Univerzitet u Bonu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Univerzitet u Bonu
Rheinische Friedrich-Wilhelms-Universität Bonn
Grb Univerziteta u Bonu
lat. Universitas Fridericia Guilelmia Rhenana
Tipdržavni
Osnivanje1818.
RektorMajkl Hoh
Akademsko osoblje4.537
Administrativno
osoblje
1.759
Broj studenata35.619
LokacijaBon,  Nemačka
AfilijacijeEUA
Veb-sajtuni-bonn.de

Univerzitet u Bonu (nem. Rheinische Friedrich-Wilhelms-Universität Bonn), zvanično „Rajnski Fridrih Vilhelmov Univerzitet u Bonu”, osnovan je 1818. godine i nalazi se u Bonu.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Osnovan je u sadašnjem obliku kao Rhein-Universität (engl. Rhine University) 18. oktobra 1818. od strane Fridriha Vilhelma III kao linearni naslednik Kurkölnische Akademie Bonn (engl. Academy of the Prince-elector of Cologne) koja je osnovana 1777. godine. Univerzitet u Bonu nudi mnoge diplomske i postdiplomske programe u nizu predmeta i ima 544 profesora. Član je nemačke U15 asocijacije velikih univerziteta sa intenzivnim istraživanjem u Nemačkoj i ima titulu „Univerzitet izvrsnosti” u okviru Nemačke inicijative za izvrsnost univerziteta. Bon ima šest klastera izvrsnosti, najviše od svih nemačkih univerziteta, Hausdorf centar za matematiku, klaster Materija i svetlost za kvantno računarstvo, Bonski centar za studije zavisnosti i ropstva, PhenoRob: Istraživanje budućnosti biljne proizvodnje, klaster imunološkog senzornog sistema i ECONtribute: Tržišta i javne politike.[1] Univerzitetska i državna biblioteka u Bonu je centralna univerzitetska i arhivska biblioteka. Do oktobra 2020, među njegovim istaknutim bivšim studentima, nastavnicima i istraživačima, je bilo jedanaest dobitnika Nobelove nagrade, pet Fildsovih medalja, dvanaest dobitnika Gotfrid Vilhelm Lajbnic nagrade kao i neki od najdarovitijih umova u prirodnim naukama kao što su Fridrih Kekule, Hajnrih Rudolf Herc i Justus fon Libig, eminentni matematičari kao što su Karl Vajerštras, Feliks Klajn, Fridrih Hircebruh i Feliks Hausdorf, filozofi kao što su Fridrih Niče, Karl Marks i Jirgen Habermas, pesnici i pisci kao što su Hajnrih Hajne, Paul Hajze i Tomas Man, slikari poput Maksa Ernsta, politički teoretičari kao što su Karl Šmit i Oto Kirhajmer, državnici poput Konrada Adenauera i Roberta Šumana, ekonomisti poput Valtera Eukena, Ferdinanda Tonijesa i Jozefa Šumpetera, kao i Albert od Saks-Koburga i Gota, Papa Benedikt XVI i Vilhelm II od Nemačke.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Clusters of Excellence”. Universität Bonn (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-25. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]