Federacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mapa federacija u svetu

Federacija ili savezna država[1] oblik je državnog uređenja i odnosi se na takvu strukturu države gde više država pristaje da deo svog suvereniteta prenese na novu državnu tvorevinu. Svaka od tih država članica ima neki oblik samouprave, ali postoji centar koji ima deo, ali najznačajnijih funkcija države.[2] Sjedinjene Američke Države su primer federacije. Iako svaka od 50 država ima svoju samoupravu (na primer bira guvernera), Vašington ima najveću moć (iz njega se upravlja ostatkom države). Ima mnogo primera federacija u svetu i neke od njih su: Sjedinjene Američke Države, Rusija, Meksiko, Australija, Švajcarska i druge. Bosna i Hercegovina je u jedinstvenoj poziciji u svetu, naime, to je jedina država koja u svojoj strukturi ima republiku i federaciju (svaka sa svojom posebnom administracijom), ali i vladu na državnom nivou.

Država u kojoj ne postoji podela na teritorijalne jedinice se zove unitarna država, dok oblik uređenja gde države članice imaju slabe veze jeste konfederacija.

Federacije i drugi oblici države[uredi | uredi izvor]

Mapa Ruske Federacije, koja prikazuje njena osamdeset tri federalna subjekta pre aneksije Krima 2014.
Mapa Brazila, koja prikazuje njegovih dvadeset šest konstitutivnih država i Federalni okrug.
Mapa Savezne Republike Nigerije koja prikazuje njenih 36 država i teritoriju saveznog glavnog grada.
Mapa Sjedinjenih Meksičkih Država (Meksiko), koja prikazuje trideset i jednu konstitutivnu državu i Meksiko Siti.
Mapa Sjedinjenih Američkih Država koja prikazuje njenih pedeset konstitutivnih država i Distrikt Kolumbija.
Mapa Kanade koja prikazuje njenih deset provincija i tri teritorije.
Mapa Australije koja prikazuje njenih šest država i deset teritorija.
Mapa Savezne Republike Nemačke koja prikazuje njenih šesnaest konstitutivnih država (Lander) uključujući tri grada-države.

Federacije[uredi | uredi izvor]

Komponente države su u izvesnom smislu suverene, utoliko što su za njih rezervisana određena ovlašćenja koja ne može da vrši centralna vlada. Međutim, federacija je više od pukog labavog saveza nezavisnih država. Države koje su sastavljene u federaciji obično nemaju nikakva ovlašćenja u pogledu spoljne politike i stoga nemaju nezavisan status prema međunarodnom pravu. Međutim, Nemačke države imaju tu moć,[3] koja počinje da se primenjuje na evropskom nivou.

Konfederacija[uredi | uredi izvor]

Švajcarska Konfederacija i njenih 26 kantona.

Konfederacija je, u modernom političkom smislu, obično ograničena na trajnu uniju suverenih država radi zajedničkog delovanja u odnosu na druge države.[4] Najbliži entitet na svetu konfederaciji u ovom trenutku je Evropska unija. Iako je reč konfederacija zvanično korišćena kada je kanadski federalni sistem uspostavljen 1867. godine, termin se odnosi samo na proces, a ne na državu koja je nastala pošto kanadske provincije nisu suverene i ne tvrde da jesu. U slučaju Švajcarske, dok je zemlja još uvek zvanično poznata kao Švajcarska Konfederacija, ovo je sada pogrešan naziv pošto su švajcarski kantoni izgubili svoj suvereni status 1848. godine.[5]

U Belgiji je, međutim, u toku suprotan pokret.[6] Belgija je osnovana kao centralizovana država, po francuskom modelu, ali je postepeno reformisana u saveznu državu uzastopnim ustavnim reformama tokom 1970-ih. Štaviše, iako se nominalno naziva federalnom državom, struktura zemlje već ima niz konfederativnih osobina. Trenutno postoji rastući pokret za transformaciju postojeće savezne države u labaviju konfederaciju sa dve ili tri konstitutivne države i/ili dva posebna regiona.[7]

Poređenje sa drugim sistemima autonomije[uredi | uredi izvor]

Federasi[uredi | uredi izvor]

Federasi[8] je unitarna država koja uključuje jednu ili više samoupravnih autonomnih oblasti, pri čemu jedna ili više konstitutivnih jedinica uživaju znatno više nezavisnosti od većine drugih jedinica. Od federacije se razlikuje po tome što je ustavna struktura države i dalje unitarna, ali uključuje federalističke principe. Neke federasije, posebno Olandska, osnovane su međunarodnim ugovorima.

