Ukrajinski jezik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

ukrajinski
ukraїnsьka mova
Izgovor[ukrɑˈjinʲsʲkɑ ˈmɔwɑ]
Govori se u Ukrajina
Broj govornika
od oko 42[1][2] do 47[3] miliona (nedostaje datum)
ćirilica (ukrajinska ćirilica)
Zvanični status
Službeni jezik u
 Ukrajina
 Poljska (priznat)
 Rumunija (priznat)
Republika Krim
Sevastopolj
 Pridnjestrovlje[4]
Priznati manjinski jezik u
RegulišeNacionalna akademija nauka Ukrajine (Nacіonalьna akademія nauk Ukraїni)
Jezički kodovi
ISO 639-1uk
ISO 639-2ukr
ISO 639-3ukr
Ukrajinski jezik u svetu (crveno - nekoliko miliona govornika, roze - nekoliko hiljada govornika)
{{{mapalt2}}}
Mapa rasprostranjenosti ukrajinskog jezika
  Regije u kojima je ukrajinski većinski jezik
  Regije u kojima je ukrajinski manjinski jezik
Ukrajinski kao maternji jezik u Ukrajini, u procentima, prema popisu iz 2001. godine

Ukrajinski jezik (ukr. українська мова) je slovenski jezik iz grupe istočnoslovenskih jezika. U prošlosti se još nazivao maloruski i rutenski. Ukrajinski je posle ruskog i poljskog treći najveći slovenski jezik. To je zvanični jezik Ukrajine gde ga govori 35 miliona ljudi kao maternji. Govori se još u: Rusiji, Poljskoj, Belorusiji, Rumuniji, Moldaviji, Pridnjestrovlju, Banatu, Kanadi i SAD.

Ukrajinski jezik

Ukrajinski jezik se služi ćiriličkim pismom koje se u pojedinim slovima razlikuje od ruske verzije.

Ukrajinski jezik se razvio iz proto-istočnoslovenskog jezika koji se govorio u Kijevskoj Rusiji (10—13. vek).[11] Ovaj jezik je bio zabranjen u školama Ruske Imperije od 1804. do Oktobarske revolucije.[12] Ukrajinski je imao stalnu dovoljnu bazu u zapadnoj Ukrajini gde nikada nije bio zabranjen[13].

Osobine[uredi | uredi izvor]

U primerima je prvo navedena ruska verzija, zatim ukrajinska (masna slova), pa srpska:

  • itavizam: samoglasnici e i o su u zatvorenim slogovima postali i
    primer: Львов – Львів – Lavov, кошка – кішка – mačka
  • ikavizam: stari glas jat je postao i
    primer: месяц – місяць – mesec, медь – мідь – bakar/med
  • tvrdi suglasnici ispred e
    primer: весна (izg: vjesná) – весна – proleće, перед (izg: pjerjed) – перед – ispred
  • fuzija staroslovenskih glasova i i ы u и
    primer: pivo – pivo (izg: p[ɪ]vo) – pivo
  • pretvaranje g u glas h
    primer: голова (izg: galavá) – голова (izg: holova) – glava, горло (izg: górlo) – горло (izg: horlo) – grlo
  • vokalizacija glasa l, koji prelazi u в
    primer: пил – пив – pio je, брал – взяв – uzeo je, волк – вовк – vuk.

Rečnik[uredi | uredi izvor]

Ukrajinski rečnik je u osnovi slovenski i sličan je rečniku beloruskog, poljskog i ruskog jezika.

Primeri paralele
ukrajinski beloruski poljski ruski srpski
говорити/мовити/казати гаварыць/казаць mówić говорить говорити
гармата/канона гармата armata пушка топ
кохати/любити кахаць/любіць kochać/lubić любить волети
дякую/спасибі дзякуй dziękuję спасибо хвала
маєте рацію маете рацыю macie rację вы правы у праву сте

U isto vreme u jeziku postoji mnoštvo reči, koje se razlikuju kako od ruskog i poljskog, tako i od drugih slovenskih jezika (ali su često slične beloruskim rečima).

Primeri ukrajinskih reči
ukrajinski beloruski poljski ruski srpski
мова мова język язык језик
лаштунки/куліси кулісы kulisy кулисы kulisa
людина чалавек człowiek человек човек
батько бацька ojciec отец отац
дружина жонка żona жена супруга/жена
жінка жанчына kobieta женщина жена
чоловік мужчына mężczyzna мужчина мушкарац

Pismo[uredi | uredi izvor]

U poređenju sa srpskom ćiriličnom azbukom u ukrajinskoj se ne koriste šest slova: ђ, ј, љ, њ, ћ, џ. U poređenju sa ruskom — četiri: ъ, ы, э i ё. Slovo г se izgovara kako češke h, a ne kao g. Ukrajinski ima i sebi svojstvena 4 slova: є (je), і (i), ї (ji) i ґ (g). Slovo и se izgovara kao [ɪ], a ne kao [i] u srpskom. Vokali se izgovaraju uvek jasno kao u srpskom (na primer, neakcentovano o se ne izgovara kao a, što je slučaj u ruskom). U ukrajinskom jeziku postoji pravilo da se reči čitaju onako kako su napisane, i pišu onako kako se izgovaraju.

A a B b V v G g Ґ ґ D d E e Є є
Ž ž Z z I i І і Ї ї Й й K k L l
M m N n O o P p R r S s T t U u
F f H h C c Č č Š š Щ щ Ь ь Ю ю

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Ukraine census”. Pristupljeno 27. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. mart 2007)
  2. ^ „Ukraine census”. Pristupljeno 27. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. septembar 2007)
  3. ^ List of languages by number of native speakers
  4. ^ (jezik: ruski) Ustav Pridnjestrovlja
  5. ^ a b v g d đ „List of declarations made with respect to treaty No. 148 (Status as of: 21/9/2011)”. Council of Europe. Arhivirano iz originala 18. 1. 2012. g. Pristupljeno 2012-05-22. 
  6. ^ „National Minorities Policy of the Government of the Czech Republic”. Vlada.cz. Pristupljeno 2012-05-22. 
  7. ^ „Implementation of the Charter in Hungary”. Database for the European Charter for Regional or Minority Languages. Public Foundation for European Comparative Minority Research. Arhivirano iz originala 27. 2. 2014. g. Pristupljeno 16. 6. 2014. 
  8. ^ „Igorь Dodon // Russkiй яzыk dolžen vernutьsя v Moldovu”. deschide.md. Deschide. Pristupljeno 18. 8. 2017. 
  9. ^ „Dodon gotov izmenitь status russkogo яzыka v Moldavii v slučae vossoedineniя s Pridnestrovьem”. rosbalt.ru. Rosbalt. Pristupljeno 18. 8. 2017. 
  10. ^ „Russkiй soюz Latvii budet sotrudničatь s partieй Socialistov Moldovы”. Rusojuz.lv. Latvian Russian Union. Arhivirano iz originala 18. 8. 2017. g. Pristupljeno 18. 8. 2017. 
  11. ^ Ukrainian language, Encyclopædia Britannica
  12. ^ Steele, Jonathan (1988). Eternal Russia: Yeltsin, Gorbachev, and the Mirage of Democracy. Harvard University Press. str. 217. ISBN 978-0-674-26837-1. 
  13. ^ Wexler, Paul (1974). Purism and Language: A Study in Modern Ukrainian and Belorussian Nationalism (1840-1967). Indiana University Press. str. 309. ISBN 978-087750-175-6. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]