T-60

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
T-60


Osnovne karakteristike
Zemlja porekla  Sovjetski Savez
Brzina na putu 44 km/h
Doseg 450 km
Dimenzije i masa
Dužina 4,10 m
Širina 2,30 m
Visina 1,75 m
Težina 5,8& t
Oprema
Glavno naoružanje top 20mm TNŠ
Sporedno naoružanje DT mitraljez 7.62mm
Oklop 7–20 mm
Motor 2×GAZ-202
Snaga (KS) 70+70 KS
Posada
Posada 2

T-60 je bio sovjetski laki tenk koji se proizvodio između 1941. i 1943. godine.

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Ruski laki tenk T-60 nastao je 1941. godine kao zamena za laki amfibijski tenk T-40. Međutim, kako je jedan od zahteva bio da novi tenk ima jači oklop, što je podrazumevalo i veću težinu, T-60 nije više imao amfibijske sposobnosti. Pokušaj da se u novi tenk ugradi jače naoružanje u vidu topa kalibra 37 mm je bio bezuspešan zbog toga što postojeći prsten kupole nije mogao da apsorbuje povratni trzaj topa pri opaljenju. Zbog toga je novi tenk bio naoružan posebno konstruisanim brzometnim topok ŠhVAK kalibra 20 mm. Zahvaljujući inovativnom dizajnu, probojna moć granate od 20 mm ispaljene iz ovog toga bila je identična probojnoj moći granate kalibra 37 mm.[1]

Način stvaranja ovog tenka je jedinstven u Drugom svetskom ratu, a možda i u celoj tenkovskoj istoriji. Tenkovska fabrika u Moskvi je bila dobila naređenje da počne proizvodnju tenka T-50, ali tamošnji rukovodeći kadar je ubrzo nakon što su ugledali projekat zaključio da je tako nešto nemoguće proizvesti u njihovoj maloj fabrici. Sa velikom dozom hrabrosti tamošnji glavni dizajner zajedno sa odgovornom vojnom osobom je poslao pismo Staljinu o nemogućnosti ispunjenja zadatka i predlogu proizvodnje novog tenka koga su oni dizajnirali u roku od samo dve nedelje. Uvidevši predlog novog tenka Staljin i vrhovni štab Crvene armije daju dozvolu za početak proizvodnje tenka koji dobija ime T-60.

Ratna upotreba[uredi | uredi izvor]

Zarobljeni tenk T-60

Nakon katastrofalnih gubitaka tokom 1941. godine ovaj tenk je bio bez obzira na svoje nesporne nedostatke s oduševljenjem dočekan na frontu za popunjavanje borbenih linija, do trenutka pojave dovoljnog broja tenkova T-34. Realno govoreći snaga ovog tenka je bila nedovoljna tako da je u trenutku vatrenog krštenja on bio ravnopravan protivnik samo nemačkom tenku Pancer II. Nekakve minimalne izglede T-60 je još imao i protiv jačih Pancer III i Pancer IV, ali zasluga za to je pripadala pre svega njegovom oklopu, a ne naoružanju.

Zbog slabog oklopa i neotpornosti na nemačku protivtenkovsku artiljeriju, posade su T-60 u šali zvale BT-2, što je bilo skraćeno za rus. „Bratskaua Mogila na Dovoikh“, u prevodu "bratski grob za dvojicu“.[2]

Oprema[uredi | uredi izvor]

Važnost pridata ovom tenku tokom 1941. godine se najbolje vidi po tome na koji način su obezbeđeni motori za ugradnju u njega. Po Staljinovom naređenju u T-60 su bili ugrađeni svi motori do kojih je fabrika mogla doći, tako da se tu našlo svašta: od klasičnog sovjetskog, preko američkih Fordovih primeraka do običnih automobilskih motora. Na kraju se dešavalo da tenkovi u jednoj diviziji ne mogu zajedno da jurišaju, usled različite snage motora zbog čega su imali različite maksimalne brzine.

U tenk je bio ugrađen brzi avionski top od 20 mm, što je u trenutku proizvodnje predstavljao njegov glavni problem. S druge strane njegov iskošeni oklop od 20 mm je kasnije povećan na 35 mm što ga 1941. godine čini boljim od sličnih protivničkih, ali to već 1942. postaje nedovoljno.

Sveukupno je bilo proizvedeno više od 6.000 primeraka ovog tenka koji prestaje da se proizvodi početkom 1943. godine kada ga i na poslednjoj fabričkoj liniji menja T-70.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Foss 1981, str. 99.
  2. ^ Bean & Fowler 2002, str. 57.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]