FK Borusija Dortmund

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Borusija Dortmund
Puno imeBallspielverein Borussia 09 e.V. Dortmund
NadimakDie Borussen
Die Schwarzgelben (Crnožuti)
BVB
Osnovan19. decembar 1909. god.
(pre 114 godina)
 (1909-12-19)
StadionSignal Iduna park,
Dortmund,  Nemačka
Kapacitet81.365[1]
PredsednikNjemačka Rajnhald Raubal
TrenerNjemačka Edin Terzić
LigaBundesliga
2022/23.Bundesliga, 2.
Domaća oprema
Gostujuća oprema
Treća oprema

FK Borusija Dortmund (nem. Borussia Dortmund), skraćeno BVB (prema zvaničnom nazivu: nem. Ballspielverein Borussia 09 e.V. Dortmund), nemački je fudbalski klub iz grada Dortmunda. Borusija igra svoje utakmice na Signal Iduna parku (do 2005. stadion Vestfalen), kapaciteta 80.720 gledalaca. Trenutno se takmiči u Bundesligi Nemačke.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Klub je nastao u pivnici „Cum Vildšic“ (nem. Zum Wildschütz) 19. decembra 1909. godine, kada je grupa studenata napustila crkvenu fudbalsku ekipu i novom timu dala ime po lokalnoj pivari. Standardnu žuto-crnu kombinaciju Borusija je dobila 14. februara 1913, ali slavu će steći tek posle Drugog svetskog rata.

Posle dve nemačke titule tokom ’50-ih Borusija je bila ne samo jedan od osnivača Bundeslige, nego i domaćin osnivačke skupštine. U novu ligu žuto-crni su ušli kao šampioni, a postigli su i prvi gol u njenoj istoriji. Kup Nemačke prvi put im je pripao 1965, a sledeće sezone Borusija je u Glazgovu pobedila Liverpul 2:1 i došla do prvog evropskog trofeja (KPK).

Slede decenije krize, koja dostiže vrhunac 1978, porazom od imenjaka iz Menhengladbaha od 12:0 (rekord Bundeslige). Novi trofej stiže tek 1989. u Kupu Nemačke (na finale u Berlin išlo 40 hiljada navijača), što predstavlja uvod u zlatnu epohu.

Zahvaljujući treneru Otmaru Hicfeldu i velikim ulaganjima, kojima su mnogi nemački igrači vraćeni iz Italije, Borusija je tokom 90-ih konstantno postao kandidat za titulu, a naslovi su osvojeni 1995. i 1996. godine. Sledeća sezona u ligi je prošla loše, ali je Liga šampiona donela slavu. Posle dvostruke pobede nad Mančester junajtedom u polufinalu, rival u završnom meču bio je Juventus. Najcenjeniji tim epohe pobeđen je u Minhenu rezultatom 3:1, uz briljantni gol Larsa Rikena.

Nakon toga u narednih 15 godina u trofejnu salu stigla je samo još jedna domaća titula - 2002. godine (uz poraz u finalu Kupa UEFA godinu dana ranije), a finansijska kriza u jednom trenutku zapretila je i bankrotom. Ipak, klub sa prosekom od preko 77 hiljada gledalaca po meču u ligi (najviše u Evropi) uspeo je da se i uz pomoć sponzora stabilizuje.

Za sezonu 2010/11. Borusija je sastavila mlad i talentovan tim koji je iznenadio sve i osvojio titulu Bundeslige, ukupno sedmu u istoriji Borusije, čime se klub izjednačio po titulama na trećem mestu sa Šalkeom 04. Sezona 2011/12. je bila još uspešnija jer je Borusija uspela da osvoji prvu duplu krunu (prvenstvo i kup) u klupskoj istoriji, ali je u finalu Superkupa poražena drugu godinu zaredom.

