T-28

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
T-28

T-28
T-28

Osnovne karakteristike
Zemlja porekla  Sovjetski Savez
Namena srednji tenk
Početak proizvodnje 1932.
Prvi korisnik Crvena armija
Brzina na putu 45 km/h
Doseg 220 km
Dimenzije i masa
Dužina 7,44 m
Širina 2,87 m
Visina 2,82 m
Težina 16 t
Oprema
Glavno naoružanje top 76.2 mm
Sporedno naoružanje 4-5 × DT mitraljez 7.62mm
Oklop 30/20/20 mm
Motor M-17 12 cilindara
Posada
Posada 6 (zapovednik, tobdžija, radista, vozač, punilac, radista)

T-28 je bio sovjetski srednji višekupolni tenk. Prototip je proizveden 1931. godine a serijska proizvodnja je započela 1932. godine. T-28 je bio tenk namenjen za podršku pešadiji prilikom proboja utvrđenih položaja. Bilo je planirano da se tokom borbenih dejstava upotrebljava zajedno sa većim i težim T-35 sa kojim je imao dosta zajedničkih komponenti.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

T-28 je razvijen 1932. godine u Zavodu Kirov, u Boljševičkoj fabrici, u Lenjingradu. Nakon početnih ispitivanja zaključeno je da je tenk slabo naoružan zbog čega je prvobitni top kalibra 45 mm zamenjen topom kalibra 76,2 mm. Prvi primerak uveden je u upotrebu u Crvenoj armiji 11. avgusta 1933. godine.[1]

Kada je doneta odluka da se otpočne sa serijskom proizvodnjom, proizvodnja je poverena Putilovljevoj crvenoj fabrici, zato što su kapaciteti Boljševičke fabrike bili u potpunosti angažovani na proizvodnji lakog tenka T-26. Prva proizvedena serija od 10 vozila učestvovala je 1933. godine na Prvomajskoj paradi u Moskvi.

Tokom 1938. T-28 pretrpeo je dodatne modifikacije. Postojeći top čija je dužina cevi iznosila 16.5 kalibara, zamenjen je topom L-10 sa dužinom cevi od 26 kalibara. Ova verzija nosila je oznaku T-28 Ob.1938.

Oprema[uredi | uredi izvor]

T-28 je imao jednu veliku kupolu u kojoj je bilo smešten top kalibra 76.2 mm i dve manje kupole sa mitraljezima kalibra 7.62 mm. Tokom 8 godina koliko je trajala proizvodnja od 1933. do 1940. godine proizvedeno je ukupno 503 primerka.

Operativna istorija[uredi | uredi izvor]

Zaroljeni sovjetski tenk u Zimskom ratu

T-28 je korišćen tokom ruske invazije na Poljsku, Zimskog rata i u kratkom sukobu sa Japanom 1939. godine. Na početku Zimskog rata T-28 je korišćen za direktne napade na finske utvrđene položaje. Tokom ovih operacija ustanovljeno je da je oklopna zaštita tenka nedovoljna zbog čega je pokrenut program za njegovo poboljšanje. Debljina prednje oklopne ploče je sa 50 mm povećana na 80 mm, dok je debljina bočnog i zadnjeg oklopa povećana na 40 mm.[2] Ova poboljšana varijanta tenka T-28 učestvovala je u proboju utvrđenih finskih položaja na Manerhajmovoj liniji. Ubrzo zatim proizvodnja je obustavljena jer je prednost data novom ruskom tenku T-34. Najveći broj tenkova T-28 je izgubljen u borbama tokom prva dva meseca od početka nemačkog napada na SSSR.

Finci su T-28 zvali "Postivaunu" („poštanski vagon“ ili poštanska kočija), nadimak koji su navodno počeli da koriste kada je u jednom uništenom sovjetskom tenku otkriveno da je posada koristila poštanske džakove kako bi povećala zaštitu tenka. Još jedno objašnjenje je da je visoki profil tenka Fince podsećao na poštansku kočiju koja je korišćena na „divljem zapadu“ SAD. Finci su zarobili 10 tenkova T-28 tokom Zimskog i Produženog rata i koristili su ih sve do 1944. god.

