FK Ujpešt

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
FK Ujpešt
Puno imeÚjpest Football Club
NadimakLilak (ljubičasti)
Osnovan16. jun 1885.
StadionStadion Ferenca Suse,
Budimpešta, Mađarska
Kapacitet13.501
PredsednikBelgija Roderik Dušatelet
MenadžerSrbija Nebojša Vignjević
LigaPrva liga Mađarske u fudbalu
2022/23.Prva liga, 8.
Domaća oprema
Gostujuća oprema

Fudbalski klub Ujpešt (mađ. Újpesti TE), takođe poznat po imenima Ujpešt (Újpest), Ujpešt Doža (Újpesti Dózsa), UTE (UTE), je mađarski fudbalski klub. Nalazi se Ujpeštu koji je deo Budimpešte. Boje kluba su ljubičasto-bele. Klub ima ukupno 20 titula prvaka Mađarske, 9 titula pobednika kupa i 3 trofeja u superkupu Mađarske, što ga čini jednim od najuspešnijih klubova u Mađarskoj a i najstariji je postojeći klub. Veliki broj slavnih igrača je igralo za ovaj klub tokom njegove duge istorije. Ujpešt kao domaćin koristi stadion Ferenca Suse.

Fudbalski klub Ujpešt je deo sportskog društva Ujpešt (Újpesti TE). Sportsko društvo uključuje još i timove u hokeju na ledu, vaterpolu, atletici, rvanju, džudu, boksu, gimnastici, karateu, kajakaštvu, plivanju i još uključuje i kružoočko društvo (baráti kör).

U martu 2008. godine klub je startovao sa TV stanicom, koja prenosi sve sportske događaje društva i kao takva je prva u Mađarskoj.

Istorija kluba[uredi | uredi izvor]

Mladost[uredi | uredi izvor]

Klub je osnovan 16. juna 1885. godine od strane školskog nastavnika Janoša Gola (János Goll) u Ujpeštu, u to vreme odvojenom gradu, blizu Budimpešte, pod imenom Ujpeštansko gimnastičko društvo (Újpesti Torna Egylet). Osnivanjem je zamišljeno da se formira samo atletska i gimnastička sekcija, klubovi, i moto im je bio: Čvrstina, Snaga i Jedinstvo (Épség, Erő, Egyetértés).

Tokom 1899. godine formiran je i fudbalski klub, pod imenom FK Ujpešt i boje su im bile ljubičasto bele. Prvu zvaničnu utakmicu fudbalski klub je odigrao 29. aprila 1900. godine protiv FK Treći okrug i ta utakmica se završila nerešenim rezultatom 1:1. Tokom 1901. godine FK Ujpešt je počeo sa zvaničnim takmičenjem, pridružio se drugoligaškom takmičenju. Od tada Ujpešt nikada nije propustio nijednu takmičarsku sezonu. Ujpešt je uspeo da uđe u Mađarsku prvu ligu 1905. godine. Jedino je u sezoni 1911/12 završio kao prvak druge lige pošto je te godine bio ispao iz prvoligaškog takmičenja, a u svim ostalim sezonama je bio stalno u Mađarskoj prvoj ligi.

Prva zlatna era[uredi | uredi izvor]

Klub je izgradio svoj novi stadion Međeri ut 1922. godine, što je označilo početak ere uspeha. Veliki uspeh su imali braća Fogl (Karolj i Jožef) igrajući u Ujpeštu i reprezentaciji Mađarske i po njima se odomaćio izraz Fogl kapija (Fogl-gát), zbog čvrstine kojom su braća igrala.

Od 1926. godine, kada je uveden profesionalizam u mađarskom fudbalu, Ujpešt je igrao pod imenom FK Ijpešt. Kasne dvadesete i tridesete godine dvadesetog veka su donele prve blistave uspehe klubu. Postali su šampioni Mađarske pet puta, dva puta prvaci Mitropa kupa (1929. i 1939) i prvaci Kupa Nacija, 1930. godine. Ujpešt je završio na jednom od prva tri mesta u svakoj sezoni od 1926. godine do 1942. godine i još je igrao pet finala Kupa Mađarske.

Ujpešt je dao pet igrača koji su igrali za reprezentaciji Mađarske na svetskom prvenstvu 1938. godine u Francuskoj, gde su osvojili drugo mesto, u finalu su izgubili od Italije sa 4:2. Za reprezentaciju su tada nastupili Đerđ Sič, Antal Salaj, Ištvan Balog I, Jene Vince i tada nova zvezda i nada mađarskog fudbala Đula Žengeler.

Druga zlatna era[uredi | uredi izvor]

Godine posle Drugog svetskog rata su donele nove uspehe Ujpeštu. Tri puta uzastopno Ujpešt je postao šampion, u jednom od mečeva Mađarske reprezentacije čak je dao devet igrača iz svojih redova. Igrači kao što su Ferenc Susa, Bela Egreši, Šandor Balog II, Ištvan Njerš i Mihalj Nađmaroši su postavili rekord od 30 pobeda zaredom i postignutih 187 golova u jednoj sezoni.

Tokom pedesetih godina tadašnji režim je izabrao Ujpešt da predstavlja policiju i ime je promenjeno u Budimpeštanska Doža (Budapesti Dózsa) a posle u Đerđ Doža (György Dózsa), što je u doba postojanja Istočnog bloka bio čest slučaj, samo što je u većini zemalja bio slučaj da se policijski klub nazove Dinamo. Odbrambeni igrač Ujpešta, Šandor Sič, je bio ubijen od strane tadašnje komunističke vlade 1951. godine, posle kojeg su naišle slabe sezone kluba. Kao rezultat toga samo su dva igrača Ujpešta otišla na svetsko prvenstvo 1954.. Tokom revolucije 1956. klub je preimenovan u FK Ujpešt (Újpesti TE), ali je kasnije, pod pritiskom režima, vraćeno ime Ujpešt Doža.

