Ferenc Puškaš

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ferenc Puškaš
Ferenc Puškaš 1971. godine
Lični podaci
Puno ime Ferenc Puškaš
Ferenc Purceld (po rođenju)
Datum rođenja (1927-04-02)2. april 1927.
Mesto rođenja Budimpešta, Kraljevina Mađarska
Datum smrti 17. novembar 2006.(2006-11-17) (79 god.)
Mesto smrti Budimpešta, Mađarska
Visina 1,72 m
Pozicija Napadač
Juniorska karijera
1940 — 1943. Honved Kišpešt
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1943 — 1956. FK Honved[a] 350 (358)
1958 — 1966. Real Madrid 180 (156)
Ukupno 530 (514)
Reprezentativna karijera
1945 — 1956.  Mađarska 85 (84)
1961 — 1962.  Španija 4 (0)
1963. Madrid 1 (3)
Trenerska karijera
1966 — 1967.
1967.
FK Erkules
FK San Francisko
1968. FK Vankuver rojals
1968 — 1969. Deportovi Alaves
1970 — 1974. Panatinaikos
1970 — 1971. FK Real Mursija
1975 — 1976. Kolo Kolo
1976 — 1977. Saudijska Arabija
1978 — 1979. AEK
1979 — 1982. FK Al Masri
1985 — 1986. FK Sol de Amerika
1967 — 1970. FK Sero Portenjo
1989 — 1992. FK Saut Melburn
1993. Mađarska
Nagrade
Predstavljajući  Mađarska
Olimpijske igre
Zlatna medalja — prvo mesto 1952. Helsinki
Svetsko prvenstvo
Srebrna medalja — drugo mesto 1954. Švajcarska
Centralnoevropski kup
Zlatna medalja — prvo mesto Centralnoevropski kup 1948/53.
Srebrna medalja — drugo mesto Centralnoevropski kup 1955/60.
Puškašev potpis

Ferenc Puškaš (mađ. Puskás Ferenc; Budimpešta, 2. april 1927 — Budimpešta, 17. novembar 2006), rođen kao Ferenc Purceld, bio je mađarski fudbaler i fudbalski trener. Odigrao je 85 mečeva za mađarsku fudbalsku reprezentaciju i postigao 84 gola. Igrao je za klubove FK Honved i Real Madrid. Danas se smatra jednim od najboljih fudbalera svih vremena.

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

U Mađarskoj[uredi | uredi izvor]

Puškaš je svoju karijeru počeo u klubu Kišpešt gde je radio njegov otac kao trener juniora. Godine 1949, klub je preuzet od strane ministarstva odbrane i postaje klub mađarske armije. U to vreme u klubu su igračima davani nadimci po uzoru na vojne činove i Puškaš je tako postao Galopirajući Major. Za vreme svoje karijere u Honvedu Ferenc Puškaš je pomogao u osvajanju pet titula državnog prvaka. Za to vreme je četiri puta bio najbolji strelac lige i jednom najbolji strelac u rangu svih evropskih liga.

Puškaš je debitovao za nacionalni tim 20. avgusta 1945. u pobedi nad Austrijom 5 - 2 i tom prilikom se upisao u strelce. Ostaće zapamćeno da je u karijeri tri puta postigao het-trik, dva protiv Austrije i jedan protiv Luksemburga, dao je i četiri gola protiv Albanije u pobedi od 12-0. Mađari predvođeni Puškašom su bili prvi tim sa kontinentalne Evrope koji je Englesku pobedio na njihovom terenu. To je bilo na stadionu Vembli, a rezultat je na kraju bio 3-6.

Na svetskom prvenstvu 1954. Mađarska je zauzela drugo mesto izgubivši od Zapadne Nemačke sa rezultatom 3:2.

Zadnju utakmicu za reprezentaciju Mađarske je odigrao 14. oktobra 1956. u Beču, takođe protiv Austrije. Mađarska je i u ovoj utakmici pobedila, ovaj put sa 2:0, i Puškaš je opet postigao gol.