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Domaći[uredi | uredi izvor]

  • Prvenstvo Nemačke (Bundesliga od sezone 1963/64)
    • Prvak (8) : 1955/56, 1956/57, 1962/63, 1994/95, 1995/96, 2001/02, 2010/11, 2011/12.
    • Drugi (11) : 1948/49, 1960/61, 1965/66, 1991/92, 2012/13, 2013/14, 2015/16, 2018/19, 2019/20, 2021/22, 2022/23.
  • Kup Nemačke
    • Osvajač (5) : 1964/65, 1988/89, 2011/12, 2016/17, 2020/21.
    • Finalista (5) : 1962/63, 2007/08, 2013/14, 2014/15, 2015/16.
  • Superkup Nemačke
    • Osvajač (7) : 1989, 1995, 1996, 2008 (nezvanično), 2013, 2014, 2019.
    • Finalista (6) : 2011, 2012, 2016, 2017, 2020, 2021.
  • Fudži kup Nemačke (preteča liga kupa)
    • Osvajač (2) : 1991, 1993.
    • Finalista (2) : 1990, 1995.
  • Liga kup Nemačke
    • Finalista (1) : 2003.
  • Telekom kup Nemačke (naslednik liga kupa)
    • Osvajač (1) : 2011.
    • Finalista (1) : 2012.
  • Prva liga Zapad
    • Prvak (6) : 1947/48, 1948/49, 1949/50, 1952/53, 1955/56, 1956/57.

Međunarodni[uredi | uredi izvor]

Trenutni sastav[uredi | uredi izvor]

Od 18. februara 2020.

Br. Pozicija Igrač
1 Švajcarska G Roman Burki
2 Francuska O Dan Aksel Zagadu
6 Danska S Tomas Dilejni
7 Engleska S Džejdon Sančo
8 Njemačka S Mahmud Daud
9 Norveška N Erling Braut Holand
11 Njemačka N Marko Rojs (kapiten)
13 Portugalija O Rafael Gereiro
14 Njemačka O Niko Šulc
15 Njemačka O Mats Humels
16 Švajcarska O Manuel Akandži
Br. Pozicija Igrač
18 Argentina O Leonardo Balerdi
19 Njemačka S Julijan Brant
22 Engleska S Džud Beligam
23 Belgija S Torgan Azar
24 Belgija O Tomas Menije
25 Njemačka G Luka Unbehaun
26 Poljska O Lukaš Pišček
27 Njemačka S Emre Džan
28 Belgija S Aksel Vitsel
29 Njemačka O Marsel Šmelcer
32 Sjedinjene Američke Države S Đovani Rejna
35 Švajcarska G Marvin Hic
37 Njemačka S Tobijas Rašl
18 Njemačka N Jusufa Mukoko

Na pozajmici[uredi | uredi izvor]

Br. Pozicija Igrač
Njemačka O Feliks Paslak (Fortuna Sitard do 30. juna 2020.)
Njemačka O Džeremi Toljan (Sasuolo do 30. juna 2020.)
Turska O Omer Toprak (Verder Bremen do 30. juna 2020.)
Njemačka S Dženis Burnić (Dinamo Drezden do 30. juna 2020.)
Br. Pozicija Igrač
Španija S Serhio Gomez (Ueska do 30. juna 2020.)
Njemačka S Andre Širle (Spartak Moskva do 30. juna 2020.)
Njemačka N Marius Volf (Herta Berlin do 30. juna 2020.)

B tim[uredi | uredi izvor]

Borusijin B tim se u sezoni 2009/10. nije uspio izboriti za opstanak u Trećoj ligi i kao osamnaestoplasirani tim se u sezoni 2010/11. takmičio u Regionalnoj ligi zapad (četvrti rang) i kao prvak već nakon jedne sezone se vratio u Treću ligu.

Sponzori[uredi | uredi izvor]

  • 1974–1976: Grad Dortmund
  • 1976–1978: „Samson“ Tabak, cigarete
  • 1978–1980: „Prestolith“ (Motip Dupli GmbH), lakovi i boje
  • 1980–1983: „UHU“, lepak
  • 1983–1986: „Artic“, sladoled
  • 1986–1997: „Continentale“, osiguranje
  • 1997–1999: „s.Oliver“, tekstil
  • 1999–2005: „E.ON“, energija
  • od 2006: Evonik Industries AG, industrija

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]