Fransis Fukujama
Fransis Fukujama | |
---|---|
Puno ime | Jošihiro Fransis Fukujama |
Datum rođenja | 27. oktobar 1952. |
Mesto rođenja | Čikago SAD |
Roditelji | Yoshio Fukuyama |
Veb-sajt | fukuyama |
Jošihiro Fransis Fukujama (engl. Yoshihiro Francis Fukuyama; Čikago, 27. oktobar 1952) je američki društveni analitičar i politički komentator.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u Čikagu kao sin protestantskog propovednika. Diplomirao je klasične studije na Univerzitetu Kornel, a doktorirao iz oblasti političkih nauka na Harvardu [1].
Fukujama se intenzivno bavi temama demokratizacije i međunarodne političke ekonomije. U poslednjih nekoliko godina svoju pažnju usmjerava na ulogu kulture i društvenog kapitala u savremenom ekonomskom životu, kao i na društvene posledice tehnoloških promjena.
Profesor je međunarodne političke ekonomije i dekan na Visokoj školi međunarodnih studija u sklopu Univerziteta Džons Hopkins [2]. Član je savjeta predsjednika SAD za bioetiku. Ima počasne doktorate univerziteta u Konektikatu i Doenu. Član je američkog udruženja za političke nauke, Savjeta za spoljne odnose, Pacifičkog savjeta za međunarodnu politiku i Globalne poslovne mreže.
Knjiga Kraj istorije i poslednji čovjek objavljena je u SAD 1992. godine, štampana u preko dvadeset inostranih izdanja, prevedena i na srpski jezik. Bestseler je u Americi, Japanu, Francuskoj i Čileu, a dobila je i nagradu kritike lista „Los Anđeles tajms“ i nagradu „Kapri“ za italijansko izdanje.
Pre nego što je postao savetnik u Rand korporaciji bio je član grupe za političko planiranje pri američkom Stejt departmentu. Zakleti republikanac svetu je postao poznat po svom članku Kraj istorije? (1989) koji je kasnije razvio u knjigu Kraj istorije i poslednji čovek (1992). U njoj tvrdi da je istorija ideja okončana priznavanjem liberalne demokratije kao krajnjeg oblika vladavine čoveka. U knjigama Poverenje (1996) i Veliki raskid (1999) razmatra odnos između privrednog razvoja i društvenog jedinstva. Njegove ideje izvršile su snažan uticaj na novu desnicu.
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Kraj istorije i poslednji čovjek (1992) (prevedena na srpski)
- Pouzdanost: Društvene vrline i stvaranje prosperiteta (1995)
- Veliki raskol: Ljudska priroda i rekonstruisanje društvenog poretka (1999)
- Naša posthumana budućnost: posledice biotehnološke revolucije (2002) (prevedena na srpski)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Biografija na www.stanford.edu, Pristupljeno 29. 4. 2013.
- ^ Zvanična stranica, Džons Hopkins Univerzitet, Pristupljeno 29. 4. 2013.