U Španiji[uredi | uredi izvor]

Nakon izbijanja revolucije Ferenc Puškaš odlazi u Španiju gde igra kratko vreme za FK Espanjol, ali ubrzo od fudbalskih zvaničnika dobija zabranu igranja u trajanju od dve godine. U to vreme se seli najpre u Austriju pa potom i u Italiju. Fudbalski klubovi Milan i Inter pokušavaju da ga dovedu u svoje redove. Konačno 1958. potpisuje za Real Madrid u svojoj 31 godini. Puškaš je bio veoma uspešan i u Realu. U španskoj ligi je u svakoj od prvih šest sezona dao 20 i više golova. U Kupu šampiona je postigao 35 golova u 39 utakmica. Godine 1960, Real je osvojio takmičenje pobedivši Ajntraht iz Frankfurta sa 7- 3 a Puškaš je dao 4 gola.

Za vreme boravka u Realu saigrač u napadu mu je bio Alfredo Di Stefano.

Za reprezentaciju Španiji odigrao je četiri utakmice na Svetskom prvenstvu 1962. ali nije postigao ni jedan gol.

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Nakon što se povukao kao igrač, Puškaš je postao trener i vodio timove u Evropi, Severnoj Americi, Južnoj Americi, Africi, Aziji i Australiji.

Godine 1971. vodio je Panatinaikos iz Grčke do finala Evropskog kupa, jedinog puta kada je grčki klub do sada stigao do evropskog finala. U kvalifikacijama su u četvrtfinalu golovima u gostima pobedili Everton, a zatim u polufinalu savladali Crvenu zvezdu iz Beograda. U finalu je Panatinaikos izgubio 2-0 od Ajaksa Johana Krojfa.[1] Tokom svog četvorogodišnjeg mandata u Panatinaikosu, Puskaš je pomogao timu da dođe do finala prvenstva Grčke 1972. Međutim, sa izuzetkom svog vremena u Panatinaikosu, Puškaš nije uspeo da svoj uspeh kao igrača prenese u svoju trenersku karijeru. Uprkos velikim putovanjima, njegov jedini drugi uspeh postigao je sa Južnom Melburnom Helasom, sa kojom je osvojio titulu u Nacionalnoj fudbalskoj ligi 1991. godine, kao i NSL kup 1990. i dve titule u Dokerti kupu 1989. i 1991.[2] Dok je vodio australijski klub, jedan od njegovih igrača bio je budući menadžer Australije i Seltika Angelosa Postekogloua, koji je govorio o uticaju Puškašovog napadačkog pristupa na njegov stil trenera.[3]

Kada je FK Vulverhempton vonderersi otvorio svoj renovirani stadion Molineuk 1993. godine, Puškaš je posetio novootvoreni stadion kao počasni gost, gde je gledao prijateljsku utakmicu između Vulvsa i Budimpeštanskog Honveda, koja je bila utakmica za krštenje novog otvaranja stadiona. To je bilo zato što su 1950-ih, Vukovi igrali utakmicu protiv Honveda u nezaboravnoj prijateljskoj utakmici, u kojoj je Puškaš igrao. Vukovi su pobedili u meču 1954. sa 3–2, dok je meč 1993. završio nerešenim rezultatom 1–1.[traži se izvor]

Puškaš se prvi put vratio u Mađarsku 1981. godine, a 1990. ponovo je učinio Budimpeštu svojim domom.[4] Godine 1993. preuzeo je reprezentaciju Mađarske u četiri utakmice, uključujući i prijateljsku pobedu od 4-2 protiv Republike Irske u Dablinu, gde je Mađarska sa dva gola naniže došla da bi na kraju pobedila svoje protivnike.[5]

Stil igre[uredi | uredi izvor]

Puškaš je imao neverovatnu kontrolu lopte, uglavnom je kontrolisao loptu levom nogom, i bio je odličan u prihvatanju lopte. Veoma brzo i precizno je dodavao i ubacivao. Takođe je bio u stanju da manevriše i brzo menja pozicije na terenu, brzo se krećući od unutrašnje strane levo ka centru napred. Takođe je bio u stanju da zavara svoje protivnike lažnim driblingom. Puškaš je takođe koristio da pomera loptu u različitim pravcima i bočno sa loptom u nogama da bi sa lakoćom prošao pored svojih protivnika ostavljajući svoje markere da se bore sa vazduhom, posebno kada je vukao loptu nazad pored Bilija Rajta i postigao pogodak u pobedi od 6–3 za Mađarsku protiv Engleske i protiv Italije 1953. godine, kada je Puškaš dodirnuo loptu napred, ostavivši italijanskog igrača Pjetra Grosa koji se takođe borio protiv gola i postigao pogodak u pobedi Mađarske od 3:0. Puškaš je često postigao slobodne udarce snažnim direktnim udarcem. On je takođe pogodio direktno iz kornera. Puškaš je imao jedan od najsnažnijih udaraca sa leve strane u istoriji i često je pogađao sa 30–35 metara od gola.

