verifikaciji programa.[10]
1996. Amir Pnueli Za veoma originalan i značajan rad na uvođenju temporalne logike u oblast računarstva i za izvanredan doprinos verifikaciji programa i sistema.[traži se izvor]
1997. Daglas Engelbart Za nadahnutu viziju budućnosti interaktivnog računarstva i izum ključnih tehnologija koje su pomogle u ostvarenju te vizije.[11]
1998. Džim Grej Za veoma originalan i značajan doprinos istraživanjima u oblastima baza podataka i obrade transakcija i tehničko vođstvo u sistemskoj implementaciji.[12]
1999. Fred Bruks Za značajan doprinos arhitekturi računara, operativnim sistemima i softverskom inženjeringu.[13]
2000. Endru Jau Kao priznanje za fundamentalne doprinose teoriji računanja, u koje spada i teorija generatora pseudoslučajnih brojeva zasnovana na kompleksnosti, kriptografiju i teoriju komunikacijske kompleksnosti.[14]
2001. Ole-Johan Dal i Kristen Nigard Za ideje koje su poslužile kao osnova za razvoj objektno-orijentisanog programiranja, a utkane su u dizajn programskih jezka Simula I i Simula 67.[15]
2002. Ron Rivest, Adi Šamir i Leonard Ejdlman Za ingeniozni doprinos u stvaranju praktične kriptografije javnog ključa.[16]
2003. Alen Kej Za pionirske ideje na kojima su zasnovani savremeni objektno-orijentisani programski jezici, vođenje tima koji je stvorio Smalltalk i za temeljan doprinos razvoju personalnih računara.[17]
2004. Vinton Grej Serf i Bob Kan Za pionirski rad na Internet umrežavanju, u koje spada i dizajn i implementacija osnovnih komunikacijskih protokola Interneta, TCP/IP, te za nadahnute ideje u umrežavanju računara.[18]
2005. Peter Naur Za fundamentalne doprinose dizajniranju programskih jezika i definisanju jezika Algol 60, za dizajn kompajlera, te za umetnost i praksu programiranja računara.[19]
2006. Fran Alen Za poboljšanje performansi računarskih programa u rešavanju problema i širenje upotrebe računarstva visokih performansi.[20]
2007. Edmund Klark, Alen Emerson i Žozef Sifakis Za pionirski rad na automatizovanoj metodi provere modela za otkrivanje grešaka u dizajnu softvera i hardvera.[21]
2008. Barbara Liskov Za razvoj programskih jezika i dizajniranja sistema, posebno vezanih za apstrakciju podataka, toleranciju greške i distribuirano izračunavanje.[22]
2009. Čarls P. Taker Za pionirski rad na dizajnu i realizaciji prvog modernog personalnog računara i lokalnih mreža (u koje spada i Eternet), multiprocesorske radne stanice i tablet računare.[traži se izvor]
2010. Lesli G. Valijant Za doprinose teoriji računanja, u koje spada i teorija verovatno aproksimativno korektnog učenja, složenost prebrojavanja i algebarskog izračunavanja, kao i teoriju paralelnog i distribuiranog izračunavanja.[23]
2011. Džudea Perl[24] Za fundamentalne doprinose veštačkoj inteligenciji kroz razvoj kalkulusa za probabilističko i kauzalno rezonovanje.[25]
2012. Silvio Mikali
Šafi Goldvaser
Za transformišući rad koji je postavio temelje teoretske kompleksnosti za kriptografsku nauku i pritom razvijanje pionirskih novih metoda za efikasnu verifikaciju matematičkih dokaza u teoriji kompleksnosti.[26]
2013. Lesli Lamport Za temeljne doprinose teoriji i praksi distribuiranih i konkurentnih sistema, konkretno za definisanje pojmova kao što su kauzalnost i logički satovi, bezbednost i životnost, mašine replikovanih stanja i sekvencijalnu konzistentnost.[27][28]
2014. Majkl Stounbrejker Za temeljne doprinose konceptima i praksama koji leže u osnovi modernih sistema baza podataka.[29]
2015. Martin Helman
Vitfild Difi
Za temeljne doprinose modernoj kriptografiji. Difijev i Helmanov revolucionarni rad iz 1979+6, „Novi smerovi u kriptografiji“,[30] je uveo ideje kriptografije javnog ključa i digitalnih potpisa, koji su osnova za većinu uobičajeno korišćenih bezbednosnih protokola na internetu danas.[31]
2016. Tim Berners-Li Za pronalazak World Wide Web, prvog veb pretraživača, i osnovnih protokola i algoritama koji dozvoljavaju Web to scale.[32]
2017. Džon L. Henesi
David A. Paterson
Za pionirski sistematski, kvantitativni pristup dizajniranju i evaluaciji kompjuterskih arhitektura sa trajnim uticajem na industriju mikroprocesora.[33]

