Felicita Rimska

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Felicita i sedam joj sinova (Nimberška Hronika)

Felicita Rimska je hrišćanska mučenica koja je u vreme cara Antonijana Pija, 164. godine zajedno sa svojih sedam sinova osuđena na smrt.[1]

Molila se Bogu, samo da nju ne pogube pre njenih sinova, da bi ove mogla hrabriti pri mučenju i ubijanju, te da se ne odreknu Hrista. Tako su njene sinove ubijali jednog po jednog, dok ih nije svih sedam ispratila. Tad je i ona primila mučeničku smrt. Svi su postradali u Rimu gde im se i mošti nalaze. Osim njenog imena, jedino što se pouzdano zna o ovoj mučenici je da je sahranjena na Maksimusovom groblju, na Via Salaria, 23. novembra.[2] Na tom groblju svi rimski itinerari, ili vodiči za počivališta mučenika, lociraju njeno groblje, navodeći da je njen grob bio u crkvi iznad ove katakombe.[3]

Srpska pravoslavna crkva slavi ih 25. januara po crkvenom, a 7. februara po gregorijanskom kalendaru.

Napomene[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sveti mučenici Felicita i sedam joj sinova”. Prijateljboziji.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-25. 
  2. ^ "Calendarium Romanum" (Libreria Editrice Vaticana, 1969), p. 146
  3. ^ De Rossi, "Roma sotterranea, I," 176-77