U Nu
U Nu | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||
Datum rođenja | 25. maj 1907. | ||||||||||||
Mesto rođenja | Vakema, Britanska Burma | ||||||||||||
Datum smrti | 14. februar 1995.87 god.) ( | ||||||||||||
Mesto smrti | Jangon, Mjanmar | ||||||||||||
Religija | Teravadski budizam | ||||||||||||
Univerzitet | Univerzitet u Jangonu | ||||||||||||
Profesija | političar | ||||||||||||
Porodica | |||||||||||||
Supružnik | Mja Ji | ||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||
Politička stranka | Anti-Fascist People's Freedom League | ||||||||||||
|
U Nu (25. maj 1907 — 14. februar 1995) je bio jedan od vodećih političara u istoriji Burme 20. veka. Bio je prvi predsednik vlade Burme, funkcija koju je obavljao ukupno tri puta.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1907. godine u Vakemi, u tadašnjoj Britanskoj Burmi. U politiku se uključio na studijama na Rangunskom univerzitetu. Bio je izbačen sa fakulteta zbog antibritanskih članaka u studentskim listovima. Tada je postao i član nacionalističke organizacije, koja se zalagala za nezavisnost Burme. Bio je jedan od osnivača Narodne revolucionarne partije, koja će nakon japanske okupacije Burme prerasti u Antifašistički savez za slobodu naroda (AFPFL). U Nu je s vremenom postao predsednik AFPFL-a. Oktobra 1947, sa britanskim premijerom Klementom Atlijem potpisao je sporazum o nezavisnosti Burme.[1]
Burma je dobila nezavisnost od Britanije 4. januara 1948. godine. U Nu je tada postao prvi premijer Burme. Po dolasku na vlast ugušio je vojnu pobunu usmerenu protiv njega. Tokom U Nuove vladavine, Burma je bila država sa veoma stabilnim institucijama. Dana 2. marta 1962, general Ne Vin izvršio je državni udar i smestio U Nua u kućni pritvor. Godine 1969, U Nu je uputio zahtev da se vrati na vlast, a za Ne Vina preporučio da uzme funkciju predsednika države. Pošto odgovora nije bilo, U Nu je prvobitno otišao u Indiju, a zatim u Ujedinjeno Kraljevstvo. Novembra 1969, Ne Vin je zvanično odbio U Nuov zahtev za raspodelom vlasti. U Nu je ubrzo na granici Tajlanda i Burme bio vođa grupe gerilaca, koji su se borili protiv vlade Ne Vina. Prihvatio je amnestiju koju mu je ponudio Ne Vin i vratio se u Burmu 29. jula 1980. godine.
U Nu se posle povratka u Burmu bavio predavanjima o budizmu po svojoj zemlji i u SAD. Godine 1987, ponovo se aktivirao u politici i formirao alternativnu vladu. Dana 18. septembra 1988, na vlast je došlo Veće za obnovu reda i državnog zakona pod izlikom da vrati red u državi i tražilo od U Nua da ukine svoju vladu. Pošto on to nije napravio, bio je smešten u kućni pritvor 29. decembra 1989. godine. Oslobođen je 23. aprila 1992, na dan kada je umesto Veća na vlast došla vojna hunta.
U Nu umro je 14. februara 1995. godine u Jangonu, u 87. godini života.
Literarni rad[uredi | uredi izvor]
Osim što je bio duhovni vođa svoje zemlje, U Nu je napisao autobiografiju i nekoliko knjiga koje se bave savremenom istorijom Burme. Takođe je i prevodio knjige s engleskog na burmanski jezik. Napisao je i nekoliko novela i scenarija za pozorišne predstave.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ U Nu of Burma - The First and Last Democratically Elected Leader of Burma Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. decembar 2021), Pristupljeno 27. 4. 2013.