Ugovor o reosiguranju

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ugovor o reosiguranju od 18. juna 1887. je bio pokušaj nemačkog kancelara Bizmarka da nastavi savezništvo sa Rusijom nakon što je Liga tri cara pukla nakon primirja iz 1885. posle Srpsko-bugarskog rata.

Suočavajući se sa utrkivanjem Rusije i Austrougarske na Balkanu, Bizmark je osetio da ovaj ugovor bi mogao da zaustavi Rusko prilaženje Francuskoj i nastavi diplomatsku izolaciju Francuske, što bi osiguralo Nemačkoj sigurnost od opasnosti vođenja rata na dva fronta. Na ovaj način podpomognuta bi bila ekspanzija Ruske sfere interesa prema Mediteranu ali i diplomatska tenzija sa Bečom.

Tajni sporazum potpisali su Bizmark i ruski ministar spoljnih poslova Nikolaj Girs, a sporazum se sastojao od dva dela:

  1. Nemačka i Rusija su se obe složile da ostanu neutralne ukoliko dođe do sukoba sa drugom zemljom. Neutralnost se ne bi primenjivala u slučaju da Nemačka napadne Francusku ili Rusija napadne Austrougarsku.
  2. U najtajnijem protokolu Nemačka se obavezala da će da se drži po strani ukoliko Rusija interveniše oko Bosfora i Dardanela.

Kao deo Bizmarkovog sistema „periferne diverzije“ sporazum je veoma zavisio od njegove lične reputacije. Nakon razrešenja Bizmarka, njegov naslednik Leo fon Kaprivi osetio je nemogućnost da nastavi sa ovom politikom, dok je nemačko ministarstvo spoljnih poslova pod Fridrih fon Holštajnom već pripremilo odricanje od Dvojne alijanse sa Austrougarskom.

Kada je Rusija 1890. godine tražila obnovu ugovora, Nemačka je to uporno odbijala. Vilhelm II verovao je u svoj lični odnos sa carem Aleksander III, i da će to biti dovoljno da osigura dalje dobre diplomatske odnose i smatrao da održavanje bliskih veza sa Rusijom bi štetilo cilju da privuče Veliku Britaniju u nemačku sferu uticaja. Kao i u toku austro-ruskog sukoba, anglo-ruski odnosi takođe su bili zategnuti u ovom trenutku, zbog uticaja Rusije na Balkanu koja je imala za cilj da zauzme moreuz Dardaneli koji bi ugrozio interese britanskih kolonija na Srednjem istoku. Međutim, nakon ulaženja u izolaciju Sankt Peterburg, kao što se Bizmark plašio, postignut je Francusko-ruski savez 1892. čime je došlo do kraja francuske izolacije.

1896. godine sporazum je objavljen u nemačkim novinama u Hamburgu, što je izazvalo zahlađenje odnosa sa Austrougarskom.

Neuspeh ovog sporazuma, sa današnje tačke gledišta, je jedan od razloga koji su doprineli izbijanju Prvog svetskog rata, što je povećalo izolaciju Nemačke.