Fotokopiranje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mašina za fotokopiranje

Fotokopiranje je proces kojim se brzo i jeftino prave papirne kopije dokumenata i drugih grafičkih predstava ili slika. Većina sadašnjih fotokopir-aparata koriste tehnologiju koja se zove kserografija - proces sušenja uz korišćenje toplote. Kopir aparati mogu takođe da koriste i druge izlazne tehnologije kao što su ink džet, ali kserografija je standardni postupak za kancelarijsko fotokopiranje.

Komercijalno kserografsko kancelarijsko fotokopiranje uveo je Kseroks 1959. godine[1] i postepeno je zamenio kopije koje su pravili Verifaks, Fotostat, karbon papir, mimeografske mašine i druge mašine za umnožavanje.

Zdravstveni problemi[uredi | uredi izvor]

Izlaganje ultraljubičastom svetlu izaziva zabrinutost. U ranim danima fotokopirnih mašina, senzibilizirajući izvor svetlosti je filtriran zelenom bojom kako bi odgovarao optimalnoj osetljivosti fotokonduktivne površine. Ovo filtriranje je pogodno uklonilo svo ultraljubičasto zračenje.[2] Trenutno se koriste različiti izvori svetlosti. Pošto staklo propušta ultraljubičaste zrake između 325 i 400 nanometara, fotokopirni uređaji sa svetlima koja proizvode ultraljubičasto svetlo, kao što su fluorescent, volfram halogen ili ksenonski blic, izlažu dokumente ultraljubičastom zračenju.[2]

Neki su izrazili zabrinutost u vezi sa emisijama iz fotokopirnih mašina u vezi sa upotrebom selena i emisijom ozona i isparenja iz zagrejanog tonera.[3][4]

Forenzička identifikacija[uredi | uredi izvor]

Slično forenzičkoj identifikaciji pisaćih mašina, kompjuterski štampači i fotokopirni uređaji mogu se pratiti po nesavršenostima u njihovom štampanju. Mehaničke tolerancije mehanizama za uvlačenje tonera i papira uzrokuju pojavu traka, što može otkriti informacije o mehaničkim svojstvima pojedinačnog uređaja. Često je moguće identifikovati proizvođača i brend, a u nekim slučajevima se pojedinačni štampač može identifikovati iz skupa poznatih štampača upoređivanjem njihovih izlaza.[5]

Neki visokokvalitetni kolor štampači i fotokopirni uređaji steganografski ugrađuju svoj identifikacioni kod u štampane stranice, kao fine i gotovo nevidljive šare žutih tačaka. Neki izvori identifikuju Kseroks i Kanon kao kompanije koje to rade.[6][7] Electronic Frontier Foundation (EFF) istražila je ovaj problem[8] i dokumentovala kako su serijski broj Kseroksovog DocuColor štampača, kao i datum i vreme otiska, kodirani u obrascu od 8×15 tačaka koji se ponavlja u žutom kanalu. EFF radi na reverznom inženjeringu dodatnih štampača.[9] EFF takođe izveštava da je američka vlada zatražila od ovih kompanija da implementiraju takvu šemu praćenja, kako bi se falsifikovanju moglo ući u trag. EFF je podneo zahtev Zakona o slobodi informacija kako bi ispitao implikacije ovog praćenja na privatnost.[10]

Vlažno fotokopiranje[uredi | uredi izvor]

Fotokopiranje, koristeći tečni razvijač, razvili su Ken Metkalf i Bob Rajt iz Laboratorije za standarde odbrane u Adelajdu 1952. godine.[11][12]

Fotokopiranje, korišćenjem tečnog razvijača, korišćeno je 1967. godine.[13][14][15]

„Slike od 'vlažnog fotokopiranja' ne traju toliko dugo kao slike sa suvim tonerom, ali to nije zbog kiselosti.“[16]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Story of Xerography” (PDF). Xerox Corporation. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 1. 2021. g. Pristupljeno 28. 9. 2017. 
  2. ^ a b „Photocopier Hazards and a Conservation Case Study (notes 17,18)”. 1998. Pristupljeno 2009-11-20. 
  3. ^ „Photocopier and Laser Printer Hazards” (PDF). London Hazards Centre. 2002. Arhivirano iz originala (PDF) 2010-04-01. g. Pristupljeno 2009-11-20. 
  4. ^ „Health and Safety Representatives' Handbook”. [National Association of Schoolmasters Union of Women Teachers (NASUWT)]. 27. 7. 2009. Arhivirano iz originala (PDF) 19. 7. 2011. g. Pristupljeno 30. 4. 2011. 
  5. ^ „Printer forensics to aid homeland security, tracing counterfeiters”. 2004-10-12. Pristupljeno 2009-11-20. 
  6. ^ Jason Tuohey (2004-11-22). „Government Uses Color Laser Printer Technology to Track Documents”. Arhivirano iz originala 2009-01-25. g. Pristupljeno 2009-11-20. 
  7. ^ Wilbert de Vries (2004-10-26). „Dutch track counterfeits via printer serial numbers”. Arhivirano iz originala 10. 11. 2022. g. Pristupljeno 2009-11-20. 
  8. ^ „Is Your Printer Spying On You?”. Electronic Frontier Foundation. Pristupljeno 2009-11-20. 
  9. ^ „List of Printers Which Do or Do Not Display Tracking Dots”. Electronic Frontier Foundation. 19. 9. 2007. Pristupljeno 2009-11-20. 
  10. ^ „Printers”. Electronic Frontier Foundation. 
  11. ^ „Wet xero/photocopying developed by Ken Metcalfe and Bob Wright at 1952 Defence laboratory in Adelaide”. AdelaideAZ. Pristupljeno 23. 4. 2022. 
  12. ^ „Aussie connection to digital's next frontier”. Sprinter. 28. 6. 2012. Pristupljeno 23. 4. 2022. 
  13. ^ Nix, George F. (26. 12. 1967). „US3360258 Photocopy paper package”. US patent. 
  14. ^ „Comparison of Volatile Organic Compounds from Processed Paper....” (PDF). Air Infiltration and Ventilation Centre. Pristupljeno 23. 4. 2022. „Sonnino et al., 1983) and wet photocopying machines (Grot et al., 1991; Tsuchiya, 1988; Tsuchiya and Stewart, 1990; Walkinshaw et al., 1987). The. 
  15. ^ Arrasjid, Harun; Arrasjid, Dorine (1972). Media: A Pocket Guide (na jeziku: engleski). Ardent Media. ISBN 978-0-8422-0255-8. 
  16. ^ Atwood, Cathy; Gullick, Michael (februar 1990). „Reviewed: Paper Preservation: Conservation Techniques and Methodology. 1988”. Abbey Newsletter. American Institute for Conservation. Pristupljeno 23. 4. 2022. „Volume 14; Number 1; Feb 1990; 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Proctor, Roy (14. 4. 1980). „1708 provides a showcase for photocopier art”. Richmond, Virginia: The Richmond News Leader. str. A-44. „"Baudelaire thought machines would be the death of art," New York artist Louise Neaderland said this week during a chat at 1708 East Main [Gallery]. "On the other hand, if Leonardo da Vinci had had a photocopier, I think he would have used it."