Kasniji život[uredi | uredi izvor]

Ferenc Puškaš se vraća u Mađarsku 1993. U njegovoj zemlji ga proglašavaju najboljim fudbalerom poslednjih 50 godina. Najveći mađarski stadion ranije poznat kao Stadion građana (mađ. Népstadion), dobija njegovo ime 2002.

Nekoliko igranih i dokumentarnih filmova snimljeno je o njegovom životu.

Puškašu je dijagnostifikovana Alchajmerova bolest 2000.[6] Primljen je u bolnicu u Budimpešti u septembru 2006.[7] i preminuo je 17. novembra 2006.[6] od upale pluća . Imao je 79 godina i ostavile su ga supruga Eržebet, stara 57 godina,[8] i njihova ćerka Aniko.[9] Na državnoj sahrani, njegov kovčeg je premešten sa stadiona Puškaš Ferenc na Trg heroja radi vojnog pozdrava. Sahranjen je pod kupolom bazilike Svetog Stefana u Budimpešti 9. decembra 2006. godine.[10]

Statistika[uredi | uredi izvor]

Osvojene medalje
Predstavljajući  Mađarska
1952. Helsinki

Zlato

Ferenc Puškaš
Mađarska Španija
FK Honved Real Madrid
Godine Godine
1943-1944 17 utakmica 8 golova 1958-1959 24 utakmice 21 gol
1944 5 utakmica 4 gola 1959-1960 24 utakmice 28 golova
1945 22 utakmica 13 golova 1960-1961 28 utakmica 27 golova
1945-1946 36 utakmica 35 golova 1961-1962 23 utakmice 20 golova
1946-1947 30 utakmica 32 gola 1962-1963 30 utakmica 26 golova
1947-1948 32 utakmice 50 golova 1963-1964 24 utakmice 20 golova
1948-1949 30 utakmica 46 golova 1964-1965 18 utakmica 11 golova
1949-1950 30 utakmica 31 gol 1965-1966 8 utakmica 4 gola
1950 15 utakmica 25 golova
1951 21 utakmicu 21 gol
1952 26 utakmica 22 gola
1953 26 utakmica 27 golova
1954 20 utakmica 21 gol
1955 26 utakmica 18 golova
1956 13 utakmica 5 golova
1943–1956 349 utakmica 358 golova 1958–1967 179 utakmica 159 golova

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pre 1950. klub se zvao Kišpešt

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ 50 Years of the European Cup and Champions League by Keir Radnedge. 2005.
  2. ^ Francis, Kieran. „'Disgraceful' - Football fans call for ignored Ferenc Puskas statue to be relocated in Melbourne”. The Sporting News. Pristupljeno 15. 5. 2022. 
  3. ^ „Ange Postecoglou interview November 2021”. YouTube. Pristupljeno 20. 12. 2021. 
  4. ^ Radnege, Keir (januar 2007). „Magical Major”. World Soccer. str. 6—9. 
  5. ^ „Rep. of Ireland* v Hungary national team, 29 May 1993”. Pristupljeno 27. 2. 2016. 
  6. ^ a b „Hungary legend Puskas dies at 79”. BBC. 17. 11. 2006. 
  7. ^ „Puskas 'taken to intensive care'. BBC. 13. 9. 2006. 
  8. ^ „Ferenc Puskas”. The Daily Telegraph. London. 18. 11. 2003. Arhivirano iz originala 16. 10. 2007. g. Pristupljeno 2. 5. 2010. 
  9. ^ Jones, Grahame L. (18. 11. 2003). „Ferenc Puskas, 79; Hungarian was one of soccer's all-time greats”. Los Angeles Times. Pristupljeno 2. 5. 2010.  [mrtva veza]
  10. ^ Legenda je sahranjena

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]