Pregled primljenih nagrada prema zemljama dobitnika[uredi | uredi izvor]

zemlja broj
nagrada
 SAD 42
 Ujedinjeno Kraljevstvo 6
 Izrael 4
 Kanada 2
 Norveška 2
 Venecuela 1
 Danska 1
 Kina 1
 Letonija 1
 Nemačka 1
 Francuska 1
 Holandija 1
  Švajcarska 1
 Italija 1

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Cacm Staff (2014). „ACM's Turing Award prize raised to $1 million”. Communications of the ACM. 57 (12): 20. doi:10.1145/2685372. 
  2. ^ Tjuringova nagrada Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. maj 2007), Pristupljeno 27. 4. 2013.
  3. ^ „A. M. Turing Award”. ACM. Arhivirano iz originala 12. 12. 2009. g. Pristupljeno 5. 11. 2007. 
  4. ^ „ACM's Turing Award Prize Raised to $1 Million”. ACM. Arhivirano iz originala 23. 11. 2015. g. Pristupljeno 13. 11. 2014. 
  5. ^ „1966 – A. J. Perlis”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 23. 12. 2009. g. Pristupljeno 9. 6. 2009. 
  6. ^ „1967 – Maurice V. Wilkes”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 17. 12. 2008. g. Pristupljeno 9. 6. 2009. 
  7. ^ „1968 – Richard Hamming”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 11. 2. 2009. g. Pristupljeno 9. 6. 2009. 
  8. ^ „1970 – J. H. Wilkinson”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 18. 10. 2009. g. Pristupljeno 9. 6. 2009. 
  9. ^ „1971 – John McCarthy”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 12. 2. 2008. g. Pristupljeno 9. 6. 2009. 
  10. ^ „1995 – Manuel Blum”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 18. 10. 2009. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  11. ^ „1997 – Douglas Engelbart”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 12. 2. 2008. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  12. ^ „1998 – Jim Gray”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 4. 6. 2008. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  13. ^ „1999 – Frederick P. Brooks”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 12. 2. 2008. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  14. ^ „2000 – Andrew Chi-Chih Yao”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 28. 10. 2009. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  15. ^ „2001 – Ole-Johan Dahl”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 18. 10. 2009. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
    „2001 – Kristen Nygaard”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 27. 8. 2009. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  16. ^ „2002 – Ronald L. Rivest”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 18. 10. 2009. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
    „2002 – Adi Shamir”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 12. 2. 2008. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
    „2002 – Leonard M. Adleman”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 3. 11. 2009. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  17. ^ „2003 – Alan Kay”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 25. 5. 2009. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  18. ^ „2004 – Vinton Cerf”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 20. 10. 2009. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
    „2004 – Robert E Kahn”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 18. 10. 2009. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  19. ^ „2005 – Peter Naur”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 12. 2. 2008. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  20. ^ „2006 – Frances E Allen”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 22. 10. 2009. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  21. ^ „2007 – Edmund M Clarke”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 03. 05. 2009. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
    „2007 – E Allen Emerson”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 27. 6. 2009. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
    „2007 – Joseph Sifakis”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 27. 6. 2009. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
    „2007 Turing Award Winners Announced”. Dr. Dobb's Journal. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  22. ^ „ACM Names Barbara Liskov Recipient of the 2008 ACM A.M. Turing Award”. awards.acm.org. Arhivirano iz originala 16. 7. 2012. g. Pristupljeno 13. 6. 2009. 
  23. ^ „2010 – Leslie G Valiant”. awards.acm.org. Pristupljeno 17. 7. 2011. 
  24. ^ Pearl, Judea (2011). „The Mechanization of Causal Inference: A "mini" Turing Test and Beyond” (mp4). ACM Turing Award Lectures. ACM: 2011. ISBN 978-1-4503-1049-9. doi:10.1145/1283920. 
  25. ^ „Judea Pearl”. ACM. 
  26. ^ „Turing award 2012”. ACM. Arhivirano iz originala 21. 3. 2013. g. Pristupljeno 29. 12. 2016. 
  27. ^ „Turing award 2013”. ACM. 
  28. ^ Lamport, L. (1978). „Time, clocks, and the ordering of events in a distributed system” (PDF). Communications of the ACM. 21 (7): 558—565. S2CID 215822405. doi:10.1145/359545.359563. 
  29. ^ „Turing award 2014”. ACM. 
  30. ^ Diffie, W.; Hellman, M. (1976). „New directions in cryptography” (PDF). IEEE Transactions on Information Theory. 22 (6): 644—654. doi:10.1109/TIT.1976.1055638. 
  31. ^ „Cryptography Pioneers Receive 2015 ACM A.M. Turing Award”. ACM. 
  32. ^ „Turing award 2016”. ACM. 
  33. ^ „Pioneers of Modern Computer Architecture Receive ACM A.M. Turing Award”. ACM. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]