FK Borusija Dortmund
Borusija Dortmund | ||||
---|---|---|---|---|
Puno ime | Ballspielverein Borussia 09 e.V. Dortmund | |||
Nadimak | Die Borussen Die Schwarzgelben (Crnožuti) BVB | |||
Osnovan | 19. decembar 1909. god. | |||
Stadion | Signal Iduna park, Dortmund, Nemačka | |||
Kapacitet | 81.365[1] | |||
Predsednik | Rajnhald Raubal | |||
Trener | Edin Terzić | |||
Liga | Bundesliga | |||
2022/23. | Bundesliga, 2. | |||
|
FK Borusija Dortmund (nem. Borussia Dortmund), skraćeno BVB (prema zvaničnom nazivu: nem. Ballspielverein Borussia 09 e.V. Dortmund), nemački je fudbalski klub iz grada Dortmunda. Borusija igra svoje utakmice na Signal Iduna parku (do 2005. stadion Vestfalen), kapaciteta 80.720 gledalaca. Trenutno se takmiči u Bundesligi Nemačke.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Klub je nastao u pivnici „Cum Vildšic“ (nem. Zum Wildschütz) 19. decembra 1909. godine, kada je grupa studenata napustila crkvenu fudbalsku ekipu i novom timu dala ime po lokalnoj pivari. Standardnu žuto-crnu kombinaciju Borusija je dobila 14. februara 1913, ali slavu će steći tek posle Drugog svetskog rata.
Posle dve nemačke titule tokom ’50-ih Borusija je bila ne samo jedan od osnivača Bundeslige, nego i domaćin osnivačke skupštine. U novu ligu žuto-crni su ušli kao šampioni, a postigli su i prvi gol u njenoj istoriji. Kup Nemačke prvi put im je pripao 1965, a sledeće sezone Borusija je u Glazgovu pobedila Liverpul 2:1 i došla do prvog evropskog trofeja (KPK).
Slede decenije krize, koja dostiže vrhunac 1978, porazom od imenjaka iz Menhengladbaha od 12:0 (rekord Bundeslige). Novi trofej stiže tek 1989. u Kupu Nemačke (na finale u Berlin išlo 40 hiljada navijača), što predstavlja uvod u zlatnu epohu.
Zahvaljujući treneru Otmaru Hicfeldu i velikim ulaganjima, kojima su mnogi nemački igrači vraćeni iz Italije, Borusija je tokom 90-ih konstantno postao kandidat za titulu, a naslovi su osvojeni 1995. i 1996. godine. Sledeća sezona u ligi je prošla loše, ali je Liga šampiona donela slavu. Posle dvostruke pobede nad Mančester junajtedom u polufinalu, rival u završnom meču bio je Juventus. Najcenjeniji tim epohe pobeđen je u Minhenu rezultatom 3:1, uz briljantni gol Larsa Rikena.
Nakon toga u narednih 15 godina u trofejnu salu stigla je samo još jedna domaća titula - 2002. godine (uz poraz u finalu Kupa UEFA godinu dana ranije), a finansijska kriza u jednom trenutku zapretila je i bankrotom. Ipak, klub sa prosekom od preko 77 hiljada gledalaca po meču u ligi (najviše u Evropi) uspeo je da se i uz pomoć sponzora stabilizuje.
Za sezonu 2010/11. Borusija je sastavila mlad i talentovan tim koji je iznenadio sve i osvojio titulu Bundeslige, ukupno sedmu u istoriji Borusije, čime se klub izjednačio po titulama na trećem mestu sa Šalkeom 04. Sezona 2011/12. je bila još uspešnija jer je Borusija uspela da osvoji prvu duplu krunu (prvenstvo i kup) u klupskoj istoriji, ali je u finalu Superkupa poražena drugu godinu zaredom.
Uspesi[uredi | uredi izvor]
Domaći[uredi | uredi izvor]
- Prvenstvo Nemačke (Bundesliga od sezone 1963/64)
- Kup Nemačke
- Osvajač (5) : 1964/65, 1988/89, 2011/12, 2016/17, 2020/21.
- Finalista (5) : 1962/63, 2007/08, 2013/14, 2014/15, 2015/16.
- Superkup Nemačke
- Osvajač (7) : 1989, 1995, 1996, 2008 (nezvanično), 2013, 2014, 2019.
- Finalista (6) : 2011, 2012, 2016, 2017, 2020, 2021.
- Fudži kup Nemačke (preteča liga kupa)
- Osvajač (2) : 1991, 1993.
- Finalista (2) : 1990, 1995.
- Liga kup Nemačke
- Finalista (1) : 2003.
- Telekom kup Nemačke (naslednik liga kupa)
- Osvajač (1) : 2011.
- Finalista (1) : 2012.
- Prva liga Zapad
- Prvak (6) : 1947/48, 1948/49, 1949/50, 1952/53, 1955/56, 1956/57.
Međunarodni[uredi | uredi izvor]
- Interkontinentalni kup
- Osvajač (1) : 1997.
- UEFA Liga šampiona
- Kup pobednika kupova
- Osvajač (1) : 1965/66.
- UEFA kup
- UEFA superkup
- Finalista (1) : 1997.
Trenutni sastav[uredi | uredi izvor]
Od 18. februara 2020.
|
|
Na pozajmici[uredi | uredi izvor]
|
|
B tim[uredi | uredi izvor]
Borusijin B tim se u sezoni 2009/10. nije uspio izboriti za opstanak u Trećoj ligi i kao osamnaestoplasirani tim se u sezoni 2010/11. takmičio u Regionalnoj ligi zapad (četvrti rang) i kao prvak već nakon jedne sezone se vratio u Treću ligu.
Sponzori[uredi | uredi izvor]
- 1974–1976: Grad Dortmund
- 1976–1978: „Samson“ Tabak, cigarete
- 1978–1980: „Prestolith“ (Motip Dupli GmbH), lakovi i boje
- 1980–1983: „UHU“, lepak
- 1983–1986: „Artic“, sladoled
- 1986–1997: „Continentale“, osiguranje
- 1997–1999: „s.Oliver“, tekstil
- 1999–2005: „E.ON“, energija
- od 2006: Evonik Industries AG, industrija
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Borussia Dortmund’s Signal Iduna Park expansion: Germany’s biggest stadium set to get bigger!”. Bundesliga. Pristupljeno 7. 1. 2019.