Devolucija[uredi | uredi izvor]

Federacija se razlikuje od decentralizovanih država, kao što su Indonezija i Ujedinjeno Kraljevstvo, jer, u decentralizovanoj državi, centralna vlada može opozvati nezavisnost podjedinica (Škotski parlament, Sened i Skupština Severne Irske u slučaju UK ) bez promene ustava. U nekim slučajevima, kao što su autonomne zajednice Španije, devolucija je dovela do federacije samo po imenu, ili „federacije bez federalizma“.[9]

De fakto federacije[uredi | uredi izvor]

Razlika između federacije i unitarne države često je prilično dvosmislena. Unitarna država po strukturi može veoma ličiti na federaciju i, iako centralna vlada može imati teorijsko pravo da ukine autonomiju samoupravnog regiona, može joj biti politički teško da to učini u praksi. Samoupravni regioni nekih unitarnih država takođe često uživaju veću autonomiju od regiona nekih federacija. Iz ovih razloga, ponekad se tvrdi da su neke moderne unitarne države de fakto federacije.[10]

De fakto federacije ili kvazi-federacije se često nazivaju „regionalnim državama“.

Španija[uredi | uredi izvor]

Autonomne zajednice Španije.

Španija se predlaže kao jedna moguća de fakto federacija[11] jer daje više samouprave svojim autonomnim zajednicama[12][13] nego što su zadržali konstitutivni entiteti većine federacija.[14] Da španski parlament ukine autonomiju regiona kao što su Galicija, Katalonija ili Baskija bilo bi politički skoro nemoguće, iako to zakonski ništa ne sprečava. Španski parlament je, međutim, suspendovao autonomiju Katalonije kao odgovor na Katalonsku deklaraciju o nezavisnosti, uoči katalonskih izbora 2017. godine.[15] Pored toga, neke autonomije kao što su Navara ili Baskija imaju punu kontrolu nad oporezivanjem i potrošnjom, prenoseći plaćanje centralnoj vladi za zajedničke usluge (vojska, spoljni odnosi, makroekonomska politika). Na primer, naučnik Enrike Gilen Lopez raspravlja o „federalnoj prirodi španske vlade (trend koji gotovo niko ne poriče).“[16] Svaka autonomna zajednica je regulisana Statutom autonomije (Estatuto de Autonomía) prema Španskom ustavu iz 1978. godine.

Južna Afrika[uredi | uredi izvor]

Provincije Južne Afrike.

Iako Južna Afrika ima neke elemente federalnog sistema, kao što je dodela određenih ovlašćenja provincijama, ona je ipak ustavno i funkcionalno unitarna država.[17]

Evropska unija[uredi | uredi izvor]

Evropska unija (EU) je sui generis politička unija ili konfederacija (sakup društava ili asocijacija dve ili više država u jednu državu).[18] Robert Šuman, inicijator sistema Evropske zajednice, napisao je da se transnacionalna zajednica poput osnivanja Evropske zajednice za ugalj i čelik nalazi na pola puta između asocijacije država u kojoj su zadržale potpunu nezavisnost i federacije koja vodi ka fuziji država u superdržavu.[19] Očevi osnivači Evropske unije napisali su Evropsku deklaraciju (Povelja Zajednice) u vreme potpisivanja Pariskog ugovora 18. aprila 1951. u kojoj su rekli da Evropa treba da bude organizovana na transnacionalnoj osnovi. Oni su predvideli strukturu sasvim drugačiju od federacije koja se zove Evropska politička zajednica.