Posle 13 sušnih godina Ujpešt je ponovo postao šampion u sezoni 1959/60 i stigao do polufinala Kupa pobednika kupova, Gde je izgubio od Fiorentine sa 2:0 i 1:0. U toj godini se pojavila nova zvezda Ujpešta, Janoš Gereč.

Novi period uspeha[uredi | uredi izvor]

Novi trener Lajoš Baroti je potpisao 1967. godine za Ujpešt i označio period novih uspeha kluba. Posle dva druga mesta, u sezoni 1969. je ponovo osvojio šampionat. Te 1969. godine je igrao u finalu Kupa sajamskih gradova, gde je izgubio u ukupnom skoru sa 6:2 od FK Njukasl junajteda. Sezonu je Ujpešt započeo sa sedam uzastopnih ligaških pobeda i postao je šampion Mađarske zaredom od 1969. do 1975, sedam puta. Postavio je rekord od 500 postignutih golova u sedam sezona i izgubio je samo 4 domaće utakmice u 10 sezona.

Takođe Ujpešt je imao uspeha u mađarskom kupu osvojio je titule 1969. 1970. i 1975. godine. U sezoni 1973-74 je stigao do polufinala evropskih šampiona gde je izgubio od Bajerna (koji je tada imao Franc Bekenbauera, Gerd Milera, Sep Majera, Pol Brajtnera i ostale zvezde koje su kasnije osvojili svetsko prvenstvo sa Nemačkom) ukupnim rezultatom od 4:1.

Tih godina je Ujpešt smatran za jednog od deset najboljih klubova u Evropi. Pobeđivao je Engleskog šampiona, FK Lids junajted (1969); Španskog šampiona, Valensiju (1971); Škotskog šampiona, Seltik Glazgov (1972) i Portugalijskog šampiona, Benfiku (1973).

Tim je bio poznat po napadačkoj igri i postizanju golova. Formacija Ujpešta u to vreme je bila Fazekaš, Gereč, Bene, Dunaji II i Zambo. Ova napadačka formacija je bila vođena od strane trenera Lajoša Barotija. Bene je postao pet pota najbolji strelac šampionata Dunaji II i Fazekaš su osvojili Srebrne kopačke.

Posle odlaska Gereča, Benea i Dunajia, Andraš Tereček i Laslo Fekete su prešli u Ujpešt, i osvojili su još dva prvenstva 1978. i 1979. godine. Tereček je bio organizator igre, dribler a Fekete je takođe postao drugi strelac Evrope.

1980—1990[uredi | uredi izvor]

Pad kvaliteta mađarskog fudbala je u ovom periodu pogodio i Ujpešt. Uspehe je postigao osvojivši 3 titule kupa (1982, 1983 i 1987). Na internacionalnom planu Ujpešt je uspeo da pobedi tadašnjeg pobednika UEFA Kupa, FK Geteborg, nemačkog prvaka FK Keln i pobednika Kupa pobednika kupova, FK Aberdin i time je stigao do četvrtfinala takmičenja 1984. godine.

Posle pada komunizma klub je promenio ime u Ujpešt TE. Novu dekadu klub je započeo šampionskom titulom 1989/90 i pobedom u domaćem kupu 1992. Novi uspeh u devedesetim godinama je naišao 1997/98 kada su opet osvojili šampionsku titulu.

2000.[uredi | uredi izvor]

Szusza Ferenc Stadium in 2003

Dvehiljadite godine su donele finansijske teškoće Ujpeštu. Napustili su je najbolji fudbaleri a novi nisu dolazili. Ipak došli su novi vlasnici, uložili novac, prvo je modernizovan Stadion Ferenc Susa i priliv novca je doneo nove uspehe, tokom 2002. Ujpešt je osvojio Kup Mađarske i Superkup, ali je tim završavao u središnjem delu tabele u prvenstvima.

Tokom sezona 2003/04 i 2005/06 Ujpešt je uspeo da dogura do drugog mesta na tabeli.

Promene imena kluba[uredi | uredi izvor]

  • 1885: Újpesti TE
  • 1926: Újpest FC (uveden profesionalizam)
  • 1945: Újpesti TE
  • 1950: Bp. Dózsa SE
  • 1956: Újpesti TE (Tokom revolucije)
  • 1957: Újpesti Dózsa SC
  • 1991: Újpesti TE
  • 1998: Újpest FC

Od ulaska u prvu ligu 1905. godine, Ujpešt je odigrao 103 sezone u prvoj ligi i osvojio 20 šampionskih titula.

Titule[uredi | uredi izvor]

Domaća takmičenja[uredi | uredi izvor]

Internacionalna takmičenja[uredi | uredi izvor]

Ostali trofeji[uredi | uredi izvor]

  • Trofej Žana Gampera :
    • Pobednik (1) : 1970.
  • Trofej Kolombino :
    • Pobednik (1) : 1971.

Evropski uspesi[uredi | uredi izvor]

Ažurirano 22. jun, 2008.:
Takmičenje Sezone Od Do Rezultat
P W D L GF GA
UEFA Liga šampiona 11 1960 1998 44 18 8 18 70 72
UEFA kup 17 1958 2006 66 27 10 29 106 107
Kup pobednika kupova 6 1961 1992 27 11 5 11 51 40
34 sezona 137 56 23 58 227 219

U = utakmica igrao, P = pobeda, N = nerešeno, I = izgubljene, GD = golova dato, GP = golova primljeno

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]