Danas postoji pet očuvanih primeraka ovog tenka. Četiri se nalaze u Finskoj, a jedan u Moskvi.

Varijante[uredi | uredi izvor]

  • T-28
  • T-28A – sa debljim oklopom
  • T-28B – sa topom duže cevi
  • T-28C – sa ojačanim oklopom
  • OT-28 – verzija sa bacačem plamena
  • T-28 Model 1934 – glavni proizvodni model sa istim kupolama kao na teškom tenku T-35 i topom Model 27/32 76.2 mm.
  • T-28 Model 1938 – verzija sa poboljšanim topom L-10 76.2 mm, poboljšanom stabilizacijom glavnog naoružanja i pobošljanim motorom Model M-17L.
  • T-28E – model sa dodatnim oklopom nastao 1940. godine na osnovu loših iskustava iz Finske. Ukupna debljina prednjeg oklopa povećana je na 80 mm, težina na 32 t, a maksimalna brzina je smanjena na 23 km/h.
  • T-28 Model 1940 – poslednja proizvedena serija od 12 tenkova koja je imala istu konusnu kupolu kao poslednja verzija tenka T-35.

Eksperimentalne verzije[uredi | uredi izvor]

Nekoliko samohodnih topova, IT-28 mostonosac i inžinjerijsko vozilo sa valjkom za razminiranje, testirani su na šasiji tenka T-28 ali ni jedno nije ušlo u serijsku proizvodnju. T-29 je bio prototip srednjeg tenka sa oklopnom nadgradnjom tenka T-28 baziranoj na šasiji BT tenka – kasnija varijanta ovog tenka razmatrana je za učestvovanje na konkursu koji je doveo do nastanka T-34 ali je do tada već bila zastarela (ne treba je mešati sa projektom Grote tenka koji je takođe imao oznaku T-29).

Ocena[uredi | uredi izvor]

T-28 sa antenom oko kupole u obliku potkovice na paradi u Moskvi

Iako je T-28 opravdano smatran zastarelim do 1941. godine, važno je imati u vidu da je Crvena armija prve tenkove tog tipa uvela u naoružanju još 1933. godine u vreme kada je najbrojniji tenk u sastavu francuske armije bio Reno FT-17 i kada Vermaht uopšte nije imao tenkove. Ni jedna armija nekoliko narednih godina neće imati u serijskoj proizvodnji tenk koji bi se mogao uporediti sa T-28.

T-28 je za svoje vreme imao nekoliko naprednih rešenja, uključujući radio uređaj (u svim tenkovima) i postolje za protiv-avionski mitraljez. Neposredno pred početak Drugog svetskog rata, mnoge varijante ovog tenka dobile su jači oklop čime su bile ravnopravne sa nemačkim tenkom Pancer IV.

Pored određenih prednosti T-28 je imao i značajne nedostatke. Njegovo vešanje je bilo izuzetno loše, ali mnogi od sistema vešanja koji su primenjivani na tenkovima tokom Drugog svetskog rata još uvek nisu bili razvijeni. Motor i transmisija su takođe bili problematični. Najveći nedostatak ovog tenka je svakako bila činjenica da nije bio pogodan za modernizaciju. Iako su se T-28 i raniji modeli Pancera IV mogli porediti po pitanju oklopne zaštite i vatrene moći, Pancer IV je bio daleko povoljniji za modernizaciju što mu je omogućilo da ostane u upotrebi do kraja Drugog svetskog rata, dok je T-28 bio zastareo već na samom početku sukoba.

U vreme kada je T-28 po prvi put učestvovao u borbama tokom 1939. godine vreme ga je već bilo pregazilo. Tokom tridesetih godina 20. veka razvijeni su prvi pouzdani sistemi vešanja koji su omogućili brzo kretanje tenkova po terenu, razvijeni su prvi namenski antitenkovski topovi i postepeno je povećana vatrena moć tenkova. Iskustva iz Španskog građanskog rata pokazala su da pešadijske jedinice naoružane malim, vučnim protiv-tenkovskim topovima mogu da unište bilo koji savremeni tenk zbog čega su slabije oklopljeni tenkovi, početkom tridesetih godina postali izrazito ranjivi.

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bean & Fowler 2002, str. 65.
  2. ^ Foss 1981, str. 99.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]