EU je struktura od tri stuba prvobitne nadnacionalne Evropske ekonomske zajednice i sporazuma o neširenju nuklearnog oružja, Euratom, plus dva uglavnom međuvladina stuba koja se bave spoljnim poslovima i pravosuđem i unutrašnjim poslovima. EU stoga nije de jure federacija, iako neki akademski posmatrači zaključuju da nakon 50 godina institucionalne evolucije od Rimskih ugovora ona to postaje.[20] Evropska unija poseduje atribute federalne države. Međutim, njena centralna vlada je daleko slabija od vlade većine federacija, a pojedine članice su suverene države prema međunarodnom pravu, tako da se obično karakteriše kao oblik nadnacionalne unije bez presedana. EU ima odgovornost za važne oblasti kao što su trgovina, monetarna unija, poljoprivreda, ribarstvo.

Potpisivanjem ovog Ugovora, Strane učesnice dokazuju svoju odlučnost da stvore prvu nadnacionalnu instituciju i da time postavljaju prave temelje uređene Evrope. Ova Evropa ostaje otvorena za sve nacije. Duboko se nadamo da će nam se i druge nacije pridružiti u našem zajedničkom poduhvatu.

— Evropska deklaracija, koju su potpisali Konrad Adenauer (Zapadna Nemačka), Pol van Zeland, Džozef Meris (Belgija), Robert Šuman (Francuska), grof Sforca (Italija), Džozef Beh (Luksemburg) i Dirk Stiker, J. R. M. van den Brink (Holandija).[21]

Evropa je zacrtala svoj brend ustavnog federalizma.

— Evropski konstitucionalizam izvan države. Uredio Marlene Wind (Cambridge Univ. Press, 2003) page 23, Džosef H. H. Vejler

Oni kojima je neprijatno da koriste reč „F” u kontekstu EU, trebalo bi slobodno da ga nazivaju kvazifederalnim sistemom ili sistemom nalik na federalni. Ipak, za potrebe ove analize, EU ima neophodne atribute federalnog sistema. Zapanjujuće je da, dok se mnogi naučnici EU i dalje opiru da je analiziraju kao federaciju, većina savremenih studenata federalizma na EU gleda kao na federalni sistem. (Vidi, na primer, Bednar, Filippov et al., McKay, Kelemen, Defigueido and Weingast)R. Daniel Kelemen

Iznijansiraniji stav dao je nemački ustavni sud.[22] Ovde je EU definisana kao „asocijacija suverenih nacionalnih država (Staatenverbund)'.[23] Sa ovim stavom, Evropska unija više liči na konfederaciju.

Narodna Republika Kina[uredi | uredi izvor]

Ustavom, vlast koja se daje posebnim administrativnim oblastima Narodne Republike daje Centralna narodna vlada, odlukom Narodnog kongresa. Međutim, bilo je izvesnih uglavnom neformalnih davanja ovlaštenja provincijama, za upravljanje ekonomskim poslovima i sprovođenje nacionalne politike, što je rezultiralo sistemom koji su neki nazvali federalizmom „sa kineskim karakteristikama“.[24]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Šta znači Federacija”. staznaci.com. Pristupljeno 18. 5. 2020. 
  2. ^ „federacija | Hrvatska enciklopedija”. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 18. 5. 2020. 
  3. ^ Leonardy, U. (1992). „Federation and Länder in German foreign relations: Power‐sharing in treaty‐making and European affairs”. German Politics. 1 (3): 119—135. doi:10.1080/09644009208404305. 
  4. ^ „confederation”. Oxford English Dictionary (3rd izd.). Oxford University Press. septembar 2005.  (Potrebna je pretplata ili članska kartica javne biblioteke UK.)
  5. ^ CH: Confoederatio Helvetica - Switzerland - Information Arhivirano 30 mart 2015 na sajtu Wayback Machine. Swissworld.org. Retrieved on 2013-07-12.
  6. ^ One of the most important recent books about the Belgian institutions, written by one of the leading French-speaking jurists concludes: Vers le confédéralisme (Toward a Confederation). See: Charles-Etienne Lagasse, Les Nouvelles institutions politiques de la Belgique et de l'Europe, Erasme, Namur 2003, p. 603 ISBN 2-87127-783-4
  7. ^ U Flandriji je zastupljenija ideja o sistemu 2+2 gde bi Flandrija i Valonija bile savezne države a Brisel i germanofoni region posebne autonomne pokrajine. U Valoniji je više zastupljena ideja o tri savezne države: Flandriji, Valoniji i Briselu.
  8. ^ Some dictionaries, such as the Webster's Encyclopedic Unabridged Dictionary of the English Language (1989 ed.), state that federacy is synonymous with confederacy ("by aphesis"). In French, the English words federacy, confederacy, and confederation are all translated by "confédération".
  9. ^ The Federal Option and Constitutional Management of Diversity in Spain Xavier Arbós Marín, page 375; included in 'The Ways of Federalism in Western Countries and the Horizons of Territorial Autonomy in Spain' (volume 2), edited by Alberto López-Eguren and Leire Escajedo San Epifanio; edited by Springer ISBN 978-3-642-27717-7(eBook)
  10. ^ Sahadzic, Maja. „Federal Theory on Constitutional Asymmetries: revisited” (PDF). Queen Mary Law Journal: 135—147. 
  11. ^ „Is Spain a federation?”. Eupedia.com. 8—25. 5. 2010. 
  12. ^ Mallet, Victor (18. 8. 2010). „Flimsier footings”. Financial Times. Pristupljeno 25. 8. 2010. 
  13. ^ „A survey of Spain: How much is enough?”. The Economist. 6. 11. 2008. Pristupljeno 25. 8. 2010. 
  14. ^ Moreno, Luis. „Federalization in multinational Spain” (PDF). Unidad de Políticas Comparadas (CSIC). Working Paper 07-04. Arhivirano iz originala (PDF) 22. 09. 2021. g. Pristupljeno 29. 07. 2022. 
  15. ^ „Rajoy cesa al Govern, disuelve el Parlament y convoca elecciones para el 21 de diciembre”. eldiario.es. 27. 10. 2017. Pristupljeno 10. 8. 2018. 
  16. ^ Enrique Guillén López Arhivirano 11 oktobar 2009 na sajtu Wayback Machine, Judicial Review In Spain: The Constitutional Court, 41 Loyola of Los Angeles Law Review 541, 544 (2008).
  17. ^ Wright, Jonathan Haydn Faure (31. 3. 2014). „The type of government in the Republic of South Africa - Examining the presence of federal and unitary state elements in the republic”. www.researchgate.net. Pristupljeno 8. 11. 2016. „After careful research and analysis of various sources and the constitution, it can be confirmed that the government system in the Republic of South Africa is a unitary system. Observance of the government in action, as well as analysis of the constitution, has contributed to this confirmation. Despite the delocalization enjoyed within the republic, the federal principle is not evident enough and it failed Wheare’s very simple federal test right in the beginning 
  18. ^ "Federalist Paper No. 9", p. 70 Alexander Hamilton
  19. ^ La Communaute du Charbon et de l'Acier, p7 Paul Reuter with a preface by Robert Schuman. Paris 1953.
  20. ^ Josselin, J. M.; Marciano, A. (2006). „How the court made a federation of the EU”. The Review of International Organizations. 2: 59—75. S2CID 153687230. doi:10.1007/s11558-006-9001-y. 
  21. ^ Schuman or Monnet? The real Architect of Europe. p 129. Bron 2004
  22. ^ „Federal Constitutional Court Press Release No. 72/2009 of 30 June 2009. Judgment of 30 June 2009: Act Approving the Treaty of Lisbon compatible with the Basic Law; accompanying law unconstitutional to the extent that legislative bodies have not been accorded sufficient rights of participation”. Arhivirano iz originala 22. 10. 2012. g. Pristupljeno 17. 11. 2012. „Due to this structural democratic deficit, which cannot be resolved in an association of sovereign national states (Staatenverbund), further steps of integration that go beyond the status quo may undermine neither the States' political power of action nor the principle of conferral. The peoples of the Member States are the holders of the constituent power. The Basic Law does not permit the special bodies of the legislative, executive and judicial power to dispose of the essential elements of the constitution, i.e. of the constitutional identity (Article 23.1 sentence 3, Article 79.3 GG). The constitutional identity is an inalienable element of the democratic self-determination of a people. 
    The original German uses the word Staatenverbund, which they translate as "association of sovereign states", rather than the word Staatenbund (confederation of states) or Bundesstaat (federal state).
  23. ^ BVerfG, 2 BvE 2/08 vom 30.6.2009, Absatz-Nr. (1–421)
  24. ^ Economic Warlords by Gregory H. Fuller

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]